strana 7 od 8

PORTRET KONTROVERZNOG SUCA SPLITSKOG
ŽUPANIJSKOG SUDA OBILUJE ZANIMLJIVIM DETALJIMA

LOZININ RAT S MEDIJIMA

Za razliku od većine kolega koji cijeli svoj radni vijek provedu presuđujući drugima, Slavko Lozina našao se i na optuženičkoj klupi, pa je čak nepravomoćno osuđen uvjetnom zatvorskom kaznom, a u više navrata bio je i u ulozi tužitelja, svaki put protiv medija. I sve to u relativno kratkom razdoblju od 1999. do danas

piše Jadranka MATIĆ

Ne događa se često da se protiv nekog suca u kratkom roku podnesu dva zahtjeva za vođenje stegovnog postupka i da u još kraćem roku oba budu odbijena. Još rjeđe se događa da nepune dvije godine poslije istom sucu zaprijeti i treći stegovni, ovaj put čak s prijedlogom da bude razriješen sudačke dužnosti. Upravo sve to događa se kontroverznom sucu kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu Slavku Lozini, koji je široj javnosti postao poznat onog trenutka kad su mu dodijeljena dva sudska spisa: Budiša i "Lora".
Za razliku od većine kolega koji cijeli svoj radni vijek provedu samo presuđujući drugima, Slavko Lozina našao se i na optuženičkoj klupi, pa je čak nepravomoćno osuđen uvjetnom zatvorskom kaznom, a u više navrata bio je i u ulozi tužitelja, svaki put protiv medija. I sve to u relativno kratkom razdoblju od 1999., kad je imenovan sucem splitskoga Županijskog suda, pa do danas. Sve do početka devedesetih, kad postaje sucem splitskoga Općinskog suda, u životopisu Slavka Lozine nije bilo ničega što bi dalo naslutiti da će se u dogledno vrijeme njegovim djelom i likom baviti ne samo posvemašnja hrvatska javnost nego i međunarodne institucije.

