strana 1 od 2

OKUPACIJA U 5 SLIKA
NEVIĐENA BITKA ZA VEZ U HRVATSKOJ TURISTIČKOJ TOP-DESTINACIJI

NAUTIČARSKA ARMADA GUŠI HVAR

KRITIČNA TOČKA Pitanje je može li i cijeli Jadran uopće podnijeti ovoliku količinu brodova. U Hvaru ih je definitivno previše. Nautički se turizam ne može razvijati bez jasne strategije i reda, ali mi to ne možemo rješavati sami - ističe Velko Visković, direktor TZ-a
PRAVILA IGRE Prvo, u Hvaru i svuda, treba odrediti limit brodova. Drugo, uvesti dnevno predavanje smeća za svakog usidrenog. Treće, ugraditi plombirane tankove za fekalije u svaki brod. Četvrto, na svakom plovilu dužem od 12 metara mora biti skiper iz Hrvatske...

piše Renato BERETIĆ
snimio Joško ŠUPIĆ

Šteta, uletili ste u slabi dan - govore nam Hvarani, dok zabezeknuti gledamo u gradski porat, krcat svime što može ploviti: od drvenih gajetica i gumenjaka u starome mandraču, preko gomile krasnih srednjoklasnih jedrilica usidrenih u vali pa do četrdesetmetarskih jahturina i brodusina, vezanih uz lučku operativnu obalu. Trebali smo, kažu domaći, doći u ponedjeljak ili utorak, u te dane ne samo da brodova ima dvaput više nego ih bude podosta i dvostruko većih! Hej, dvostruko, a ove srijede predvečer bilo ih je (ne računajući ništa kraće od deset metara) barem osamdesetak...

