strana 1 od 1

RANKO MARINKOVIĆ SURADNIK I UREDNIK ČASOPISA DANI I LJUDI (1)

Za Narod, za čovječanstvo, za Pravdu

Od prosinca 1935. do veljače-ožujka 1936. izlazio je časopis "Dani i ljudi", čiji je podnaslov "hrvatska književna revija" pobliže određivao žanr i nacionalnu orijentaciju. Moto "Za Narod za čovječanstvo za Socijalnu Pravdu" ostat će isti u sva tri izašla broja, naglašavajući temeljne namisli uredništva. Prva dva broja kao vlasnik, glavni i odgovorni urednik potpisuje Ranko Marinković, a treći dr. Branimir Ivakić

piše Nikola BATUŠIĆ

Na samom svršetku godine 1935., s nadnevkom od 1. prosinca, pojavio se u Zagrebu novi časopis koji, nažalost, nije bio duga vijeka. Naziv mu je bio Dani i ljudi, a nosio je i podnaslov koji mu je pobliže određivao ne samo žanr već i nacionalnu orijentaciju — hrvatska književna revija. Moto — Za Narod za čovječanstvo za Socijalnu Pravdu — otisnut na naslovnici (koji će nepromijenjen ostati na istome mjestu kroz sva tri izašla broja) jasno je naglašavao temeljne namisli uredništva.

Nezavisni mjesečnik

Na unutrašnjoj stranici prvoga broja naslovne stranice naći ćemo svojevrsnu programatsku orijentaciju publikacije, kao i ime onoga kome valja slati rukopise. Ta kratka deklaracija glasi: Hrvatska književna revija "Dani i ljudi" je nezavisni književni mjesečnik koji će donositi književne i kulturne priloge najjačih i najaktualnijih hrvatskih pisaca. Slijedi administrativni dio toga proslova koji najavljuje kako časopis izlazi prije svakoga prvoga u mjesecu. Pretplata iznosi godišnje Din. 100. i razmjerno. Rukopisi se šalju na adresu: Ranko Marinković, Deželićeva ulica 28. Na dnu pak posljednje, 42. stranice časopisa, stoji kako mu je vlasnik, glavni i odgovorni urednik Ranko Marinković, a ponovljeni su i prethodni podaci o adresi redakcije te visini pretplate.
U drugome broju Dana i ljudi koji je izašao u siječnju 1936., urednički je uvod otisnut na istome mjestu, ali je ne samo proširen već i znatno promijenjen, s mnogo izraženijih političko-ideoloških akcenata: Književna revija "Dani i ljudi" je nezavisni književni mjesečnik koji donosi priloge svih kulturnih radnika i pisaca napredne (protufašističke) orijentacije. Koncepcije, teorije i zaključci u člancima o kulturno-literarnim prilikama kod nas i u svijetu koji izlaze u našoj reviji, samo su prilozi oko kristaliziranja pojmova i ne može im se pridavati važnost definitivnih sudova. Zato smatramo potrebnim naglasiti da ne odbijamo ničiju naprednu kritiku mišljenja iznesenih u našoj reviji, uz uvjet da kritika ne bude lično obračunavanje, da bude kulturna, efikasna i pod punim potpisom. Impressum o vlasniku, glavnom i odgovornom uredniku ostao je nepromijenjen.

Ivakić umjesto Marinkovića

Treći i posljednji broj, datiran veljača-ožujak 1936., donosi urednički proslov identičan prethodnom broju, ali časopis potpisuje novi izdavač (riječ vlasnik, kao u ranijim brojevima, više se ne spominje), ujedno glavni i odgovorni urednik. To je sada dr. Branimir Ivakić, s adresom u Zagrebu — Goljak 3.
Branimir Ivakić (Karlovac, 1906. — Zagreb, 1943.) sin je hrvatskog književnika Joze Ivakića. Pravnik po struci, kao novinar je pretežito glazbenim, ali i književnim kritikama (kojih je objavio više od 300!) surađivao tridesetih godina u brojnim zagrebačkim dnevnicima i časopisima te uredio nekoliko knjiga sa slavonskim književnim temama. Za vrijeme NDH radio je u Hrvatskom dojavnom uredu (tadašnjoj državnoj izvještajnoj novinskoj agenciji), ali istodobno pisao u ilegalnim zagrebačkim glasilima te partizanima slao pomoć u sanitetskome materijalu. Zbog toga je uhićen i kao talac obješen prigodom poznate ustaške justifikacije u Dubravi nadomak Zagreba 19. prosinca 1943.
U našoj književnopovijesnoj znanosti, kao i u literaturi o Ranku Marinkoviću, časopis Dani i ljudi ne spominje se izdašno, ali se uvijek navodi kako su tu publikaciju pokrenuli i uređivali Ivan Dončević i Ranko Marinković, odnosno dr. Branimir Ivakić, pri čemu se malobrojni autori pozivaju, uglavnom, na spomenutu Vaupotićevu raspravu. O Danima i ljudima nakon nje je vrlo kratko, ali i netočno barem što se godine početka izlaženja časopisa tiče, izvijestio i Vlado Mađarević u knjizi Književnost i revolucija, navodeći kako godine 1937. pokreću Ivan Dončević, Ranko Marinković i dr. Branimir Ivakić lijevu književnu reviju Dani i ljudi od koje su izašla svega tri broja i u kojoj su sudjelovali od tadašnjih najmlađih književnika Ivan Goran Kovačić, Milan Selaković i neki drugi.

"Zagubljeni" Vida i drugi pisci

Da je rigidni marksist Mađarević sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća među suradnicima časopisa namjerno previdio Viktora Vidu pa jamačno i Olinka Delorka, tada politički ominozne ili barem suspektne, bliže ili dalje Marinkovićeve vršnjake — s njegova stajališta možemo čak i donekle razumjeti. Ali da među autorima priloga nije naveo Novaka Simića, Grgura Karlovčana ili Josipa Bognera (a da o starijima Begoviću, Ujeviću, Cesariću ili Tadijanoviću i ne govorimo), to je već teže shvatiti. Mađarevićevu točnu ideološku kvalifikaciju časopisa, ali netočnu godinu izlaženja (1937.!) kao i nedokumentiranu atribuciju o njegovim pokretačima, gotovo doslovno preuzima Ljubomir Cvijetić u razmjerno dobro pisanoj monografiji Književno djelo Ranka Marinkovića, tako da se, kako je već rečeno, u dosadašnjoj literaturi o Danima i ljudima posvuda spominje suponirani urednički tandem Marinković-Dončević (za br. 1 i 2), a potom dr. Branimir Ivakić (za br. 3), premda ni u jednom od prva dva broja nećemo u impressumu naći Dončevićevo ime. Ono se, međutim, izdašno pojavljuje na listi suradnika u pravu obliku, ali češće i pod pseudonimom Nikola Mraz.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.