strana 3 od 6

VELIKA SREĆA HRVATSKOG TENISKOG PARA NAKON OSVOJENE BRONČANE MEDALJE U NEVIĐENOJ DRAMI KOJA JE TRAJALA 4 SATA

ANČIĆ: DUJE NAS JE DIGA!

piše Milorad BIBIĆ

Stvarno ste u kurcu! Znate li vi da san ja čovik u godinama, a od ovoga lita i u penziji. Uzeli ste mi sto godina života... Svaka vam čast majstori!
Mario Ančić i Ivan Ljubičić smijali su se naglas čitajući ovu SMS poruku uoči pressice nakon osvojene brončane olimpijske medalje. Imate pravo samo jednom pogađati tko im je ovu poruku poslao... Pogodili ste - Goran Ivanišević! Zna dobro ovaj velemajstor tenisa koji je gušt osvojiti tenisku olimpijsku medalju. Prije dvanaest godina na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, Ivanišević je osvojio dvije bronce - u singlu i u paru s Goranom Prpićem! Zato je požurio među prvima čestitati Mariju i Ivanu...
- Nisam tada gledao Gorana, imao sam drugih, velikih problema. Koliko se sjećam, baš tada sam bio u kampu za izbjeglice u Opatiji. To su bili teški trenuci moga života, Olimpijske igre u Barceloni tad mi nisu bile važne - kazao je Ljubičić.

TIJA SAM BIT PRAVI U ATENI

Ni Mario Ančić nije gledao Gorana u Barceloni:
- Onda san bija dite, biće san u to vrime igra u ulici na franje! E, ali sad, kad su na HRT išle snimke velikih nastupa naših sportaša, vidija san Goranov meč iz Barcelone 1992. godine. Bija je cili sritan kad je osvojija medalju, evo ja sad znan kako je to lipi osjećaj...
Mario je malo iznenadio kazavši:
- Ove godine Olimpijske igre bile su mi u prvom planu. Je, na Wimbledonu je bilo sjajno, polufinale je moj veliki uspjeh, ali tija san bit pravi, u top formi baš na Olimpijadi. Ali, namistilo se da u Atenu nisan doša skroz spreman, pauza je bila duga, ispa san odma u singlu. Sve san bacija na parove, ovo je moj najsritniji teniski dan. Dok san živ pantit ću ovu osvojenu brončanu olimpijsku medalju. Osvojija san je za sebe, ali i za Hrvatsku. Ovo na Olimpijadi je skroz drukčije od ATP toura. Pa i od ona najveća četri Grand Slam turnira. Tamo igraš za sebe, ovde i za sebe i za svoju državu. Evo, jeste li vidili koliko zastava ima na svakon borilištu u Ateni... Svi pivaju, slave, navijaju, skandiraju ime svoje države. Ova Olimpijada je stvarno čudo!
Ivan Ljubičić je ispijao vodu, smijao se radi toga što ga čeka doping kontrola:
- Ne znam kako ću se uspjeti popišati... To sam uradio nakon drugog seta, valjda ću dočekati zoru dok to uspijem učiniti. Koliko je sad sati? Dva sata iza ponoći. E, taman do zore... A da ih zamolim da mi izvade krv!? To će mi biti puno, puno lakše...

