U izboru najboljeg sastava Olimpijskih igara na Metličićevoj poziciji desnoga
vanjskog našao se, ni kriv ni dužan Islanđanin Olafur Stefansson
piše Mijo GRABOVAC
Zlatna prašina praši iza hrvatskih rukometaša, kamo god krenu. U Portugalu je tako
bilo, na Svjetskomu prvenstvu, sada i na Olimpijskim igrama u Ateni. A bilo bi i u
Ljubljani, na prvenstvu Europe, da "fantje iz dežele" nisu "udarali ispod
pojasa", da se u našemu međusobnomu srazu nisu kečerski ponašali... Prstom ravno
u oko!?
Sjećate se Ljubljane i Pajovičeva nemalo pa huliganskog nasrtaja na našega Peru Metličića.
Lino Červar za "hrvatsku Metlu" tada nije imao zamjenu. Čudotvorac Lino će
ustvrditi i danas, kada je olimpijsko zlato dobrano zacijelilo te ljubljanske rane: — Metličić je naprosto nezamjenjiv!
Stoga je Bračanin iz Splita, koji je potom preko Metkovića i zadnjih godina Španjolske
s malom loptom otisnuo zlatne tragove, i u Ateni morao igrati "od jutra do
sutra". Od prve do isteka 60. minute! Dabome, uvijek maestralno.
Zaista se teško iščuditi šarlatanskom pristupu onih koji su na kraju olimpijske
rukometne priče Peru izostavili iz najbolje momčadi. Da se nađe u društvu sugrađanina
i prijatelja Ivana Balića te Mirsada Džombe. Zamislite, na njegovo mjesto, na desnom
vanjskom, našao se Islanđanin Olafur Stefansson. Svaka čast, ali egzaktni pokazatelji
pobijedit će i tog ljevorukog Islanđanina i one koji su skladali prvu olimpijsku momčad,
a takvi bi, zar ne, morali biti ugledni stručni autoriteti.
A Perini aduti su neoborivi. Pod jedan, momak predodređen za "potrošača" u
napadu, jer šuterska uloga je njegov pravi posao, gle čuda, prvi je dodavač na Igrama!
Sa ukupno 34 asistencije, što je točno 4,25 po utakmici. Mnogo i da je košarka u
pitanju, gdje "stotke" pune koševe, a ne u prosjeku oko 25 pogodaka u
rukometnim mrežama. Pod dva, Pero je olimpijski prvak i po blokadama — 25 ukupno,
prosjek 3,1!
Opet ćemo na košarku — zamislite da je u istoj osobi i najbolji razigravač, što su u
pravilu bekovi-organizatori, i vodeći po "bananama", što je opet posao
centara, onih koji gazduju u reketu. Metličić je objedinio i jedno i drugo. Ne
zapostavljajući ni ono treće, punjenje suparničke mreže. U finalu je, među inim,
sudjelovao sa četiri pogotka, od kojih su dva bila u nizu, nakon što su Nijemci vodili
16:14. Pero ih je dostigao i tada je krenuo hrvatski stampedo...
Prvi dodavač, prvi bloker... Brojke su impresivne. Metličićev primjer mogao bi se
okrenuti i na sljedeće — kako bi izgledalo da se, primjerice u atletici, najboljim
proglasi onaj koji 100 metara istrči za 10 sekundi, makar je prvi u cilju imao 10.95?!
Glupost na četvrtu! Ali, i to je lice Igara.
ZDRAVSTVENI KONZILIJ HOO-a BRINE O BLANKI VLAŠIĆ
Najmanje dva do tri tjedna bez skakanja!?
I jučer se postavljalo pitanje istovjetno onima koja su se nizala danima — što je s
Blankom, njenom virozom? Oca Joška mobilnim smo uhvatili taman kada se približavao
Olimpijskom selu.
— Zamisli, putovao sam sat i pol. Pa mi opet kažu da ne mogu unutra, jer imam
propusnicu kao gost. Evo čekam Bojana da me uvde.
Nije se još bio čuo s Blankom, misleći da spava, makar je u hrvatskom paviljonu
preksinoć san bio prosto nezamisliv pojam. Gotovo do zore slavilo se zlato rukometaša.
Ludilo od fešte. Kako i dolikuje, dabome. — Nema spavanja ni zadnje atenske noći, putujemo već u tri
ujutro!
Joško je na stotinu muka, jer smješten je čak 45 km daleko od Sela i čini mu se da je
najbolje noć s ponedjeljka na utorak provesti otvorenih očiju. Možda u Hrvatskoj kući...
