IZ PROŠLOSTI BOKE:
PERAŠTANI - ČUVARI STIJEGA MLETAČKOG DUŽDA (1)
Grad ratničke i pomorske prošlosti
Jedna od najslavnijih epizoda iz događanjima prebogate prošlosti bokeljskoga
gradića Perasta zasigurno je vojno sudjelovanje Peraštana u mletačkim vojnim, poglavito
pomorskim akcijama diljem Jadrana i Sredozemlja. O peraškim vojnim pothvatima te posebice
o obvezi i časti čuvanja duždeva ratnog stijega na admiralskom brodu vrhovnog
zapovjednika mletačke mornarice, koju su pripadnici 12 peraških bratstava obnašali od
1571. do 1797. godine, piše Lovorka Čoralić iz Hrvatskog instituta za povijest u
Zagrebu
piše
Lovorka ČORALIĆ
Benemerita Comumunita et Universita di Perasto, Fedelissima Comun ed uomini di Perasto,
la spetabil et onoranda Communita di Perasto, Magnifica Communita di Perasto, Primogenita
al confine d'Albania, La Gonfaloniera, Regia Confaloniera, samo su neka od imena kojima su
se, u izvješćima predstavnika mletačke civilne i vojne uprave, nazivali grad i
stanovnici Perasta, nevelikog naselja smještenog u sjeveroistočnom dijelu Bokeljskog
zaljeva.
U svima je zajednička pohvala odanosti, vjernosti, časti, slavi, ratnim zaslugama, ali i
žrtavama i stradanjima Peraštana u čast i slavu Prevedre Republike. Zvučni naslov
vječnih čuvara duždeva stijega neodvojiv je i iznimno važan dio peraške povijesti,
jedan od ključeva za razumijevanje njegova uzdizanja u samosvojnu općinu i postizanja
gospodarskog prosperiteta.
U sastavu kotorske komune
Naselje Perast nalazilo se, poput drugih malih bokeljskih mjesta,
tijekom srednjeg i dijela ranog novog vijeka u sastavu kotorske općine. U doba kada
Mletačka Republika zauzima pretežit dio istočnojadranske obale (1420.), sveukupan
bokeljski prostor, te tako i Perast, ulaze u sastav prekojadranskih stečevina
Serenissime. Prirodnim položajem usmjeren na intenzivno bavljenje pomorstvom i
brodarstvom, Perast će - umjesto neometanoga gospodarskog razvoja - za stoljeća
unaprijed trpjeti sudbinu brojnih hrvatskih gradova neposredno izloženih osmanlijskim
presizanjima. Već od osamdesetih godina 15. stoljeća gradić je u neposrednom
osmanlijskom okruženju, što je - uz otežane trgovačko-prometne komunikacije
(osmanlijski gusari) i podložnost kotorskoj općini i tamošnjoj vlasteli, drugim
smjerovima upravilo perašku događajnicu.
Tijekom 15. i 16. stoljeća traju intenzivna nastojanja Perasta na stvaranju samostalne
općinske uprave. Zahvaljujući velikim prinosima peraških građana mletačkim ratnim
pothvatima tijekom ratova u 16. i 17. stoljeću (o kojima će u idućim cjelinama biti
više riječi), grad je stekao brojne gospodarske povlastice koje su postale temeljnim
preduvjetom za izdvajanje iz kotorske uprave.
Mletačke povlastice
Riječ je o čitavom nizu povlastica glede trgovine s mletačkim i osmanlijskim
krajevima, a čija je primjena u velikoj mjeri omogućila gospodarsko izdizanje Perasta u
odnosu na ostale bokeljske gradove. Od 80-ih godina 16. stoljeća Perast se u vrelima sve
više naziva općinom (Communita) te u sklopu izborenih povlastica postupno ustrojava
gradsko vijeće i sve potrebne nosioce općinske uprave. Oslobađenjem od osmanlijskog
susjedstva u Morejskom ratu koncem 17. stoljeća (zauzimanjem Herceg-Novog i Risna),
prestaje uloga Perasta kao mletačke predstraže prema osmanlijskim posjedima u bokeljskom
priobalju i zaleđu.
Od tada se vodeće peraške obitelji usmjeravaju na pomorsko-trgovačku djelatnost te grad
tijekom 18. stoljeća postaje jednim od vodećih brodarskih središta na istočnom
Jadranu. Općina Perast broji tada 13 naselja, u gradu obitava 300 obitelji, a prema
statistici iz 1754. godine u Perastu su registrirana 44 broda, 393 mornara te 37 kapetana
i viših pomorskih časnika.
Gospodarski i kulturni procvat
Vrhunac peraškoga gospodarskog razvoja u 18. stoljeću najzornije potvrđuju velebna
zdanja uglednih peraških kapetanskih i trgovačkih obitelji (palače obitelji Balović,
Bujović, Zmajević i dr.). O njemu svjedoče i brojne crkve i zavjetne kapele (ponajprije
znamenita barokna crkva Gospe od Škrpjela na susjednom otočiću), nastale ponajprije
zahvaljujući iznimnim gospodarskim mogućnostima peraških obitelji.
U "zlatno doba" peraške povijesti ondje žive i djeluju znameniti bokeljski
velikani: matematičar i nautičar Marko Martinović, koji u prvoj našoj pomorskoj školi
drži predavanja za ruske pomorce, zatim barski nadbiskup i pisac Andrija Zmajević,
barski i zadarski nadbiskup Vicko Zmajević, admiral ruske flote Matija Zmajević,
hidrograf Antun Grubaš i brojni drugi.
Korijeni tako uspješnog prerastanja malog bokeljskog priobalnog naselja u
pomorsko-trgovačko središte glasovito diljem Sredozemlja, nalaze se u davnijim
razdobljima njegove povijesti, kada se pod časnim stijegom Privedre Republike gradila
slava peraških pomoraca.
(nastavlja se)
|