Slobodna Dalmacija

Gradilište u centru Europe

Vilnius, atraktivni grad čija je stara jezgra pod zaštitom UNESCO-a u ovom trenutku jedno je od najvećih gradilišta Europe, strane investicije rekordne su, a zemlja živi burnim sad već post-tranzicijskim životom kao dio Nove Europe. Život je barem iz turističke perspektive jeftin, a Litvanci doimaju se i jednim od najljubaznijih europskih naroda. Iako su smatrani državom na margini Europe, francuski znanstvenici su prije 15 godina centar starog kontinenta locirali točno na mjestu 26 kilometara udaljenom od Vilniusa

Piše Jasen BOKO

Bolje poznavatelje političkih prilika u Litvi činjenica da je na prošlotjednim izborima za parlament pobijedila opozicijska populistička Laburistička stranka, predvođena ruskim tajkunom Viktorom Uspaskičem, nije iznenadila. Naime u politici najveće od tri tzv Baltičke zemlje koje su u Europsku uniju ušle prošlog svibnja sve je moguće, pa i naizgled nemoguća pobjeda stranke ruskog tajkuna, osnovane prije manje od godinu dana. Uspaskič je zaigrao na kartu penzionera i osiromašenih

seljačkih slojeva koji nemaju baš nikakvu korist od činjenice da je u ovom trenutku Litva zemlja s najvećom stopom rasta gospodarstva u cijeloj EU!
A pobjeda ruskog tajkuna – bez obzira na činjenicu da su Litvanci i dalje alergični na spomen Rusa koji su ih pod okupacijom držali pola stoljeća i da su tajkuni jednako popularni kao i kod nas – samo je jedno u nizu političkih iznenađenja u posljednjih 14 godina. Naime, Litvanci su prvi od svih zemalja oslobođenih devedesetih iz krila komunizma vratili bivšeg komunističkog lidera Algirdasa Brazauskasa (koji je i sadašnji premijer, ne dođe li mu političke glave Uspaskič) na čelo države, i to već 1992., samo godinu dana nakon izborene neovisnosti. Prošle godine za predsjednika su izabrali Rolandasa Paksasa, bivšeg pilota kaskadera, koji je zatim smijenjen nakon svega nekoliko mjeseci kad su se otkrile njegove veze sa ruskim organiziranim kriminalom i, također ruskim, obavještajnim agencijama.
Litvanska je povijest stalno ( i u pravilu neugodno) povezana s poviješću obližnje Rusije s čijom odvojenom federalnom jedinicom i danas graniči. Premda u stoljetnom neugodnom okruženju jakih susjeda Poljske i Njemačke Rusija im se, posebno u sovjetsko vrijeme ipak najviše zamjerila. Za pola stoljeća pod Sovjetima glavom su platile tisuće ljudi, a prisilna deportacija u Sibir brojila se u stotinama tisuća. Nakon što je okupirana od Sovjetskog saveza na kraju II svjetskog rata Litva je još godinama imala jaki anti-komunistički partizanski pokret otpora koji je djelovao po šumama i nešto manje po gorama jer je riječ o izrazito ravničarskoj zemlji.

Ruska okupacija

Punih devet godina trebalo je jakim snagama Crvene armije stacioniranima u Litvi da eliminiraju partizane, a sredstva se nisu birala, pa su leševi ubijenih izlagani po trgovima. Da cijela komunistička priča ne završi ugodno Sovjeti su se pobrinuli i nakon proglašenja litvanske neovisnosti 11. ožujka 1990. Iako je u parlamentu litvanska stranka Sajudis osvojila 106 od 114 mjesta, Rusi odluku o neovisnosti i izbore nisu prihvatili, pa su u siječnju 1991., dok je svjetska javnost bila zauzeta iračkim ratom ruska vojska pokušala pučem svrgnuti legitimno izabranu litvansku vlast. Pokušaj da

se osvoji televizija i zatim uspostavi marionetska pro-ruska vlada nije uspio, ali je iza posljednje ruske intervencije ostalo 14 mrtvih. Ruska je vojska Litvu definitivno napustila tek u kolovozu 1993.
Moderna Litva jedna je od najprosperitetnijih zemalja nove Europe, što otkriva i šetnja Vilnusom, atraktivnim gradom čija je stara jezgra pod zaštitom UNESCO-a. Vilnius je u ovom trenutku jedno od najvećih gradilišta Europe, strane investicije rekordne su, a zemlja živi burnim sad već post-tranzicijskim životom kao dio Nove Europe. Život je barem iz turističke perspektive jeftin, (polazna cijena taksiju je 2 kune, restorani su odlični, raznoliki i jeftini ), a Litvanci – koji su inače jedan od najstarijih europskih naroda iz grupe starosjedilaca Balta - doimaju se i jednim od najljubaznijih europskih naroda. Vikendom je osobito živo i premda ne spada u opasne europske prijestolnice znatne količine (pristupačnog) alkohola Vilnius čine gradom u kojem gradski oci vikendom osim dobrog provoda savjetuju i ponešto opreza. Posebno je živo u staroj gradskoj jezgri u kojoj cvate pravi biznis striptiz i lap dance barova, escort agencija i raznih drugih erotskih pomagala za sve brojnije europske biznismene i predstavnike agencija koji žive ili posjećuju Litvu.

