DULE ANTUNOVIĆ IZ KORČULE SREDIO ZA SLOBODNU DALMACIJU RAZGOVOR S RATKOM RUDIĆEM U ATENI
MOGU HRVATI DO MEDALJE
Dobro smo proučili koje je najjače oružje Hrvatske, mislim da smo dobro igrali
obranu na sidrunima, ali presudna je bila naša vrlo dobra igra s igračem više. Ima u
našoj skupini još puno teških utakmica, siguran sam da Hrvatska ima kvalitetu za
plasman među najbolje reprezentacije na ovom olimpijskom turniru...
razgovarao Milorad BIBIĆ
Vaterpolisti SAD izlazili su u trenerkama prema autobusu. Veselili su se, pjevali,
jedan drugoga gurkali, grlili se... Od njihove sretne pobjede protiv Hrvatske prošlo je
pola sata. Zanimalo me je gdje je njihov selektor Ratko Rudić. Izašao je posljednji,
jedan stariji Amerikanac ga je zagrlio, čestitao mu na pobjedi. Prišao sam Rudiću,
rekao mu da sam iz Slobodne Dalmacije, želio desetak minuta porazgovarati s njim
"jedan na jedan". Raširio je ruke, ispričao se:
- Pozdrav cilome Splitu, ali ne mogu sad razgovarati... Sve što sam imao reći kazao sam
nakon utakmice. Možemo popričati drugi put...
E, ali imao sam ja adut u rukavu. Njegovo ime i prezime je - Dule Antunović! Kazao sam
Rudiću:
- Litova san na Korčuli, prijatelj san s Dulon, reka mi je da se mogu pozvat na njega ako
šta zapne... Ratko Rudić je taman ispio gutljaj vode, bio je iznenađen:
- Je li to Dule rekao!? Ajde, pozovite ga...
Onda je proradio "džoker zovi", Dule se javio, dao sam mobitel Rudiću. I
slušao što on govori:
- E, Dule, je, evo tvoj prijatelj se pozvao na tebe... Sad ga ne mogu odbit. Šta, danas
si cilo popodne vata ježince... A ja san u to vrime razbija glavu radi utakmice s
Hrvatskom. Je, pobijedili smo, to je velika pobjeda. Ali, imali smo sreće... Kad daš
pobjedonosni gol u zadnjoj sekundi onda si sretan. Šta, kad ćemo se vidit? Jesi li u
deveton misecu u Zagrebu? Jesi! E, doću sigurno. Doću sredit zube. Je, je, dolazin u
Zagreb sredit zube. Ajde, živio prijatelju!
Slušao sam Rudićevu mješavinu "književnoga i dalmatinskoga" jezika, opet je
raširio ruke, kazao:
- Kad je reka Dule - pitajte!
- Spomenuli ste sreću...
- Taj posljednji šut je bio pedeset posto sreća, pedeset posto naš dogovor.
Uvježbavali smo akcije kad fali do kraja cijeli napad, dvadeset sekunda, deset sekunda,
imamo nekoliko varijanti za taj odlučujući napad s igračem više. Kazao sam da zavrte
akciju tako da s onoga mjesta šutira Tony Azevedo, akcija se tako zavrtila, pogodio je...
Ovo je prvi put da su Amerikanci u posljednjim sekundama dobili utakmicu. Dosad su obično
u tim posljednjim sekundama gubili utakmice...
- Vodili ste sa 3:0, baš onda ste najviše vikali prema igračima...
- Ovo mi nitko neće vjerovati, ali moje ogromno trenersko iskustvo me naučilo: prednost
od tri gola razlike je - najgora prednost...
- ... Ja bih kao trener uvijek više volio da mi momčad vodi s tri, nego s golom
razlike...
- Nemojte sad ove moje riječi bacati na šalu, dosad sam bezbroj puta učas izgubio
prednost od tri gola razlike. Možda je to karakteristično za moje ekipe, ne znam...
Vodiš tri razlike, opustiš se, protivnik dođe na dva, dobije dodatan motiv, tebe malo
uhvati panika... Ma, nevjerojatno: tako je bilo puno puta dosad!
- Ipak ste se izvukli...
- Ne bih rekao da smo se mi izvukli. Da je ostalo 6:6 izvukla bi se Hrvatska...
- Američki novinari su oduševljeni, kažu da je vaš dolazak na mjesto selektora SAD -
veliki posao!
