Devet sati prije svečanoga otvaranja Olimpijskih igara Atena 2004. godine fešta za
hrvatsku olimpijsku ekspediciju: otvorena je Hrvatska kuća! Smještena je u predivnome
teniskome centru, adresa Sismanoglyiu 63, Maroussi, sve miriše na Mediteran: bazen,
palme, masline, smokve... Istina, u blizini su i bolnica i jedno manje groblje, ali to se
iz Croatian Olympic House ne vidi.
Novinari u se skupili u velikom broju, ministar sporta i obrazovanja Dragan Primorac
pojavio se u veštitu, temperatura plus 36, u hladu, dakako... Novinari se
"kuvaju" u kratkim gaćama i majicama na špaline, kako li je tek gospodinu
ministru zakopčanom do grla... Novinari se itaju: "Di je Tonči Vrdoljak?" Nema
ga. Čuje se da je obavješten, da zna kako je u 11 sati otvaranje Hrvatske kuće. S
terace Hrvatske kuće silazi se na travnjak, dvadesetak metara daleko je jarbol, na dnu je hrvatska zastava. S jedne strane
novinari, fotoreporteri, TV snimatelji, na drugoj strani ministar Dragan Primorac,
predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, glavni tajnik HOO-a Ivica Miočić Stošić, ambasador,
pardon veleposlanik Hrvatske u Grčkoj Neven Madej, hrvatski olimpijski ataše u Ateni
Slavko Šimunović, inače vlasnik teniskog centra gdje je smještena Hrvatska olimpijska
kuća. Opet šaputanje: "Di je Tonči Vrdoljak?" I opet isti odgovor: "Nema
ga!"
Svečanost otvaranja nije dugo trajala. Slavko Šimunović je, držeći u rukama jedan
veliki ključ, star navodno 200 godina, kazao:
- Predajem ovaj ključ gospodinu ministru Primorcu sa željom da se njime otključaju
brave osvajanja medalja za hrvatske sportašice i sportaše.
Ministar Primorac je uzeo ključ, zahvalio se Slavku Šimunoviću, nakon toga na jarbol
podigao hrvatsku zastavu. Aplauz, opet šaputanje: "Di je Tonči Vrdoljak?" I
opet odgovor: "A, nema ga!" Nakon toga su ministar Primorac i veleposlanik Madej
otišli u Hrvatsku kuću, stali su pred novinare. A "sedma sila" postavljala je
pitanja samo ministru Primorcu. I to uglavnom sva pitanja vezana za Zakon o sportu,
financiranje sporta, vrlo malo o Olimpijskim igrama. Ali, o Igrama je započeo Primorac:
- Hrvatska nije prepoznatljiva ni po političarima, ni po znanstvenicima nego po
sportašima. U to sam se bezbroj puta uvjerio. Sport je puno više dao Hrvatskoj, nego
što je država dala njemu. Tu dvojbe nema... Što očekujemo od naših sportašica i
sportaša? Da budu pravi! Nitko ih ne opterećuje rezultatima, medaljama. Oni to sami
žele jednako kao i svi mi. Pustimo ih da na miru odrade posljednje treninge pred nastupe,
da potpuno spremni i zdravi dočekaju start natjecanja.
Odgovarajući na raznorazna pitanje vezana za novi Zakon o sportu i financiranje sporta
Primorac je kazao i ovo:
- Novi Zakon o sportu bit će moderan europski zakon koji će, nadam se, riješiti sva
sporna pitanja. Na primjer: onaj tko ulaže u sport mora imati olakšice kao što imaju
oni koji svoja sredstva ulažu u sport u najjačim europskim državama. Školski sport i
sveučilišni sport konačno će dobiti svoje pravo mjesto, oni su bili zapostavljeni.
Gradit će se sportski objekti, dvorane... Znat će se precizno tko će se brinuti o
sportskim objektima, evo u mojemu Splitu svi objekti koji su izgrađeni za Mediteranske
igre 1979. godine su u vrlo lošem stanju... Novi Zakon o sportu donijet će veliki
zaokret nabolje. Siguran sam u to!