Geografski centar Europe

Litva je bila posljednja europska zemlja koja je prihvatila kršćanstvo, nakon što je papa 1236. pozvao na križarski rat protiv pogana Litvanaca. Premda je danas u zemlji s nešto više od 3.5 miljuna stanovnika, od kojih su 80 posto Litvanci, katoličanstvo religija većine, poganski simboli i štovanja raznih predkršćanskih božanstava u kombinaciji s kršćanskim simbolima, posebno u provinciji, Litvi još uvijek daju crtu mističnosti i egzotike s europske margine.
No, priča o europskoj margini vrlo je upitna, jer, znastveno je dokazano, geografski centar Europe nalazi se u - Litvi ! Naime, 1989. zanstvenici iz Francuskog Nacionalnog geografskog instituta centar Europe najnovijim su znastvenim metodama locirali na mjesto 26 kilometara udaljeno od Vilniusa, što je prihvatila i takva institucija kakva je Guinnessova knjiga rekorda. Toliko o margini i provincijalnosti!
I dok Litva čeka drugi krug izbora 24. listopada koji će odlučiti hoće li “kralj kiselih krastavaca”, kako Uspaskiča, vlasnika tvornice za proizvodnju kiselih krastavaca, često zovu postati i litvanski premijer, u zemlji se sve bolje živi. Ulaz u Europsku uniju mnogima je donio promjene nabolje i premda ćete rijetko čuti o konkretnim poboljšanjima stvari polako ali sigurno idu u dobrom pravcu. Zemlja, u kojoj se očekuje da gospodarski rast ove godine prijeđe stopu od nevjerojatnih 10 posto, na sigurnom je europskom putu i to joj nikakva promjena vlasti neće osporiti.

Dvostruki život

No, Litva, kao i svaka post komunistička zemlja živi dvostruki život, dok su se mlađa i srednja generacija brzo adaptirale na nove okolnosti, starije stanovništvo, dodatno ugroženo mizernim penzijama, koje su žrtvovane za “bolju budućnost” i ulaganja, živi u nekom svom vremenu. Pogled na glavnu tržnicu u Vilniusu otkriva taj osiromašeni sloj, koji ispred

tržnice prodaje tri kapule i pet krumpira iz kućnih vrtova, deset jaja te – sir i vrhnje. Eto, sir i vrhnje nisu nestali iz Europske unije, samo su iz zatvorene tržnice preselili pred nju i prodaju se bez računa i paragon blokova, zajedno s raznim ostacima nekad boljeg života. Koliko je takva tržnica ilegalna nitko ne pita, niti bakice s vrhnjem i šakom kiselih jabuka netko progoni. Tako uz moderni europski Vilnius i dalje egzistira onaj nekadašnji, marginaliziran i dodatno osiromašen, ali živ.
No, s jednom Uspaskičevom izjavom, danom neposredno po prvim rezultatima izbora sa osmijehom će se složiti svaki Litvanac: «Mislim da neću biti najgori premijer među onima koji su ovu poziciju držali u posljednjih 14 godina». Korupcijski skandali i umiješanost u organizirani kriminal, glave su došli mnogim litvanskim političarima, ali to zemlju nije omelo na putu u europsku budućnost. U tome joj, dobije li i u drugom krugu izbora, sigurno neće odmoći ni ruski tajkun na premijerskoj poziciji. Za ravnotežu će uvijek postojati predsjednik Valdas Adamkus, koji je još jedan mandat dobio neposredno po ulasku u EU početkom lipnja ove godine i nakon što je pilot-kaskader skinut s te dužnosti. Adamkus je naime – američki đak, koji je još 1949. emigrirao u Ameriku odakle se vratio nakon neovisnosti da bi postao predsjednik.
Ostvari li se u drugom krugu Uspaskičeva pobjeda bit će zanimljivo gledati kako će neobična američko-ruska koalicija sljedećih godina upravljati sve uspješnijom Litvom.