- Otkad sam njihov selektor učinili smo puno. Oni su imali samo fantastične plivačke
sposobnosti, tehnički i taktički bili su daleko, daleko od svjetskoga vrha. Radili smo
dvije-tri godine zaista krvavo, stvorio sam jedan novi tim, rezultati se vide. Hrvatska je
vaterpolska velesila, dobiti ih na Olimpijadi zaista je veliki posao...
- Jeste li se bojali Hrvatske?
- Da. S razlogom. Dobro smo proučili koje je najjače oružje Hravtske, mislim da smo
dobro igrali obranu na sidrunima, ali presudna je bila naša vrlo dobra igra s igračem
više. Sad se lakše diše, ali ova utakmica zaista nije bila odlučujuća. Ni za nas ni
za Hrvatsku...
- Znam, ali vi imate pobjedu, Hrvatska poraz...
- To je naš plus, ali ima još puno, puno do kraja natjecanja u skupinama.
- Jeste li Hrvatskoj zatvorili vrata nade da može doći u zonu medalja?
- Ni slučajno! Može Hrvatska do medalje, siguran sam u to. Ima u našoj skupini još
puno teških utakmica, siguran sam da Hrvatska ima kvalitetu za plasman među najbolje
reprezentacije na ovom olimpijskom turniru... E, sad moram prestati, evo, zovu me, ide
autobus...
Zavrtio sam Dulu Antunovića, zahvalio mu na pomoći, odgovorio je:
- Danas je na Korčuli bija krasan dan. Bija san popodne na ježince, natukli smo ih se...
Gleda san ovu utakmicu, šteta šta nismo izvukli bod. A Ratko je još jedan put pokaza da
veliki meštar od vaterpola... I od Amerikanaca je učinija svjetsku momčad!
VELIKA TUGA HRVATSKIH VATERPOLISTA NAKON PORAZA OD SAD-a
Smodlaka: Ovo je pegula!
Vaterpolisti Hrvatske ne mogu prežaliti potraz od Amerikanaca. Sidrun Mile Smodlaka
tvrdi:
- Ovo je pegula! Izgubit utakmicu s golom razlike kojega primiš doslovno u posljednjoj
sekundi... Je, pegula, velika pegula... Slabo smo otvorili utakmicu, bili malo nervozni u
napadu, a kad smo stigli njihovu prednost od tri gola razlike, došli pred vrata osvajanja
boda, na ovako nesritan način izgubimo utakmicu... Nevjerojatno!
Jedna stvar ipak nema nikakve veze s pegulom: slabo smo igrali s igračem više i s
igračem manje! Ali, opet nam je bod bija u džepu...
Dubravko Šimenc nikako se ne miri s porazom:
- Je li ono na kraju bilo moje zasluženo isključenje? Ne znam ni sam, ispada sad da je
to presudilo, ali puno, puno ranije mi smo mogli i morali imati povoljan rezultat. Bili
smo brzopleti u napadu... Kad smo ono postigi prvi gol... Tri minute prije kraja treće
četvrtine!? Nervoza je učinila svoje, opterećenje zbog važnosti te prve, uvodne
utakmice. Zaista sam mislio da nećemo podleći tom psihološkom pritisku...
Šimenc je kazao nekoliko rečenica i o Amerikancima:
- Dobri su, to valja priznati, ali igraju dosta prljavo. Odlično su plivački
pripremljeni, ali imali su veliku sreću... Dva puta dali smo sami sebi gol, nakon
njihovih šuteva lopta se od naših ruku odbijala u gol... A šta je to nego nesreća!?
Na nesreću se ne poziva selektor Zoran Roje:
- Teško mi je nakon ovog poraza. Izgubiti utakmicu na ovakav način znači da momčad
mora biti potresena. A treba je ekspresno izvući, sad nas čeka utakmica s Mađarima.
Nije lako, ali zaista vjerujem u ove momke. To svaki put ističem... Nismo dobro zatvorili
taj posljednji šut, imali smo još nekih velikih pogrešaka koje pod hitno moramo
ispraviti...
Roje je bio konkretan:
- Imali smo rupa u obrani s igračem manje. Osim toga, zaradili smo nekoliko nerezonskih,
posve bespotrebnih isključenja... Malo smo srljali s igračem više, bili slabi s
igračem manje... Eto zašto smo izgubili utakmicu...
Roje se, dakako, ne predaje:
- Sad je puno teže ući u borbe za medalje. Ali, imamo još utakmice s Mađarima, Rusima,
Srbijom i Crnom Gorom i Kazahstanom. Nimalo lak put za vrh na ovome turniru... Toga sam
svjestan, ali znam i koliko mi vrijedimo.