VRGORAČKA EPIZODA

Prvi radni odnos mladi pravnik Lozina zasniva u Makarskoj, u tamošnjoj osnovnoj organizaciji udruženog rada splitske "Jugoplastike". Nakon nekog vremena postaje sucem na Prekršajnom sudu u Vrgorcu, odakle 1983. odlazi i zapošljava se u jednoj građevinskoj tvrtki u Zagvozdu. Najduže se, međutim, zadržava u hotelu Medena, kao voditelj pravne službe, odakle 1992. dolazi na splitski Općinski sud. Na tom je sudu tri godine bio i šef kaznenog odjela, da bi u travnju 1999. bio postavljen za suca kaznenog odjela na Županijskom sudu u Splitu.
U međuvremenu, točnije 1980. godine, Lozina je odslužio vojni rok u ondašnjoj JNA, u Srijemu. Tom je prilikom primljen u Savez komunista, a kako je bio fakultetski obrazovan, držao je i političku nastavu kolegama vojnicima. Premda se formalno nije "povezivao" s novom osnovnom organizacijom SK, kako je tada bilo uobičajeno, aktivan je bio i u radu partijske organizacije u hotelu Medena. Nakon osnivanju HDZ-a, učlanio se u tu stranku i članom bio sve do imenovanja na sudačku dužnost.
Za suca Županijskog suda Lozina je imenovan unatoč neslaganju predsjednika toga suda Igora Benzona. Benzon je tada Državnom sudbenom vijeću predložio dva kandidata, ali ne i Lozinu, no DSV nije uvažio Benzonovo mišljenje. Odmah nakon stupanja na novu sudačku dužnost, Lozina na stol dobiva 44 spisa, među ostalima i onaj u kojemu je tužen Vinko Budiša, i to za ubojstvo koje se dogodilo tri godine prije.
U srpnju 2001. izbija afera s nestalim pištoljem u predmetu Budiša. Premda Lozina nije imao ama baš nikakve odgovornosti u tome, prozvan je i do danas ga se često spominje kao "suca koji je izgubio pištolj". Prozivanja nisu prestala ni kad je u jesen 2003. okončao postupak i Budišu proglasio krivim za ubojstvo devetnaestogodišnjeg Milenka Đekića, te mu izrekao zatvorsku kaznu od četiri godine i jedanaest mjeseci.
Namjerno ili ne, mjesec dana ispod zakonskog minimuma, dovoljno da Budiša pravomoćnost presude čeka na slobodi. U vrijeme objave presude Lozini je umro brat, pa je obrazloženje, sukladno zakonu, u pisanoj formi objavljeno mjesec dana poslije. Za Lozinu ni u ovom slučaju nije bilo popusta, pa je u nekim napisima bilo javnoga žala zbog izostanka mogućnosti da ga se zbog toga kazneno goni.
Paralelno s predmetom Budiša Lozina je predsjedao sudskim vijećem u kaznenom postupku protiv osmorice optuženih za ratni zločin u vojnom zatvoru Lora. "Loru" mu je dodijelio predsjednik kaznenog odjela sudac Vinko Cuzzi, a Lozina je to prihvatio bez pogovora. Suđenje se odvijalo u naelektriziranoj atmosferi i u sudnici i izvan Palače pravde, koju su dodatno zagrijale Lozinine neprimjerene izjave.
Znakovitom je postala čestitka upućena nogometašima reprezentacije na pobjedi, izrečena prije početka glavne rasprave. Mediji su Lozinu "razapeli" i zbog pojavljivanja na koncertu Marka Perkovića Thompsona. Oslobađajuća presuda u slučaju Lora objavljena je 20. studenog 2002., nakon čega su uslijedili komentari. Lozina na sve reagira održavanjem press-konferencije u Zagrebu.
Zbog te presice Igor Benzon u studenom 2002. traži stegovni postupak protiv Lozine, ali njegov zahtjev Državno sudbeno vijeće odbija. Baš kao što je mjesec dana prije odbilo i zahtjev tadašnje ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović da se protiv Lozine povede stegovni postupak i privremeno ga se udalji s dužnosti, a sve zbog suđenja Lozini za nepružanje pomoći osobi teško ozlijeđenoj u prometnoj nesreći.

UVJETNA KAZNA

Stegovnog nije bilo, a Lozina je 2003. na šibenskom Općinskom sudu nepravomoćno osuđen uvjetnom zatvorskom kaznom. Optužni prijedlog protiv Lozine podignut je u listopadu 2002., a prometna nesreća o kojoj se radi dogodila se u Splitu 18. travnja iste godine.
Posebno poglavlje ispunjavaju odnosi suca Lozine i medija, koji ga uglavnom ne štede. Kako je rastao interes javnosti za Lozinu, tako su novinari dolazili do podataka za koje je malo tko znao. Tako se saznalo i da je 1983. osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u prevari. Kao sudac na Prekršajnom sudu u Vrgorcu presudio je u slučaju prometne nesreće. Kad se oštećeni nije uspio naplatiti, jednostavno je priznao da je sve izmislio. Kao predmetni sudac "buletu" je platio Lozina.
Na mahom negativne kritike, ali često i na neprovjerene i netočne informacije, sudac Lozina u više je navrata reagirao tužbama. U nekim je slučajevima presuđeno u njegovu korist, ostali postupci nisu okončani. I sudac Lozina i mediji u međuvremenu će se baviti novim prijedlogom za stegovni postupak. Ovaj put pristiglim od predsjednika Udruge hrvatskih sudaca Vladimira Gredelja, a zbog komentara što ih je Lozina, i sam član Udruge, izrekao na račun odluke Vrhovnog suda u predmetu Lora, ministrice Vesne Škare-Ožbolt i navodnog upletanja međunarodnih institucija u rad hrvatskog pravosuđa.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.