strana 1 od 3

RAZGOVOR "POD GLOBALNIM ŠEŠIROM"
S POLITOLOGOM ANĐELKOM MILARDOVIĆEM

DO CILJA PREKO LEŠEVA

MAKIJAVELIZAM Kod nas je politička etika gurnuta u stranu. U društvu koje ima staru mentalnu formu, gdje je pragmatizam princip političkog djelovanja, nema tog etičkog minimuma. I onda je normalna stvar da je u politici dopušteno sve do političkog ljudožderstva

piše Tomislav KLAUŠKI

Politolog Anđelko Milardović objavio je knjigu "Pod globalnim šeširom", zbirku ogleda o društvima i državama u tranziciji i globalizaciji. Rezultat je to sedmogodišnjeg proučavanja procesa kroz koje je prolazila Hrvatska od izlaska iz samoupravnog socijalizma do dolaska na prag Europske unije. Zamišljena kao pregled povijesnih događaja i leksikon politoloških termina, knjiga se namjerava obraćati širem krugu građana zainteresiranih za procese koji se događaju gotovo svakodnevno. Milardović za Slobodnu Dalmaciju komentira važnije naglaske iz knjige, poput sukoba ideologija, amoralnosti politike, apatije biračkog tijela i starih elita u novom društvenom kontekstu.

Izbori kao privid demokracije

Kroz proces tranzicije lica na javnoj sceni, u politici i gospodarstvu, ostala su gotovo nepromijenjena. Koliko je to za Hrvatsku korisno, štetno ili jednostavno neizbježno?
- Nije posebnost hrvatskog društva da se stara nomenklatura simbolički transformirala i preuzela nove uloge, te na temelju toga dobila nove statuse. U svim tranzicijskim zemljama je isto. Nakon 1989. godine ljudi se se susreli sa starim likovima u novom kontekstu. U tom procesu u politiku i gospodarstvo ušli su ljudi koji su znali što je to upravna i izvršna vlast, poznavali su obavještajni sustav, bili su blizu medija i upravljali velikim gospodarskim sustavima. Oni su uglavnom preuzeli ključne uloge.
Koliko su oni u novi kontekst donijeli loše navike koje mogu otežati napredak Hrvatske?
- Stara struktura još nosi staru mentalnu formu, sa starim navikama i jednim tipom nedemokratske strukture s kojim se susrećemo i danas, 14 godina nakon demokratske revoucije. To ustrojstvo nije demokratsko, nego oligarhijsko, demokratursko i u krajnjem slučaju čak i nedemokratsko. Ta stara svijest nazočna je u političkim strankama i drugim strukturama jer se opet traži tip poniznosti, poslušnosti i sljedbe. Principi poželjni u liberalnoj demokracij, poput tolerancije, konkurencije i kompeticije, nisu baš poželjni ni u jednoj strukturi.
Koliku krivnju za to nose sami akteri?
- Za tranzicijska društva karakteristična je prevelika uloga aktera, a premala institucija. U konsolidiranim demokracijama uobičajeno je da su akteri u sjeni, odnosno da djeluju kao dio institucija. Zbog toga Hrvatska još uvijek nije konsolidirana demokracija, jer ne dijeli iste institucije i vrijednosti civiliziranog društva.
U knjizi spominjete i politiku bez morala. Mislite li da je politika amoralna?
- Kod nas je politička etika gurnuta u stranu. Makijavelistički stil u politici potisnuo je etiku. U društvu koje ima staru mentalnu formu, gdje je pragmatizam princip političkog djelovanja, nema tog etičkog minimuma. I normalna je stvar da je u politici dopušteno sve do političkog ljudožderstva.
Koliko takva amoralna politika dovodi do apstinencije i apatije biračkog tijela, što ugrožava i funkcioniranje demokratskih mehanizama?
- Kad ljudi vide da se gubi etički minimum, gdje su dopuštena sva sredstva, na površinu isplivaju vrednote s dna. Ako ljudi vide da su krađe nekažnjene, da se do cilja dolazi preko leševa, oni ne žele takav tip politike i tada nastaje razočaranje i apstinencija. To nije samo hrvatska specifičnost. Isti je problem u Njemačkoj, Austriji i SAD-u.
Koji su još uzroci apstinencije birača?
- Dolazi do gubitka povjerenja u političke elite, do spoznaje da se ništa ne može promijeniti, jača oligarhizacija političkih stranaka i njihovo otuđivanje od biračkog tijela, nastaje tip političke arogancije u kojem vlast smatra da između dva izborna ciklusa građani više nemaju što pitati.
Izbori postaju puki ritual?
- Tako je, oni služe samo kao privid da se demokratskim metodama vlada. Građani nakon glasovanja ne smiju više postavljati nikakva pitanja, jer im se govori da će nagraditi ili kazniti političare ponovno za četiri godine.

