strana 1 od 4

NAKON MEDICINSKOG VJEŠTAČENJA, OČEKUJE SE SKORO POKRETANJE ISTRAGE PROTIV ČETVORICE LIJEČNIKA KB-a SPLIT

KOBNI POROD NA FIRULAMA

Liječnici KB-a Split nisu primijenili mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke, odnosno primijenili su očigledno nepodesno sredstvo i način liječenja, te su uopće nesavjesno postupali, pa su time prouzročili smrt jednog blizanca, te teški invaliditet drugog, napisali su u svom nalazu vještaci prof. dr. Josip Škavić i prof. dr. Mario Podobnik iz Zagreba, obrađujući slučaj Dijane Aničić koja je tijekom poroda na Firulama 1998. izgubila jedno dijete, dok je drugo zadobilo teško oštećenje mozga

Zaključno se može navesti da liječnici Klinike za ženske bolesti i porode KB-a Split, obavljajući svoju medicinsku djelatnost, nisu primijenili mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke, odnosno da su primijenili očigledno nepodesno sredstvo i način liječenja, te da su uopće nesavjesno postupali, pa su time prouzročili smrt jednog blizanca, te teški invaliditet drugog."
Na tu je rečenicu Dijana Aničić, kako nam kazuje, čekala još od 1998. godine (tada joj je prezime bilo Malenica), kada je tijekom poroda na Firulama izgubila jedno dijete, dok je drugi blizanac, maleni Duje, zadobio teško oštećenje mozga zbog nedostatka kisika. Zaključak medicinskog vještačenja, koje su po nalogu Županijskog suda u Splitu izradili vještaci prof. dr. Josip Škavić i prof. dr. Mario Podobnik iz Zagreba, potvrdilo je Dijanine sumnje iz kaznene prijave, na osnovi koje je istražni sudac pokrenuo predistražne radnje.
Ovaj slučaj, ističe ona, za sada je jedini u Hrvatskoj u kojem je postupcima medicinskog vještačenja dokazana liječnička odgovornost. Sljedeći korak koji bi se, prema Dijaninim riječima, uskoro trebao realizirati, jest podizanje optužnice protiv četvorice tada dežurnih splitskih ginekologa T.S, D.K., T.B. i B.D. Uz traženje kaznene odgovornosti, Dijana je podnijela i tužbu protiv KB-a Split.