KAKO LI JE NESRETNIM INDIJCIMA

A onda je nastavio:
- Ovo je bilo psihički i fizički skroz iscpljujuće. Kako li je sad onim nesretnim Indijcima... Ne mogu ni pomisliti na to kako bih se osjećao da smo izgubili meč. Vjerovao sam, skoro pa bio siguran da ga nećemo izgubiti. Nakon poraza u polufinalu protiv Čileanaca Massua i Gonzaleza, sat vremena bio sam izvan sebe. U velikom šoku! Bilo mi je neshvatljivo kako smo ozgubili meč kojega smo trebali dobiti. I osigurati barem srebrnu medalju. A onda sam se lupnuo po licu, rekao: "Sutra imaš šansu uzeti olimpijsku medalju. Tko zna hoće li ti se ikad više pružiti takva šansa!" Istog trenutka bio sam posve miran, opušten i napaljen za ovaj meč.
Svašta se događalo u meču koji će biti zapamćen ne samo po tome što je trajao 4 sata, što se igrao dva dana non-stop (pd petka u 21 sat, do subote u 1 sat iza ponoći), nego i radi toga što je odlučujući treći set trajao - dva sata i 24 minute. Mario Ančić još jednom je "pregledao film" ove velike teniske drame:
- Prvi set u tie-breaku bili smo skoro gotovi. Vodili su 5:2, onda smo zaigrali izvanredno, dobili pet poena zaredon i dobili set. Je, oni su nan dali jedan poen, učinili duplu servis grešku... U drugom setu smo bili dobri do 3:3, a onda smo izgubili gem na moj servis. Pogodili su sve, svaka čast. Izgubili smo sa 6:4, ali bili smo mirni, sigurni u sebe. A onda, oni ludi treći set... Kad smo propustili prve dvi meč lopte jedan drugome smo govorili da možemo, da će opet doć šansa. Došla je i treća meč lopta, kod 12:11, mislija san da je tad sve gotovo. Ali, tako nije bilo... Malo san izdušija, ali isti čas san se opet napalija, bija siguran da možemo dobit meč...
Mario opisuje šta se zbivalo kod rezultata 14:14 u odlučujućem setu, kad su na njegov servis Indijci imali 40:0, tri break lopte:
- Bija san skroz miran. Reka san sebi: samo da te ne uvati panika! Dobro san servira, odigrali smo dobro par ključnih lopti. Kad smo izvukli tu tešku, puno tešku situaciju zna san: ovo ne možemo izgubit! E, tija bi još nešto reć... Ljubo mi je kod 0:40 reka: "Ako izgubimo ovaj gem, nećemo izgubit meč!" I ja san virova u to...
Ljubičić se "prihvatio mikrofona", ali Mario je želio reći i ovo:
- Doznali smo uoči meča da je Duje Draganja osvojija srebro na 50 metara kraul. To je veličanstven rezultat. Bravo Duje! Je, Duje nas je diga, da nan je dodatnu snagu... U samo pet sati osvojili smo dvi medalje: srebro i broncu! Čudo jedno...

LOVILI PILIĆEVE SAVJETE

Ljubičić potom "nije dao mikrofon":
- Čuli smo savjete Nikole Pilića. Je, navijanje je bilo zaista izvanredno, većina navijača bila je za Indijce, ali naši navijači, zajedno s našim sportašicama i sportašima, bodrili su nas tako da su nam davali snagu. Vjerujte, tako je bilo. I u toj silnoj galami ulovili bismo neki Pilićev savjet, vidjeli neki njegov pokret, znak... Ali, nije lako odigrati onako kao što si zamislio... Međutim, najvažnije je da nam je glava bila "u redu", nismo padali ni onda kad je bilo malo šansi da spasimo gem. To je već Mario rekao, kod 14:14 i 0:40 u odlučujućem setu. E, taj set od dva sata i četri minute... Nikad nisam igrao tako dugi set. Nikad!
Mario i Ivan nisu krili veliko veselje. Osmjesi nisu silazili s njihovih lica. SMS poruke su dolazile jedna za drugom, Ljubičić je kazao:
- Trebat će sat vremena za sve ovo pročitati... Evo, dobio sam poruku i od svojih, čestitaju mi, kažu da se pazim... Pa neću sada ići popiti sve šta ima u Hrvatskoj olimpijskoj kući. Ali, treba se malo opustiti nakon ove pobjede i osvojene bronce. Treba. I hoćemo!
Mario je završio:
- Kad je veslanje? U devet i po. Sad su prošla dva sata iza ponoći... Iman osjećaj da će i na veslanju past medalja. Skoro san siguran u to. Braća Skelin su veliki sportaši. Virujen da će bit koja medalja i u zadnjih sedan dana Olimpijade...
Na pitanje hoće li i dalje igrati u paru nasmijali su se i odgovorili uglas:
- Oćemo svaki put kad se to bude moglo!

KOREJANAC ZAKINUT, ALI ZLATO OSTAJE AMERIKANCU

Međunarodni gimnastički savez (FIG) nakon istrage je priznao kako su suci tijekom olimpijskog višeboja u Ateni u srijedu zakinuli korejskog vježbača Yang Tae Younga za jednu desetinku, ali bez obzira na očiglednu pogrešku sudaca Yang neće biti proglašen olimpijskim pobjednikom, već će zlatna medalja ostati u vlasništvu Amerikanca Paula Hamma.
Yang je, naime, sa 57.774 boda osvojio brončanu medalju, iza Hamma sa 57.823 i sunarodnjaka Kim Dae Euna sa 57.811. Kada bi mu se dodalo oduzetih 0.1 bodova, Yang bi skočio na prvo mjesto sa 57.874 bodova.
Pogrešku su napravili suci na ručama koji su pogreškom kao početnu ocjenu za Yangovu vježbu uzeli 9.9 umjesto 10.
"Prema pravilima FIG-a ne postoji mogućnost pritužbi na sudačke ocjene. FIG izražava žaljenje zbog nastale situacije", stoji u izjavi FIG-a. Trojica sudaca su suspendirani. (h)

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.