Tehnika izopćavanja ljudi

Paralelno s apstinencijom birača, dolazi i do smanjivanja interesa građana za aktivno sudjelovanje u politici. Što je uzrok tome?
- U prvom redu, proces individualizacije i globalizacije. Mlađa populacija misli da ne može ništa učiniti unutar stranaka, opada interes za participaciju, što opet može biti opasno za demokraciju. S druge strane, globalizacije je bacila politička vodstva u nezgodnu poziciju jer stranke nisu kompatibilne s globalizacijskim procesima. Stranački programi su anakroni i pomalo romantični, izvan vremena. Ne komuniciraju s procesom. A prema tome, stranke nemaju programe, ni strategije, i ne mogu riješiti probleme unutar društva. Zato se stalno vrtimo u krug.
Hrvatska se još nalazi u sukobu ideologija. Zbog čega su prevladane ideologije još uvijek aktualne?
- Hrvatska je tom smislu stvarno čudna zemlja. Kod nas faktički još nije završio Drugi svjetski rat. Dok se na globalnoj razini govori o kraju ideologija i njihovih sukoba, kod nas se sukobi idelogija samo potenciraju.
Još se uvijek bavimo ustašama, četnicima i partizanima? Kao da računi još nisu raščišćeni?
- Neka povjesničari raščišćavaju te odnose, a ne da se te ideologije uvlače u politiku i da se stvaraju polarizacije. Hrvatsko društvo danas funkcionira kao blokovsko društvo u tipu hladnoratovskih odnosa. Ako nisi u jednom od ideoloških blokova, nisi nigdje. I normalna stvar, to je pogibeljno za svakoga od nas, to je pogubno etiketiranje, postoji opasnost da budeš isključen iz komunikacije.
Ipak, ne čini li vam se da dobar dio hrvatskih građana još uvijek najlakše orijentira u tim terminima: ustaša i četnika, partizana i jugonostalgičara? Na taj način najlakše je nekog etiketirati u društvu?
- Točno. Noam Chomski je u svojoj knjizi "Mediji, propaganda i sustav" baš govori o tehnici označavanja i izopčavanja ljudi. Ti termini, kad bi se išlo u političku lingvistiku, imaju funkciju označavanja. A čim se nekoga označi, to je put prema isključivanju. Takav tip sotonizacije odavno je poznat i on je recidiv stare svijesti.
Mislite da se ti termini prenose generacijama ili se oni nameću javnosti?
- Na to pitanje ne može se jednoznačno odgovoriti. Naravno da dio tih označavanja prolazi kroz socijalizaciju. Jedan dio se nameće, a postoji opet netko tko stalno to ubacuje u komunikacijsko polje.
Tko to čini: političari, mediji ...?
- A tko inicira javnu komunikaciju ako to nisu političari i mediji? Da bi ovo društvo išlo prema konsolidiranoj demokraciji, mora izići iz blokovske podjele. Kod nas vlast funkcionira kao interesna skupina pa su ideološke podjele smišljene za zavaravanje javnosti, da bi se ljudi imali čime zabavljati, kako bi se skrenula pozornost na nebitno.
Zato su nekažnjeno prošle malverzacija u pretvorbi i privatizaciji? Zato što su se ljudi zabavljali ideološkim podjelama?
- Upravo tako. Još uvijek se ne zna tko nam je ukrao budućnost.
Ima li Hrvatska budućnost izvan Europske unije?
- U toj knjizi poigravao sam se scenarijima. Nakon dobivanja statusa kandidata, odmakli smo se od zapadnobalkanske kompozicije i uvažen je individualan pristup. Teško bi bilo reći kako bi ova zemlja funkcionirala sama. Prije dvije godine, kad se još nije uvažavao individualni princip, plasirao sam ideju neutralnosti. To je dobro ako ideja kad bi ovo društvo bilo politički i ekonomski kapacitirano. Kad bi bilo snažno poput norveškog.

EU ne smije biti dogma

Međutim, podrška ulasku u EU počinje se smanjivati. Nije li tako bilo i u drugim tranzicijskim državama, novim članicama EU-a?
- Apsolutno, ta se priča mora ispričati metodom socijalne psihologije. U prvoj fazi nastaje opće oduševljenje, u drugoj susret s realitetom i u trećoj razočaranje.
Kako se to može popraviti?
- Ministarstvo europskih integracija trebalo bi promijeniti način komuniciranja s javnošću. Ministarsrvo je dosta isključivo. Djeluje ideološki i dogmatički. Ne otvara rasprave u koje bi se uključile sve društvene skupine. Najopasnije je za ideju ako se pretvori u dogmu. Jer znamo kako su završavali poreci koji su završavali na dogmama.
Dakle, Europska unija ne smije biti dogma?
- Ne, ona ne smije biti ni cilj, nego sredstvo da bi se uspostavili opći uvjeti života kompatibilni s modernim svijetom, kako bi se društvo ekonomski osnažilo i da Hrvatska može ravnopravno sudjelovati u carstvu od 500 milijuna ljudi.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.