strana 1 od 5

REAGIRANJA UZ OSVRT NA GLAZBENI PROGRAM 50. SPLITSKOG LJETA

Odgovornost da, ali čija?

Prigovori Tatjane Alajbeg odnose se posebice na vrijeme trajanja opernog programa na Peristilu, na broj izvedbi i na izbor stranih gostiju. Operni program ne može ući u kolovoz, ne zbog nedostatka dobre volje uprave Splitskog ljeta, nego jednostavno zbog odluke Gradskog vijeća koje korištenje Peristila dopušta do 31. srpnja. To je općepoznata činjenica

U osvrtu na glazbeni program 50. splitskog ljeta, autorice Tatjane Alajbeg, objelodanjenom u Slobodnoj Dalmaciji od 20. kolovoza, nalazi se niz činjeničnih netočnosti na što, ne osporavajući nikome pravo na prosudbu, treba upozoriti.
Prigovori kritičarke Slobodne odnose se posebice na vrijeme trajanja opernog programa na Peristilu, na broj izvedbi i na izbor stranih gostiju, nositelja glavnih uloga. Kao prvo operni program ne može ući u kolovoz, ne zbog nedostatka dobre volje uprave Splitskog ljeta, nego jednostavno zbog odluke Gradskog vijeća koje korištenje Peristila dopušta do 31. srpnja. To je općepoznata činjenica.
Nadalje, tko imalo pozna tehnologiju kazališnog rada, mora znati da je iz istog razloga posve nemoguće, iako bi to uprava i željela i htjela, u razdoblju od 14. do 31. srpnja izvesti više od šest izvedbi, pogotovo kad je riječ o tri naslova od kojih svaki traži i barem minimalno vrijeme za pokuse i obnovu.
Neistinita je tvrdnja da su pozvani dužnosnici na pauzi Norme napuštali izvedbu i da je u drugom dijelu "pogled na parter bio otužan". Svi dužnosnici s protokola, od predsjednika Republike pa preko ministara, župana i dožupana, gradonačelnika i dogradonačelnika, predsjednika skupštinskih vijeća, pa i njegove preuzvišenosti nadbiskupa, bili su do kraja izvedbe na svojim mjestima, što postojeća snimka razvidno pokazuje.
Kad je riječ o gostujućim pjevačima, za koje se tvrdi da nisu ono što jesu, recimo kako spadaju u svjetsku elitu, što ćemo potkrijepiti sljedećim činjenicama, svakom dobronamjerniku dostupnim na internetu:
Christian Johannson je u zadnje četiri godine (ne govorimo o onom što je bilo prije deset ili dvadeset godina), dakle od sezone 2001. naovamo, pjevao, uz sve ostalo u Metropolitanu u New Yorku (Tosca), Areni u Veroni (Aida), Operi u Hamburgu (Cavalleria rusticana), Operi u Beču (Aida, Trubadur, Cavalleria rusticana), Operi u Tokiu (Carmen...)
Olga Romanko, koja za Tatjanu Alajbeg "nije bila ni na tragu Aidinoj liričnosti i tragediji" (??? - što li to uopće znači ???), pjevala je u zadnje vrijeme: u Areni u Veroni (Otello, Desdemona s Domingom), Covent Gardenu u Londonu (Krabuljni ples), Operi u Berlinu (Madame Butterfly), Operi u Amsterdamu (Aida), Operi u Beču (Trubadur), Operi u Hamburgu (Trubadur, Tosca), pa zatim u Barceloni, Stuttgartu, Buenos Airesu, Monte Carlu, Frankfurtu, Münchenu, Bologni. Ukratko, i malo upućenija osoba zna da je Olga Romanko danas u svijetu jedna od najtraženijih mlađih interpretkinja, posebice verdijanskog repertoara.
Za Gabrielu Morigi T. Alajbeg će ustvrditi da "iako je plijenila lijepim epizodama, nije ni Norma ni Abigailla" (??? - u teatrološkoj terminologiji riječ epizoda ima precizno značenje - to je mala uloga, pa kako nositeljica glavne uloge može imati posla s epizodama, teško je objašnjivo!!!). Ta Morigi, koja "nije Norma", pjevala je prije Splita Normu u berlinskoj Staatsoperi, Covent Gardenu, u Stockholmu, St. Petersburgu, Baselu...
Dirigent Angelo Cavallaro također je uvaženo europsko ime; dirigirao je prošle sezone Berlinskom filharmonijom, prije Splita dirigirao je Normu u Ateni, sada dirigira Madame Butterfly u Madridu...
Ukratko, uprava Splitskog ljeta je, želeći našoj vjernoj publici osigurati za pedeseto ljeto vrhunske izvođače, posegnula za onima koji pjevaju u Metropolitanu, Covent Gardenu, veronskoj Areni, u Berlinskoj, Bečkoj ili Hamburškoj operi. Boljih adresa i boljih referencija ne znamo.
Istodobno, željeli smo uz bok najvećih dati šansu i našim mladim umjetnicima, pa smo posebice ponosni da su Ivan Repušić, Zorica Antonić, Ivica Čikeš pa i najmlađi: Nera Gojanović, Saša Jakelić i Ante Jerkunica sjajno iskoristili pruženu im priliku. Rad s jednim Johannsonom, s jednom Morigi, s jednom Romanko, bilo je za njih dragocjeno iskustvo.
U slučaju Andreja Gavrilova, prozvana bi se trebala usuglasiti sa samom sobom. Dok u zaključnom komentaru tvrdi da je taj koncert otkrio "tek nekompetentnost organizatora", u osvrtu na isti koncert (Slobodna Dalmacija 4.-5.8.2004.) uz kritičke primjedbe kaže: "Drugi dio koncerta mnogo je snažnije uvjerio u umjetnikove pijanističke vrijednosti.
Prokofjeva baletna suita Romeo i Julia u deset je bogatih stavaka ostvarila zavidan stupanj izražajnosti. Lijepo su ozvučeni plesni stavci, čeznutljivi vapaji mladenačke ljubavi, ali i groteskni i ironični tonovi tipični za Prokofjeva, a Gavrilovu omiljeni."
Zatim zaključuje: "Publika nije skrivala oduševljenje, a poneseni je pijanist odsvirao čak četiri dodatka"(!?).
Uostalom poznat je specifičan umjetnikov odnos prema koncertnoj formi, netko će možda reći i ekscentričan, ali njegovo je sviranje uz sve ostalo i zbog fenomenalne virtuoznosti svake pozornosti vrijedno, pa zar nije vrijedilo s time upoznati i splitsku publiku?
O upotrebi terminologije i stilu pisanja ovdje ne mislimo govoriti. Pripomenut će se tek da je u medicinskoj terminologiji poznat termin srčane aritmije, ali da postoje dirigentske aritmije, to nije poznato.
Može se pretpostaviti što je autorica htjela reći, ali to treba i znati reći.
Na koncu, smiješno je da Tatjana Alajbeg zastupa splitsku publiku i posebice splitske porezne obveznike. Što je publika mislila o izvedbama, pokazuju postojeće snimke s povicima "bravo" i ovacijama pojedinim interpretima.
Što se polaganja računa, dakle odgovornosti tiče, s naše strane stvari su jasne.
Odgovaramo ministru kulture koji nas je postavio i Umjetničkom vijeću u kojem se nalaze zaista kompetentni stručnjaci pa i ugledni muzikolozi s djelom koji će ocijeniti naš rad.
Pitanje je kome će potpisnica spomenuta članka polagati račun za svoje ne baš odgovorno obavljanje časnoga novinarskog posla.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.