strana 1 od 6

REPORT U NASTAVCIMA S JOŠ JEDNOG OSVAJANJA MEDALJE

SKELINI NA VESLA SPLITOM
OBIŠLI SVIJET

Atena, subota, 21. kolovoz.
Nastave li naši ovako, Mosor i ja ćemo puknit, pa otupit i vrlo brzo jedan od reporta mogao bi početi sa "pun mi je više kufer ovih medalja"...
Sad je podne po hrvatskome vremenu i sjedim u press centru jedriličarske marine Agios Kosmas di će sad Karlo uzet još jednu medalju. Ako se mogu sjetit, to će bit peta u Ateni. A sve skupa otkako je Hrvatske na Igrama - dvanaesta medalja. Karlo bi me ubija da zna kako san ga sad "učara", ali ne zna, a ja se nadam da će mu ovo pomoć.
Malo prije mi se dogodio dobar znak. Grčki se taksisti zaustavljaju iako već imaju putnika. Tako je stao i moj taksi. I tko uđe? Najbliži prijatelj Ben Ainsliea, engleskog jedriličara svjetske klase koji je nedodirljiv i dere sve živo u Kuretovoj klasi kraljevskoga finna.
Za sriću sam mu platio taksi, izašli smo skupa u Agios Kosmas marini. Rekao je da zna za Karla i da će to bit zanimljiv dvoboj između njega i prijatelja Poljaka Mateusza Kusznierewicza. Jer Karlo mora deblo prestić Poljaka da bi ga skinuo sa treće brončane pozicije.

NI PRVO NI ZADNJE

Ima li tko večeras uzet medalju? Ja mislim da nema. Onda, vratimo se na Skeline. Nema tu neke euforije, oni su toliko moćni da bi bila čista uvreda sad se bacat i činit tombule za slavit njihovo srebro. Ne'š ti srebra. Ni prvo, ni zadnje. Od Skelina.
Nema kod njih pitanja hoće li bit medalja. Kad veslaju Skelini onda pitanje glasi: Koja će bit medalja. A kako je bilo srebro, a ne zlato, onda ih treba dobro napast kao što se napadne... Recimo - nogometaše. Kad ne uzmu zlato nego srebro.
Ne znam na koji bolji način bi opisao kolika su svjetska klasa ti Skelini. Čini mi se da je to pravi način. Nikome na veslačkoj tribini sve samih kompjutorskih mozgova veslanja, sto posto baš nikome nije bilo čudno što su Skelini osvojili srebro. Svi oni znaju za Skeline odavno. Prate ih.
Onaj južnoafrički novinar, nekidan sam ga spomenuo da je govorio s Rodom Čulinom, danas je na pressici prekinuo iscrpljujuću seriju pitanja upućenih pobjednicima, Australcima Jamesu Tomkinsu i Drew Ginnu. Ovaj južnoafrički novinar potvrđuje da se u svijetu sve zna o Skelinima jer njegovo prvo pitanje za njih bilo je:
- Recite nam nešto o toj velikoj tradiciji i školi veslanja u vašem Splitu?
Naježio sam se. Bravo. Okrenuo sam mu se i čestitao na pitanju. Poslije smo malo ik razgovarali, zove se Eben Human iz Cape towna South Afr. - kako je sam upisao u moj notes.
Human je čovik, smije se rado, drago mu je veslanje, njegovi su Južnoafrikanci bili treći, Skelini su ih tukli, ali on voli Skeline. A izgleda i Split. Eto šta su nama Skelini. Na pressici u Shiniasu spominje se Split. I ne s naše strane. Nego s punte od Afrike se krste da jedan tako mali gradić može izbacit sve to na površinu jednoga debeloga olimpijskoga oceana.

JUŽNOAFRIČKA ŠPIJUNAŽA

Skelini su Split na vesla odveli sve do krajnjeg juga Afrike, čoviče. Pa tako onda i do Australije. Di nas proučavaju i špijuniraju od čega pravimo vesla, od čega pravimo mišiće, ko je izmislija Skeline.
Da od čega mi pravimo vesla? Od ničega. U usporedbi s njima. Pa su oni došli nas špijunirat. A brodi im idu ka gliseri i vidim na monitor na tribini da Australci veslaju ka da se zajebaju u gondolu na Bače.
Poslije nam je sve to na stručnoj osnovi objasnio i Igor Čulin koji uživa, baš s istom strašću stručnjaka i zaljubljenika, s istim motom ka i oni novinar s punte od Afrike, isto uživaju dok govore o veslanju. Gledam ih na pressici kako upijaju svaku izrečenu riječ iz drugog tabora, druge zemlje. I tako strpljivo, pedantno grade svoj uspjeh. Bez velike priče.

HUMAN PUN STRAHOPOŠTOVANJA

Eben Human se nije smirio ni nakon pressice nego se nastavio raspitivati koji su sve to sportaši iz Splita a kad smo mu Skelini i nas nekoliko počeli odozgo (jer je mali rastom) nabacivat imena Ivanišević, Kukoč, Rađa, Kuret, Ančić, Duje Draganja, Pešalov (a nego šta je nego Splićanin, odbaci mu na početku ono Pe i eto ti našega Šalova). E, i kad smo mu počeli nabacivat tu gromadu od sportskih veličina, sakrio se iza osmijeha skrivajući stidljivo izraz pun strahopoštovanja.
Sve su to Skelini. Na Humanovo pitanje koje je presjeklo pressicu i bacilo u drugi plan australski trijumfalni polusatni intervju - Nikša Skelin odgovorio je kao iz topa:
- Split je, dobro ste primijetili, jedan potpuno jedinstven grad na svijetu u kojemu je tradicija sporta upravo nevjerojatna i vrlo duboka. A onda je logično kako je u pitanju baš svestrani sportski grad - da i veslanje ima svoju tradiciju. Jer je s tim sportom velike kulture i prošlosti, dakle s veslanjem, nekako u Splitu još u pretprošlom stoljeću sve i počelo. Pa danas vi imate grad koji se može isprsit sa 55 olimpijskih medaljonoša. Ali računajući do Atene. Sve to od jednoga grada od 250.000 stanovnika. I svaki Splićanin koji se rodi gotovo da je dužan držati do tih sportskih tradicija, nastavljati ih, njegovati i rušiti sve granice rekorda.
Bila je to jedna velika hrvatska sportska priča o četvrtoj atenskoj medalji i svemu što ona sobom donosi Splitu, Hrvatskoj, a zašto ne bi rekli i Zemaljskoj baloti. Pa neka to bude podsjetnik za naše glupe splitske rasprave o tome kome treba više, sportu ili kulturi.
Kako? A sport nije kultura? Bar mu niko ne može oduzet da je fizička kultura. A da nije samo fizička vidi se iz ove priče kroz koju Skelini samo na prvi pogled veslaju jedino veslima i na ruke.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.