E, pojavio se i član MOK-a Tonči Vrdoljak. Zapitao sam ministra Primorca što će biti s
dugovima koje sportski klubovi imaju prema državi na osnovu poreza, prireza i svih onih
drugih "nareza, zareza"... Spomenuo sam splitske žute"... Primorac je
odgovorio:
- To je pitanje za Ministarstvo financija i ministra Ivana Šukera, ali vjerujem da će se
to riješiti povoljno za sportske klubove.
Grupa novinara okupila se oko Tonča Vrdoljaka, potražio sam veleposlanika Madeja,
Splićanina, zapitao koji su najpoznatiji hrvatski sportaši u Grčkoj. Odgovorio je vrlo
kratko:
- Broj jedan - Velimir Zajec, broj dva - Dino Rađa, broj tri - Stojko Vranković!
Čuo sam da novinari prepričavaju kako je Tonči Vrdoljak kazao kako su dvije najveće
pošasti protiv kojih će se boriti MOK - korupcija i doping! A onda se pristupilo
stolovima. I frižideru s pićem. U bazen nitko nije skočio. Slušala se pisma.
Dalmatinska. Sasvim slučajno!
VESLOM DO DASKE PROTIV PREKIDA!
piše Mario GARBER
Danas oko devet sati i 46 minuta (po hrvatskom vremenu) možda se dogodi prvo slavlje
Hrvatske. Kao da to nitko nema pojma. Možda nije ni loše. Jer ionako će bit previše
šušura i glamura ako se osvoji medalja, a sad je bolje radit, dakle veslat u miru.
Zašto to govorim? Zato što sam već danima jedini naš novinar na veslačkoj stazi u
Shiniasu, a da se tamo igra bilo šta od nogometa ne bi se moglo disat od novinara i
"novinara", raznih satelita i sitnih profitera.
Nemam pojma, možda je Slobodna jučer jedina imala jednu svakome dostupnu vijest koja je
iscurila u malom pod šatorom press centru u Shiniasu isprintana iz kompjutora čim je
završen sastanak ždrijeba veslača za današnji subotnji start. Imao sam dogovoreno sa
Igorom Čulinom da mi prokomentira rezultate sastanka, ali mi je i on sam napomenio da ću
sve dobit u press centru.
Od naših ljudi u tom trenutku pojavio se jedino Boris Sakač. Kao vijest iznenada se
ukazala njegova sjena u vratima press centra. Ali Sakač je kompjutorski mag Međunarodnog
olimpijskog odbora već više od dva desetljeća i po cijeli dan obilazi, "gasi"
gdje god nešto zapne.
Hrvatska javnost prvu vijest o ždrijebu veslača dobila je zapravo od Igora Boraske koji
je preksinoć na televiziji govorio o tome. Toliko sam obaviješten ovdje u Ateni. I
stvarno mi se onda čini da se Igor Čulin ništa ne ljuti bez veze. Veslači svoje
uspjehe grade u potpunoj anonimnosti. Za intervjue ih zovu više strani, nego naši
novinari.
A to uopće nije teško. Za vrijeme treninga francuski dubl skul prišao je pod tribine da
bi izmijenio nekoliko savjeta s trenerom. Tražio sam jesu li vidjeli Skeline. Približio
sam se oprezno a oni su mi se sami obratili i pitaju šta mi treba. Je, vidjeli su
Skeline, sad će izać na trening...
Jučer su trenirali dva puta, ostali su spavat i odmarat se u popodnevnoj pauzi na
Shiniasu za vrijeme sastanka o ždrijebu. A možda već danas "oko devet i 46 i
nešto" Skeline budemo slavili na dohvat prve medalje. Jer u 9.40 starta 14. regata
po redu, regata u grupi broj dva u kojoj nastupaju naši.
Imaju naravno dobru stazu broj tri, u sredini, s lijeva su im Južnoafrikanci, a s desna
Česi. Točnije Skelinima u čamcu je sve obrnuto jer vesla se leđima okrenut provi i
cilju staze, tako da su im Južnoafrikanci na desnu ruku. Strah od bočnog vjetra mogao bi
treću stazu dovesti u hendikepiran položaj. U tom slučaju favorizirani u srednjim
stazama (3 i 4) imaju pravo mijenjat stazu, ali to su već...