Čuli smo se za sat-dva, već je konzultirao i liječnike koji u Selu skrbe o Blankinu
zdravlju.
— Kaže mi dr. Bućan da je riječ o postviroznom stanju, ali za svaki slučaj će se
sastati konzilij, sva četvorica liječnika. A ovdje su Ante Županović, Božidar Fučkar,
Stjepko Bućan i Lucijan Vukelić. I potom će donijeti odluku. Hoće li ili neće trebati
antibiotici. Jučer popodne i sinoć dr. Vukelić i dr. Bućan najčešće su bili uz
Blanku.
Dotakao se i Slobodne, guta svaki redak o Blankinoj drami:
— Ono o njenim kilogramima, o mršavljenju u usporedbi s Parizom prošle godine, nije
stvar viroze ili, nedaj Bože, svjesnoga izgladnjavanja. To je proces započet još od
zime. Vidjelo se kako je Blanka sjajno izgledala i skakala u Ljubljani. A onda je viroza
sve upropastila.
Nakon konzilijarnog sastanka Joško nas je uputio na dr. Antu Županovića, specijalistu
sportske medicine, a on je detaljno obrazložio Blankin zdravstveni status:
— Viroza je divljala i učinila je svoje. Sigurno je da nema bakterijske infekcije, pa
neće trebati antibiotici. Svakako, ovakvo stanje nije za napore, fascinantno je da je
Blanka uspjela sve ovo izdržati. Odmor je neminovnost, sve dok se virus ne smiri i tijelo
ne oporavi. Ovo vam dođe kao lutrija, koga će virus zakačiti, koga zaobići. Blanka je
izvukla onaj nesretni broj...
Koliko će trajati opravak? Dr. Županović je i oko toga čvrsto određen:
- Dva do tri tjedna! Najmanje toliko.
Prva preporuka nije odlazila dotle, spominjalo se mirovanje od 10 dana. Ovako, može se
dogoditi da otpadnu i posljednja dva nastupa u završnici sezone, posljednji iz serije
Zlatne lige u Berlinu 12. rujna, te Svjetski atletski finale 18. i 19. rujna u Monte
Carlu. Bruxelles sljedećega petka već je unaprijed bio prekrižen. Joško je svjestan
ozbiljnosti trenutka:
— Zdravlje je ispred svega.
M. GRABOVAC
tragičar igara MATTHEW EMMONS
Desetka u tuđu metu
Slave se i slavit će se junaci Olimpijskih igara. One koji su pod čudnim, nesretnim
okolnostima, ostali bez odličja malo tko će spominjati. Grist će se oni sami u sebi, čekati
priliku da za četiri godine isprave ono što su u Ateni propustili učiniti.
Tko je najveći tragičar Igara u Ateni? "Službeni rezultat" neće se objaviti,
to se naprosto ne može izmjeriti nikakvim metrom. Ali, "favorit" da bude najveći tragičar Igara svakako je
Amerikanac Matthew Emmons. Što se dogodilo nesretnom strijelcu u disciplini:
Malokalibarska puška - trostav. Kolega biz ljubljanskog Dela Vito Divac ispričao je
zaista nevjerojatnu sportsku priču:
- To natjecanje nam je bilo vrlo zanimljivo jer je šansu za medalju imao Slovenac Rajmond
Debevec. Uoči posljednjeg hica bilo je 99 posto sigurno da će zlato osvojiti Amerikanac
Matthew Emmons. Trebao je u tom hicu pogoditi samo "osmicu", to valjda pogađa
zatvorenih očiju. Amerikanac je ispalio taj zadnji hitac, pobjedonosno je podigao ruke
uvis. Odmah se saznalo da je pogodio rezultat - 10,6! Dakle, olimpijski je pobjednik,
gledali smo kako će proći naš Debevec. A onda - šok! Umjesto rezultata 10,6 dosuđena
mu je - nula! Matthew Emmons je ostao nepomičan, ništa mu nije bilo jasno. A onda se
utvrdilo: umjesto svoju metu gađao je metu "prvog susjeda". To je bio
Austrijanac Christian Planer. I što je najvažnije: po pravilima se Planeru priznao taj
rezultat! Tako da je Austrijanac "ni kriv ni dužan" osvojio broncu. Kinez Jia
Zhanbo je, jednako tako "ni kriv ni dužan" postao pobjednik, Amerikanac Michael
Anti osvojio je srebro. A nesretni Matthew Emmons je tek osmi. S tim da je zeznuo i našeg
Debeveca, njegovim metkom našeg strijelca preskočio je Planer.
Pa da u streljaštvu nije dobro imati za "prvog susjeda" najboljeg strijelca
Olimpijade...