strana 1 od 4

PREMIJERA EVE ENSLER: VAGININI MONOLOZI, KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA, REŽIJA SNJEŽANA BANOVIĆ-DOLEZIL

Na radost publike

Nisu Vaginini monolozi u Dubrovniku nikakav senzacionalan projekt ni teatrološki šok, ali su, zahvaljujući odličnoj glumačkoj podjeli, predstava koja daje dobar pravac nastojanjima da se neke stvari u dubrovačkom teatru konačno postave na svoje mjesto kako bi se kazalište ponovno vratilo publici

piše Jasen BOKO

Premda odabir Vagininih monologa za prvu premijeru sezone dubrovačkoga Kazališta Marina Držića pod novim (v.d.) vodstvom Petra Miša Mihočevića koji je najavio povratak publike u teatar, nije izgledao najs(p)retniji izbor, cijeli se slučaj već na premijeri premetnuo u očiti dobitak za dubrovačko kazalište na putu oporavka. Vaginini monolozi, pokazale su to Izmira Brautović, Jasna Jukić i Glorija Šoletić, s tri takve vrsne glumice sigurno imaju smisla, a da bi od puta oporavka nešto ovaj put moglo biti, potvrdila je i brojna publika te prave ovacije na završetku izvedbe.
Vaginini monolozi nisu dramski tekst u klasičnom smislu riječi, one su izbor iz oko 200 intervjua koje je Eve Ensler radila sa ženama, najčešće onima zlostavljanima, tražeći od njih da govore o onom o čemu se obično šuti. Dio intervjua pretočen je u predstavu koju izvodi Eve Ensler putujući svijetom, dok je druga adaptacija, ova za tri glumice, odigrana na stotinama pozornica, često u glumačkim podjelama koje su činile zvijezde u angažiranom pokušaju da se ukaže na česta zlostavljanja žena čak i u suvremenom svijetu. Dubrovačka predstava u režiji Snježane Banović-Dolezil nije politički pamflet niti se trudi biti pretjerano angažirana, ona je jednostavno predstava-šlagvort za tri odlične glumice da pokažu što mogu, a da pri tom i kažu neke stvari koje se obično ne izgovaraju i koje će možda nekog natjerati na razmišljanje. Ispovijedi zlostavljanih žena, djevojčica, starih usidjelica, domaćica iznenađenih onim što nose pod suknjom, u dubrovačkoj predstavi uspostavljaju se kao dijaloška struktura, ne samo na pozornici nego i u odnosu prema svojoj publici, a uz režiju i glumu primjetan je i značajan udio Miljenka Vikića kao koreogafa (i pomoćnika redatelja) čiji je pokret unio dodatnu dinamiku u ovu zanimljivu igru.
Za razliku od zagrebačke predstave koju je Snježana Banović- Dolezil režirala u Kerempuhu, ova je predstava čistija i manje pretenciozna, pogotovo u scenografskom i kostimografskom smislu (Dubravka Lošić) gdje se poseglo za minimalističkim rješenjima pa i kameni zid u dnu pozornice biva korišten kao scenski simbol. Svjetlo Zorana Mihanovića kao i uvijek stiglo je biti u funkciji predstave, ali i ostvariti zanimljiv vizualni efekt. Samozatajna režija koja se, umjesto sobom, bavila glumačkim mogućnostima interpretacije dopustila je glumicama pokazati onu zavodljivu moć transformacije pa su bile podjednako i djevojčice i zaljubljene tinejdžerke i starice, ali i zlostavljane patnice. Birati između Izmire Brautović, Jasne Jukić (koju se u posljednje vrijeme tako malo viđalo na dubrovačkoj sceni) i Glorije Šoletić, eventualno manje ili više dobre, bilo bi nepravedno u predstavi koja je pokazala skladnu igru i vješto dijaloško nadopunjavanje strukture temeljene na monologu. Nisu Vaginini monolozi nikakav senzacionalan projekt ni teatrološki šok, ali su predstava koja daje dobar pravac nastojanjima da se neke stvari u dubrovačkom teatru koje godinama životari konačno postave na svoje mjesto kako bi se kazalište ponovno vratilo publici koja je, pokazala je to i ova premijera, željna scenskog uzbuđenja.

IGOR DRAGIČEVIĆ IZLAŽE U KULI

Tmina Dalmacije

SPLIT - U galeriji Kula otvorena je izložba makarskog akademskog slikara i grafičara Igora Dragičevića.
Ovaj izvanredni profesor na Hrvatskoj likovnoj akademiji u Širokom Brijegu predstavio se s dvadesetak ulja na platnu, grafika i crteža rađenih kombinacijom tuša i tempere, većih formata. Svi radovi nastali su prošle i ove godine osim bakropisa koji datiraju s početka osamdesetih godina.
Kao i do sada, Dragičević se pokazao kao vrstan poznavatelj primorskoga krajolika i ljudskoga tijela, te kao zaljubljenik u boje koje su u ovim radovima pretežno tamne, pa je autor predgovora kataloga Andro Filipić primijetio sljedeće:
- Na ovim slikama usporeno, indiferentno pulsira života, otuđenje bez vjere. Nije li ta otuđenost i u nevjerojatnoj hladnoći boja na ovim slikama?!
Slikar zna da boja, dobivajući na svjetlosti, gubi u energiji pa stoga smračuje, hladi svoje boje.
Ovi radovi nastali su ne da bi bili lijepi, nego da bi, uz ili bez lijepoga, dosegli ekskluzivu zvanu umjetnost - pohvalio je Filipić autora izložbe prepune motiva divljih plaža, kupačica, olupina, stijena...
Među radovima izloženo je i ulje na platnu splitske kule u kojoj se nalazi galerija.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.