strana 1 od 3

U HRVATSKOJ REPREZENTATIVNOJ VRSTI ZAJEDNO DEBITIRALI OTAC I SIN

KRANJČARU PROBLEM - KRANJČAR!

Poglavito je intrigantan trebao biti nastup Ivana Leke, iza kojega je iznimna sezona u španjolskoj Malagi. Međutim, izbornik je napravio taktički gaf “posadivši” bivšega Hajdukova kapetana na lijevi bok (kao alternaciju Marku Babiću). I tu se mišljenja razdvajaju. Dočim jedni tvrde kako je španjolski Leko gurnut u stranu s predumišljajem da ne bi zasmetao “tatinom sinu”, oni skloniji obitelji Kranjčar izbornikov potez doživljavaju kao eksperiment glede spoznaja o popratnim Lekinim dosezima

Piše Mladen BARIŠA

Varaždin je 18. kolovoza ponovno bio glavni grad Hrvatske. Barem u nogometnom smislu. Mnoštvo namjernika i nogometnih kroničara sjatilo se podno tribina Varteksovog stadiona kako bi posvjedočilo novom početku hrvatske nogometne reprezentacije. Svoj izbornički prvijenac u Varaždinu je ostvario Zlatko Kranjčar.
“Ugođaj uzvišenosti” upotpunili su izaslanici “svete zemlje”, nogometaši Izraela. No, u nekakvoj subjektivnoj nogometnoj klasifikaciji Izrael je trećeligaška reprezentacija, sastavljena većma od igrača iz nacionalne lige. Za prezentaciju nove hrvatske momčadi i taktičkih zamisli, gotovo idealna situacija.
Prema očekivanjima Hrvatska je pobijedila izraelsku vrstu, ali mnogo je toga u raščlambi igre Kranjčarove momčadi ostalo nejasno i nedorečeno. Budući se radilo o prijateljskom susretu kritičari svoje strelice uglavnom nisu močili u otrov. No, s razlogom je proglašeno “stanje pripravnosti” budući do početka kvalifikacijskog ciklusa ima jedva dva tjedna.

SVE OSTALO NA UDARU S BOKA

Što Kranjčar može unaprijediti u preostalom vremenskom intervalu i kakva je saznanja i pouke donio iz Varaždina? To je pitanje koje traži odgovor u protjeku vremena do 4. rujna i prvog kvalifikacijskog ogleda s Mađarima u Zagrebu.
Ima li Kranjčar viziju momčadi koju će sučeliti mađarskoj reprezentaciji? Odgovor je pozitivan, iako se mnogi a priori neće složiti s njegovim odabirom. Izbornik će u sastav ugurati trojicu igrača (Pršo, Olić, Šimić) koje u Varaždinu nije imao zbog ozljeda. I po Kranjčaru dobitna bi kombinacija trebala izgledati ovako: Butina - Šimić, Tudor, R. Kovač - Srna, J. Leko, N. Kovač, Babić - Kranjčar - Pršo, Olić.
Novi je izbornik uoči utakmice s Izraelom često naglašavao pojam - kreativnost. I većina igrača koje je Kranjčar pozvao na premijernu smotru u svom talentu posjeduje lucidnost kao način nogometnog izričaja. No, nikakve ideje u igri vezne linije nisu zamijećene. Štoviše, igra se kao i u vrijeme Otta Barića svodila na udare preko bokova. Nasreću, Kranjčar je na bočnim pozicijama imao raspoložene igrače poput Srne i Babića, pa je u tom segmentu predstava ispunila kriterije gledljivosti. Ali to je igra koja posjeduje karakter predvidljivosti i lako ju je neutralizirati.
Središnjica je dobro ispunila zadatke i u defanzivnom segmentu, Niko Kovač i Jerko Leko korektno su “spuštali rampe” nadobudnim pokušajima i ambicijama izraelske momčadi. Nedostajalo je tek sinkronizacije s centralnim veznim igračem kojega je 57 minuta predstavljao Niko Kranjčar. Ili ga je barem trebao predstavljati. Jer, prema onome što su analitičari detektirali na varaždinskom travnjaku, najveći problem Kranjčarove (izbornika Zlatka) igre bio je Kranjčar (Niko)!

GROP U VEZI

Nema sumnje da je 20-godišnji Niko bio sputan značajem trenutka. I on je poput oca debitirao u najboljoj hrvatskoj momčadi. A skalpel kritike zarezao je upravo taj nesvakidašnji fenomen da otac vodi sina u nacionalnom sastavu. Mnogi su unaprijed taj odnos krstili terminima poput — nepotizam ili sukob interesa.
Većina je kroničara reprezentacije i prije ustoličenja (Zlatka) Kranjčara ustvrdila da je (Niko) Kranjčar potreban ovoj momčadi. Ali... Ne ovaj današnji Niko. Kapetan Dinama i sam zaključuje kako je vrlo slabo pripremljen za što je sasvim izravno optužio bivšeg trenera maksimirskog kluba Nikolu Jurčevića. “Sportske novosti” su u analizi učinka Nike Kranjčara tijekom varaždinske utakmice konstatirale kako je “najveći talent hrvatskog nogometa” za 57 minuta provedenih na travnjaku pretrčao oko 2600 metara. Naravno da su ostvareni rezultat odmah popratili i zluradi komentari kako “mlađi Kranjčar ima zaobljenu liniju poput bacača kugle, a otprilike mu je takav i radijus kretanja”.
Varaždinski susret s Izraelom bio je u žarištu zanimanja i zbog drugih igrača koji pretendiraju na mjesto razigravača, prvenstveno Ivana Leku i Ivicu Banovića. Poglavito je intrigantan trebao biti nastup Ivana Leke, igrača čije je igranje u Prvoj HNL često bivalo popraćeno osporavanjima i nipodaštavanjima. No, iza Leke je iznimna sezona u španjolskoj Malagi i povratak u reprezentaciju (u Varaždinu je ostvario četvrti nastup) bio je iščekivan s nestrpljenjem.

“TATIN SIN”

Međutim, izbornik Kranjčar je napravio taktički gaf i Leku “posadio” na lijevi bok (kao alternaciju Marku Babiću). I tu se mišljenja razdvajaju. Dočim jedni tvrde kako je španjolski Leko gurnut u stranu s predumišljajem da ne bi zasmetao “tatinom sinu”, oni skloniji obitelji Kranjčar izbornikov potez doživljavaju kao eksperiment glede spoznaja o popratnim Lekinim dosezima. Deplasirano je danas insinuirati i pucati po Kranjčaru poslije varaždinske utakmice kada ćemo vrlo brzo (sljedeće okupljanje reprezentacije već je 30. kolovoza) dokučiti njegova razmišljanja i namjere.
Ogled protiv Izraela na Varteksovu travnjaku bio je svojevrsni ispit zrelosti za oba Kranjčara. Njihovom odnosu u reprezentaciji mogli smo pristupati fenomenološki samo jednom, odnosno prvi puta (i srećom samo u prijateljskoj utakmici). Već 4. rujna u Maksimiru protiv Mađarske, Zlatko i Niko Kranjčar nemaju pravo na (nove) pogreške i eksperimente. Njihove reprezentativne sudbine sada su opasno povezane. Ali ne rodbinskim, nego poslovnim odnosom!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.