Smeće i fekalije direktno u more

Hvaru se upravo događa ono što mu se jednostavno moralo dogoditi. Neki kažu prekasno, drugi će reći da je prerano, no kako god bilo - grad je došao do točke nakon koje tu više ništa vezano uz turizam naprosto ne smije biti isto kao do sada. U gradskom portu gura se svakodnevno više brodova nego u najslavnijim pomorskim bitkama (dakako - toliko je, otprilike, i međusobne naklonosti među posadama), i to takvih da ih se ne bi posramio nijedan nautički sajam, ali ono što su Hvarani do jučer mogli priželjkivati samo u snovima, danas se pomalo pretvara u noćnu moru. Grad jednostavno nema mogućnosti da sve to prihvati. I brodove i ljude i smeće i ilegalno ispuštene fekalne vode... Prije nekoliko godina napokon je sređen kanalizacijski sustav za cijeli grad, ali luka svako malo zasmrdi kao u starim danima.
- Ne rade to velike jahte i jedrilice, nego manji brodovi, a pogotovo izletnički trabakuli - tvrdi Doro Abdulmar, voditelj gradske Službe za prostorno uređenje i komunalne poslove. - Jednostavno isprazne tankove u more pri odlasku, i baš ih briga. A ima ih sve više, u najfrekventnije dane veže ih se i do dvadesetak, bokom jedan do drugoga, skoro do pola vale... Grad od njih nema doslovno niti lipe, a samo stvaraju nered, smrad i smeće. Da ne govorim kako se ponekad posade znaju i potući na rivi zbog preotimanja posla...
Osim kanalizacije, grad Hvar je prije nekoliko godina o svom trošku uredio i rivu. Kad je posao dovršen, pod svoje ju je uzela županijska Lučka uprava, kojoj sad ide sav prihod od priveza pustih megajahti. Gradu - ništa. Doduše, preko gradske tvrtke "Nautički centar", koja nautičarima naplaćuje vodu i struju, nešto se ipak uprihodi, no Abdulmar tvrdi da je riječ o simboličnim svotama u usporedbi s onim koliko na rivi, od priveza, zarađuje županijska ispostava Lučke uprave. Za vođenje te ispostave, za potpunu brigu o prometu i privezu brodova Županija je zadužila Joška Rossu i troje namještenika njegove tvrtke.
- Ljudi ovdje za mene obično kažu "koncesionar", ali to je potpuno krivo - objašnjava Rosso svoj posso. - Da ja imam koncesiju, mogao bih sam određivati cijene sidrenja i priveza, a ovako sve radim prema pravilniku Lučke uprave, od koje onda dobivam ugovoreni postotak za kompletni menadžment operativne obale.
Ne bez ponosa na svoj dosadašnji trosezonski učinak, Rosso samo odmahuje rukom na našu opasku kako bi, da dojuri pravi ljetni neverin, krhotina brodova i opreme bilo sve tamo do pod oltar katedrale.
- Nema šanse! Barem ne s ovog dijela rive za koji sam ja odgovoran. Svi bi moji brodovi na vrijeme bili vani, baš kao što su bili i prije dvije godine, kad je došla nevera. Odlično surađujem sa splitskim meteorološkim centrom i znam da bi mi približavanje nevere dojavili dovoljno rano da sve brodove pod mojom odgovornošću pošaljem dalje od obale. Ima na kopnu stručnjaka koji će vam kazati da je Hvar postao ultimativni turistički (a ponajviše nautičarski) hit prije svega stoga što je riječ o prelijepoj i sigurnoj luci, sa svim civilizacijskim pogodnostima, u kojoj se možete usidriti potpuno besplatno. I tu nam teoriju Rosso ruši... Kaže da i on i "Nautički centar" nastoje naplatiti sve što fizički stignu, da do benzinske crpke mogu doći samo plovila plitkoga gaza, i da Hvar uistinu jest prelijepa luka, ali i vrlo nesigurna, pogotovo kad jugo počne okretati na jugozapadnjak. Po njemu, za uspjeh Hvara najzaslužniji su ljepota, središnji položaj na svim važnijim nautičarskim pravcima i - "Carpe Diem", lokal koji ćete na Internetu naći na svakoj trendseterskoj top-listi ponajboljih europskih klubova, jedno od rijetkih mjesta u nas gdje se novcem uistinu može demonstrirati moć. Ta tri aduta, uz Jadran kao sve poželjniju nautičarsku destinaciju, sigurno će sljedećih godina u Hvar privlačiti sve više brodova. A već je sad situacija takva da se domaći ljudi ne usuđuju izlaziti svojim barkama iz mandrača - em im se teško probiti iz luke, em im je savršeno jasno da će pri povratku na svom vezu zateći nekakvog "divljaka"...
- Nije stvar samo u Hvaru, pitanje je može li i cijeli Jadran uopće podnijeti ovoliku količinu brodova - kaže nam Velko Visković, direktor Turističke zajednice grada. - U Hvaru ih je definitivno previše za naše kapacitete, ali mi smo, rekao bih, samo najistaknutiji, najuočljiviji primjer. Turizam se, a pogotovo nautički, ne može razvijati bez općeprihvaćene jasne strategije i bez reda, a mi to ne možemo rješavati sami, takve se odluke mogu donositi isključivo na državnoj razini.

To je još uvijek kontrolirani kaos

A red o kojemu govori Visković (i dodaje: "Sve su to ipak slatke brige...") u interpretaciji Joška Rosse dao bi se, i u Hvaru i svuda, uvesti strogom primjenom samo nekoliko jasnih pravila: prvo, treba odrediti limit brodova u našim vodama. Drugo, uvesti dnevno predavanje smeća sa svakoga privezanoga ili usidrenoga broda, uz ovjeru i provjeru. Treće je obvezna ugradnja plombiranih tankova za fekalije u svaki brod, a četvrto - na svakom plovilu dužem od 12 metara skiper mora biti iz Hrvatske. Za opširniju elaboraciju ovdje nema mjesta, ali valja priznati da svaki Rossin prijedlog, barem u očima laika, prilično dobro "drži vodu". Naravno, teško je reći je li sve to u Hrvata doista i provedivo, tako da do daljnjega možemo biti sigurni tek u jedno: ne poduzmu li svi zajedno (i grad i županija i država) u sljedećih desetak mjeseci nešto konkretno, ovoljetni donekle kontrolirani kaos u hvarskoj vali dogodine bi se mogao prometnuti u totalni kolaps. A onda, godinu potom, kad se proširi glas, više se nikome neće dati uplovljavati ovamo.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.