Od takvih pojedinosti interesantno je istaknuti izjavu Igora Čulina:
- Postoje taktiziranja pa se vesla oprezno na startu i ideš ziheraški samo da si u vrhu
- objašnjava Čulin na zahtjev novinara za najširu publiku kako i treba kad su u pitanju
olimpijade. - Međutim, mi ćemo otprve ić na pobjedu, moramo bit prvi i odmah uć u
polufinale. I tako stalno. Jer, ne smije se zaboravit da regata zbog lošeg vremena može
bit i prekinuta. Pa čak i da se ne nastavi. U tom slučaju računa se postojeće stanje u
tom trenutku. Znači, nema kalkulacija.
To se baš ne događa, ali prilike na stazi u Shiniasu su neuobičajene i sve je moguće.
Skelini se mogu plasirat u polufinale već na startu a to je skoro kao prva medalja
Hrvatske. Prva trojica u svakoj grupi odmah ulaze a samo četvrti ide u repesaž, te u
jednoj skupini četvrti i peti. U polufinalu se sastaju dvije grupe sa po šest čamaca a
malo tko može vjerovat da Skelini ne bi ušli u finalnih najjačih šest.
Trener Nikola Bralić tvrdi da su Skelini u prilično izjednačenoj razini sa još pet
dvojaca, južnoafričkim, australijskim, talijanskim, te čamcem iz Srbije i Crne Gore i
još nekim od dobrih veslača.
Ali fanatik Gusara Duško Krstulović prati me u stopu, dok su me pregledavali na granici
u Zagrebu stigla je na mobitel Krstulovićeva poruka, sve prati i čita, pa se opet javio
da se mi ovamo kuvamo u autobusu, a oni na Gusara udri po barbunima. Jučer kaže da sam
stavio loš naslov da Skelini startaju:
- Šta startaju, sutra već osvajaju medalju jer će bit prvi.
- Jesi li poludio?
- Slušaj ti mene, sve će oni razbit...
Možda je Duško srcem i u pravu jer Ramon Di Clemente i Donovan Cech (Južnoafrikanci) na
zadnjem svjetskom prenstvu 2003. u Milanu stigli su iza Skelina, treći. Ali za cencu:
Skelini su im uzeli srebro s prednošću od jedne sekunde. Zlatni su bili Australci Ginn i
Tomkins, opet za sekundu. Pa dakle je sve moguće.
NA STARTU I ČETVERAC
UĆI MEĐU PRVA TRI ...
U sjeni velikih najava za nastup braće Skelin u dvojcu bez
kormilara prolaze pripreme olimpijskog veslačkog četverca za prvi nastup na stazu u
Shiniasu. A posada u sastavu Marko Dragičević, Petar Milin, Igor Boraska i Damir
Vučičić danas će u 10.50 po hrvatskom vremunu po prvi put izaći na vodu u prvoj
skupini četveraca, onoj koja ima pet posada. Zajedno sa našim veslačima u skupini su
znanci iz kvalifikacija Česi (Makovicka, Schindler, Vitasek, Neffe), zatim Poljaci
(Godek, Daniszewski, Rozalski, Smolinski), Kanađani (Baerg, Herschmiller, Wetzel,
Williams) i Rumunji (Mastecan, Corbeanu, Cornea, Munteanu). U drugoj skupini su četverci
SAD-a, Slovenije, Velike Britanije i Italije, dok u trećoj veslaju Rusi, Njemci,
Australci i Novozelanđani.
Zadatak naše posade je izbjeći posljednja dva mjesta koja vode u repesaž, prvi tercet u
svakoj skupini je siguran polufinalista, dok će preostala četiri čamca kroz repesaž
izboriti te utrke. Iz prvog kruga otpada samo najlošija posada.
Raspored natjecanja četveraca - danas: kvalifikacijske utrke u 10.50 (hrvatska posada),
11.00 i 11.10 sati; ponedjeljak: repasaž 10.10 sati; srijeda: polufinala 9 sati i 9.10
sati; četvrtak: B-finale 10.10 sati; subota: finale 9.30 sati.