Pod povećalom
Nespretnosti i nestašluci hrabre ministrice
Miće GAMULIN
Posljednji javni, televizijski nastup ministrice Marine Dropulić u televizijskoj
emisiji "U krupnom planu" doveo je u nedoumicu cijelu hrvatsku javnost.
Ministrica je, između ostalog, izjavila da su u Županijskim prostornim planovima
precizno ucrtane namjene prostora (stambena, poslovna, turistička itd.), te da će tu
ucrtane namjene biti osnovni kriterij za procjenu općinskih i gradskih prostornih planova
obalnog područja.
Takvo što nije istina. Županijski prostorni planovi strateški su planovi koji ne određuju
namjene prostora jer je to zakonska domena općina i gradova. Županijski prostorni plan
je strateški plan koji evidentira državni i županijski interes u prostoru i ne upušta
se, i niti se smije upuštati u precizno iscrtavanje namjena na teritoriju neke općine
ili grada.
Županijski prostorni plan ucrtava samo koridore krupnih infrastruktura, i zaštićene
prostore po kriterijima kulturnog dobra, zaštite prirode, zaštite vodotokova itd. Kako
će neka općina namijeniti svoj prostor gdje će biti turistička zona, a gdje
gospodarska stvar je jedinice lokalne samouprave.
Županijski prostorni plan samo tekstualno propisuje načine i uvjete kako se određuju
namjene pojedinog općinskog prostora, ali ih ne iscrtava. Namjena prostora iscrtana u županijskim
planovima samo je preuzeta iz postojećih prostornih planova općina i gradova, te je
stara barem desetak godina, i dana je samo informativno. Novi prostorni planovi se i rade
da bi se ta namjena mijenjala i prilagodila novim prilikama, potrebama i senzibilitetima.
Možda i nije bitno je li ministrica tu izjavu dala zbog neznanja, bitno je da je sa tom
tvrdnjom pokušala uvjeriti javnost u postojanje čvrstih kriterija za vrednovanje
prostornih planova općina i gradova.
Kako je tvrdnja neistinita potvrdilo se još jednom da naš urbanizam koji toliko ovisi o
političkoj arbitraži generira permanentni kaos u kojem neki jako dobro profitiraju.
Potrebno je samo ovladati mehanizmima i zakonski zakopčavati procese, sve je moguće ako
se zna, a to obični Hrvati nikako nisu.
U istoj emisiji smo od ministrice čuli da će i splitski Žnjan evidentno biti
legaliziran iako se tu radi o klasičnom lopovluku. Izgleda, dovoljno je biti veliki meštar
i biti prijatelj s političarima pa vam se ne može dogoditi ništa, to što ste pri tome
upropastili pola grada nikoga nije briga. Nespretnosti i nestašluci koji su se omakli
ministrici upozoravaju na niz nedorečenosti u njezinoj politici. Kako su stvari o kojima
govori preozbiljne takovo što sebi ne bi smjela dopustiti, jer opasno gubi na
kredibilitetu.
Ipak, čitava njezina dosadašnja politika ukazuje na hrabrost, ako ne i na dosljednost.
Ona je uspjela afirmirati planiranje kao najvažniji problem razvoja, ili ako se baš hoće
opstanka Hrvata. Sam dugi televizijski razgovor o temama namjene prostora svjedoči da je
Hrvatska postala civilno društvo i da se okreće temama razvoja. Tako duga emisija koja
nema izraziti nacionalni ili haaški naboj donedavno je bila nezamisliva. Greške u
koracima proizlaze iz želje da se u kratkom vremenu isprave povijesne devijacije.
Međutim, stvarni hrvatski frontovi uvijek su se nalazili pred nama, a ne pred onim
drugima. Ma koliko burno razgovarali o odlagalištima otpada i namjeni prostora, znači da
mislimo o budućnosti, a to obećava.
Što se prostora tiče, ipak je najvažnije stvoriti jasne i transparentne kriterije po
kojima ćemo svi moći dobivati pod jednakim uvjetima građevinske dozvole. Za sada to
nikako nije slučaj, jer se preferiraju umreženi krupni investitori koji uzurpiraju
prostorne resurse, a sve najavljene izmjene toliko će udaljiti običnog Hrvata na obali
od građevinske dozvole da će biti prisiljen prodavati svoju zemlju.
|