Rojini favoriti broj jedan su Mađari:
- Ovo ljeto su u odličnoj formi, gledao sam njihov susret sa Srbijom i Crnom Gorom na
ovom turniru. Dobili su sa 6:4 u odličnoj utakmici. Bio je to vrhunski vaterpolo, obje
reprezentacije su vrlo snažne...
Što ako Hrvatska izgubi i od Mađarske?
- E, onda će biti puno, puno teško. Onda su utakmice s Rusijom i Srbijom i Crnom Gorom
biti il' ne biti. Njima i nama. Ali, zašto bismo unaprijed kazali kako ćemo izgubiti?
Rojin pomoćnik Deni Lušić je dobacio:
- Sjetite se one olimpijade kad smo isto izgubili od Amerikanaca, a na kraju osvojili -
olimpijsko zlato!
Milorad BIBIĆ
PLIVANJE: Neuništivi Thorpe
Utrka dana bila je sudar trojice ponajboljih plivača današnjice na 200 m slobodno,
jedan do drugoga bili su Michael Phelps, Pieter van den Hoogenband i pobjednik Ian Thorpe.
Australac je "slomio" van den Hoogebanda i uzvratio mu za poraz od prije četiri
godine u Sydneyu. Phelps je bio treći, Spitz ostaje na tronu sa svojih sedam zlatnih
medalja.
Neočekivana pobjednica na 100 m prsno je Kineskinja Xuejuana Lou, kao sedma ušla je u
finalnu trku i iz staze jedan sa novim olimpijskim rekordom 1:06.64 donijela Kini prvo
zlato u plivanju u Ateni.
Petra Banović je u kvalifikacijama nastupila u dvije discipline. Ni u jednoj nije
zadovoljila, na 200 m slobodno sa 2:04.24 je 32. od 41 plivačice, a na 200 m mješovito
sa 2:20.83 tek 25. od 30 plivačica.
U današnjim kvalifikacijama na 100 m slobodno nastupa Duje Draganja, u šestoj od devet
skupina. Poslije utrke štafeta digla se velika prašina oko izrazito slabog nastupa naših
plivača (izuzev Ivana Mladine). Najglasniji je bio Draganja tada razočarano govorio:
"Loše sam se osjećao od zagrijavanja, preko utrke. Zaista loše. Možda za tri dana
situacija bude drugačija, ali teško je u to vjerovati nakon ovakvog nastupa. Osim toga
prije tri dana imao sam najgori osjećaj u životu" i prebacio krivnju na trenera
Mikea Bottoma, koji je u Ateni upravo zahvaljujući Dujinom inzistiranju, zbog čega se,
da bi mu se udovoljilo, direktor plivačke reprezentacije Ivan Varvodić odrekao svoje
akreditacije.
Ni trener reprezentaacije Dimitar Bobev nije krio razočarenje: "Očekivao sam više,
naročito od Duje, koji je u utrku ušao razmišljajući o tome hoće li kalkulirati. Nije
krenuo najjače što je mogao a kada je tijekom utrke pokušao promijeniti ritam , više
nije mogao. Ako se situacija bitno ne promijeni, što je nakon ovakovog nastupa teško očekivati,
to bi moglo značiti da je promašena forma."
Poslije svjetskog rekorda južnoafričke štafete 4 x 100 m slobodno, u utrci u kojoj je
van de Hoogeband nizozemsku štafetu doveo do srebra plivajući zadnjih 100 metara 46.79
sa letećim, startom, sekundu i pet stotinki brže od njegovog svjetskog rekorda, već
sada se može tvrditi da će to biti fanatastična utrka.
Plivači, 200 m slobodno: 1 Ian Thorpe (AUS) 1:44.71 (OR); 2. Pieter van den Hoogenband
(NIZ) 1:45.23; 3. Michael Phelps (SAD) 1:45:32; 100 m leđno: 1. Aaron Peirsol (SAD)
54.06; 2. Markus Rogan (AUT) 54.35; 3. Tomomi Morita (JAP) 54.36.
Plivačice, 100 m leđno: 1. Natalie Coughlin (SAD) 1:00.37; 2. Kirsty Coventry (ZIM)
1:00.50; 3. Laure Manaudou (FRA) 1:00.88; 100 m prsno: 1. Xuejuan Lug (KIN) (OR) 11:06.64;
2. Brooke Hanson (AUS) 1:07.15; 3. Leisel Jones (AUS) 1:07.16.