Prije par dana napisa san u kolumnu članak o Jadroliniji. Zovu me danas da je u foje
izaša članak pod naslovom Jadrolinija i ti. Proštija san i po ure nisan moga doć sebi.
Ča reć o čoviku ili judima koji na jedan romantičan osvrt i nostalgično sićanje na
vrime parabrodi odgovara pogrdon, uvridama, netrpeljivošću. Ništa! Sve su rekli sami o
sebi. Onaj koji pohvalu drugoga shvaća ka napad na sebe i ne zaslužuje odgovor. Ali
zarad iljada onih na brodima i na škojima mora san odgovorit. Prvo, ti koji si se potpisa
u ime SEM Maritime moraš se naučit govorit istinu, a ne lagat, pogotovo ne u foje. Moja
stara Sardina nikad u sto godin ni uputila jednu grubu rič na račun Adrije iz Zadra ili
Mirne iz Rovinja.
Malo-pomalo postali ste pripoznatljivi po napadima na Jadroliniju, a ne po kvaliteti
usluge. Moji su u komercijali izabrali vas za prevoznika kad gredu za Italiju, jer ste
jeftiniji i sutra će vas možda izabrat da vozite naše kamione na liniji Supetar Split.
Govorite da kad očete dobro marendat, da birate tunjevinu i sardine proizvedene u
Sardini. To svi činidu, ali ne zato ča su jeftinije (skupje su puno od talijanskih),
vengo zato ča su najboje na svitu. A po čemu je to Krajica Mira bolja od Marka Pola. Biće
po broju bakuli na kvadratni metar broda. Oli je možda Tin Ujević ili Supetar ili Valun
gori brod od Splita Prvoga. Pisac ovih redaka još je na Baltiku plovija sa vašin
trajektima. Samo je starina "Ero" stariji od njih. I po čemu je to opasnije
plovit na primjer sa Markon Polon od plovidbe po fortunalu sa Krajicon Mira.
Je lipi moj, naletija si zubima na orij. Niman ja samo povremeno iskustvo sa drugin
brodarima. Kako me straj letit, trajekte i brodare upozna san i na Baltiku i u Norveškoj,
Danskoj, Finskoj; vozija san se između Gibraltara i Tangera, na Korziku i Sardiniju i
Siciliju, na Baleare, iša san trajekton na Maltu i na Kretu. Obaša san trajektiman grčke
škoje, vozija se desetke puta na liniji Ostende-Dower ili Cale-Dower i iz Engleske za
Irsku, da ne govorin sad o Dalekome istoku, Indiji, Kanadi i Americi. Čini mi se da znan
o tome puno više nego ti ča si napisa ovi članak. A opet, niti jednu grubu rič nisan
napisa na račun SEM-a, a moga san. I o dotrajalosti brodi i o sigurnosti plovidbe i o
zapošljavanju Ukrajinaca u zemlji Dalmaciji, zemlji pomoraca. Ča znači ispod svega
potpis "SEM Maritima"? Ne virujen da tako misle judi zaposleni u SEM-u, a niti
moj prijatej Buljo, iako nije triba dozvolit da mu potpis firme bude odispod članka
punoga laži, jala i zloće. Niski udarci poput onoga o kavezima sa tunjon ispod kojih
pomalo umire morsko dno nisu dostojni tvrtke koja bi da konkurira Jadroliniji. Nećete
tako doć daleko. Buljo, promini glasnogovornika. Nije zaslužija njanke da prodaje karte
na šalteru.
Inače, ča se tiče ugovora Sardine i Jadrolinije, evo jutros smo se Lončar i ja
dogovorili. Dali su nan popust od 85% za sve kamione, a ja san dobija doživotnu
legitimaciju za mene i auto na svin linijama Jadrolinije. Tako smo uštedili 500.000 kuna
koliko godišnje trošimo na prevoz. Ja ću za uzvrat gadit vas, a falit Jadroliniju. No,
kako san ja ipak poklonik tržišne utakmice, nudin van da uz popust od samo 86% buden vaš
glasnogovornik. Uništit ću Jadroliniju svojin šporkin jezikon, potopit ću brode tome
uzurpatoru. Neće ništa ostat od tih lupeži ča su nastali na otimačini tuđi brodi.
Jerbo sve druge velike i stare firme uredno su kupjene 1946., poslin onega rata. Samo je u
brodarstvu bila nacionalizacija.
Ajde moj, iš. Ništa ti bidan ne znaš. Ni o komunizmu, ni o socjalizmu, ni o tiraniji,
ni o demokraciji, a još manje o brodarstvu, o Dalmaciji, o njezinim ljudima, o škojima.
Nego, reci mi, molin te, ko je na svojoj škini devedesetih iznija blokiranu Dalmaciju? Ko
je predvodija konvoj za Dubrovnik? Čije su posade danima i misecima plovile sa strajon i
strepnjon da će ih jugopodmornice torpedirat? Čija su bila ona dva jadnika ča ih je
topovska granata raznila u štivi Vladimira Nazora? Čije su trajekte na Maslenici i brode
Perast i Postire potopile agresorske granate. To je, spisatelju moj, Jadrolinija, ti
hrabri i ponosni ljudi koji su u ovom akvatoriju u ratu bili jedini izlaz za dovoz hrane,
prevoz bolesnih i ranjenih i jedina veza sa ostatkom Hrvatske i Evropon. To je, lipi moj,
Jadrolinija, a ne onih popišanih sto ili dvista miljuni iz proračuna države.