TOČNO U PODNE

Tada dvadeset sedmogodišnjakinja, Dijana je u splitsko rodilište stigla na Veliku Gospu 1998. godine, nakon što joj je puknuo vodenjak. Nosila je jednojajčane blizance i bila u 38. tjednu trudnoće koja je, kako napominje, unatoč svojoj rizičnosti, protekla u redu. Na prijem je došla oko podne, a u 12.30 sati vaginalno i ultrazvučno ju je pregledao dr. T.B., a zatim i glavni liječnik T.S., koji je, napominje ona, zaključio kako je sve u redu i kako će se ići na normalan porod, a zatim je priključio na tri CTG uređaja – po jedan za mjerenje otkucaja srca svakog od blizanaca, te jedan za kontrolu trudova.
- Tako sam u predrađaonici ležala do 18 sati, a u međuvremenu su me dva puta vaginalno pregledali dr. B.D. i dr. T.B. U 18 sati ponovno je stigao dr. T.B., pogledao CTG i hitno pozvao dr. T.S., koji mu je rekao da ode, a meni priopćio tragičnu vijest da je jedno dijete mrtvo jer se ne čuje rad srca, uz primjedbu kako se to moglo dogoditi i ranije. Zatim me priključio na drip za ubrzavanje trudova, što se u ovakvim situacijama ni slučajno ne smije učiniti. Tako su me ostavili do 20.30 sati, do kada sam izgubila puno krvi i počela gubiti svijest, pa su me odvezli u operacijsku salu. Drugo dijete je rođeno poluživo – s mukom se prisjeća Dijana tih događaja.
Postavlja pitanje kako to da su do 18 sati oba djeteta bila živa i zašto liječnici nisu odmah napravili carski rez. Posljedice odgađanja carskog reza, ponavlja, strašne su - jedno dijete je umrlo, a Duje je stopostotni invalid jer mu je tijekom poroda mozak dugo bio bez kisika. Da je odgađanje zahvata bilo pogrešno, potvrdili su i dr. Škavić i dr. Podobnik u medicinskom vještačenju gdje su, među ostalim, naveli kako su dežurni porodničari učinili stručnu pogrešku jer nisu uočili da se radi o visokorizičnoj blizanačkoj trudnoći, a i dobiveni, patološki nalazi ultrazvuka i CTG-a odmah su zahtijevali završetak poroda carskim rezom.
Tragični događaj, dodaje Dijana, na žalost ima i svoj ružni nastavak. Medicinska dokumentacija, kako ističe, nestala je odmah nakon poroda, kao da u rodilištu nikad nije ni bila – njezina obitelj u bolnici ju je tražila bez uspjeha, a prema njezinim riječima, nije je mogao naći ni inspektor, zadužen za slučaj (u medicinskom vještačenju stoji napomena kako je povijest bolesti nedostupna). Jedino čime raspolažem, naglašava Dijana, jest otpusno pismo, te patološki nalaz, obdukcijski nalaz i fotografije mrtvog blizanca. No, i s to malo dokumentacije, dodaje ona, vještačenjem se uspjelo potvrditi nesavjesno postupanje četvorice dežurnih porodničara.
Dijana se žali i na ophođenje liječnika u bolnici, koji su joj sve informacije, u toj teškoj situaciji, davali gotovo bez takta, ne ostavljajući joj nadu ni da će Duje preživjeti. A uz to su, dodaje, raznim ispitivanjima i testovima pokušali dokazati kako uzrok njegova zdravstvenog stanja nije liječnička pogreška, nego je problem druge prirode.
Zašto tuži bolnicu? Dijana odgovara kako jednostavno želi pravdu.
- Zamislite da imate dvoje djece i hodate ulicom, a onda naiđe netko u automobilu ili na motoru i jedno dijete vam na mjestu ubije, a drugo ostane stopostotni invalid... Previše toga lošeg sam doživjela i vidjela, i previše lošeg čula od drugih roditelja, koji svoje slučajeve nisu uspjeli dokazati, da bih odustala. Znam da se svi ti roditelji vide u ovom slučaju, koji bi trebao biti prekretnica – ističe ona.

MAJKA NJEGOVATELJICA

Zbog teškog oštećenja mozga, Duje je o tuđoj pomoći i njezi ovisan 24 sata dnevno. Dječak ne govori, ne vidi, ne miče rukama, ni nogama, može jesti samo kašastu hranu, ne može samostalno mokriti, dok stolicu može imati samo uz pomoć klistira. A u Hrvatskoj majka može imati status njegovateljice samo do djetetove sedme godine života, iznosi Dijana i s pravom postavlja pitanje što će se dogoditi nakon toga. Neprilike uzrokuju i propisi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje – primjerice za kolica država daje sedam tisuća kuna, a ona specijalna kakva trebaju Duji i djeci s istovjetnim problemima stoje čak 19 tisuća. Država, nadalje, omogućuje fizioterapeuta samo 30 puta godišnje po sat vremena, iako su Duji, naglašava njegova majka, vježbe potrebne dva do tri puta dnevno...
- Duje je moje dijete i ne mislim ga se odreći dok sam živa. Za njega mi ništa nije teško, sve sam ovo prihvatila kao normalno, ali smatram kako bi ovakvoj djeci država trebala omogućiti sve što im je potrebno. A zapravo bi trebalo spriječiti, a ne liječiti, odnosno učiniti sve da se ovakvi slučajevi ne događaju ili da ih ima što manje jer onda ne bi bili potrebni ni svi ovi troškovi – zaključuje Dijana Aničić.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.