strana 2 od 6

VATERPOLO DUBRAVKO ŠIMENC, HRVATSKI BARJAKTAR

DOBITI AMERIKANCE JE VELIKI POSAO

HRVATSKA - SAD (NEDJELJA, 21.15, HTV2)

Uvijek je prvi protivnik na velikim natjecanjima najteži. Tako je i ovaj put. K tomu, protivnici su Amerikanci. Odlični su, trener im je Ratko Rudić. Igraju prljavo, a Rudić je ne samo velemajstor trenerskog posla, nego i "stari trenerski mačak" koji zna kako se radi i onaj "drugi posao" za vrijeme utakmice... - kaže Šimenc

razgovarao Milorad BIBIĆ

Duboko je udahnuo, provukao ruku kroz kosu, malo zastao, valjda da ne bi ispalio nešto što ne bi bilo primjereno, a onda je kazao:
- Sretan sam i ponosan što sam određen za hrvatskog stjegonošu. Ništa drugo neću kazati o tome, ne zanimaju me nikakvi komentari. A bilo je i onih zločestih...
Dubravko Šimenc, 38-godišnji vaterpolski reprezentativac, koji je za reprezentaciju Hrvatske nastupio na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. i Sydneyu 2000. godine, ipak nije izdržao:
- Svi oni koji govore da je odluka da ja nosim hrvatsku zastavu na svečanom otvaranju Olimpijskih igara politička odluka nisu dobronamjerni. Jednako tako i oni koji su pokušavali nametnuti javnosti mišljenje kako je odlučio nekakav sportski zagrebački lobi. Mislim da tako govoriti nije korektno. Da je odlučeno da hrvatsku zastavu nosi neki drugi sportaš, ajde, kad već inzistirate na imenima, Igor Boraska ili Slavko Goluža, ja bih mu prvi čestitao. I to od srca. Svatko tko me imalo pozna znat će da govorim istinu... Odlučeno je da zastavu nosim ja, ne razumijem zašto su bili potrebni neki "ujedi", nekorektnosti... Sa Slavkom i Igorom sam u odličnim odnosima, činiti nekakve "podjele" među hrvatskim olimpijcima uoči početka Olimpiskih igara nije bilo potrebno... Ni pametno!
"Slučaj zastava" je za Dubravka završena priča, na red dolazi olimpijski vaterpolski turnir. Šimenc je najiskusniji hrvatski reprezentativac, ovaj 38-godišnji div od 202 centimetra i 114 kilograma, slaže se da je Skupina A olimpijskog vaterpolskog turnira, najjača skupina na svim dosad održanim velikim natjecanjima:
- Hrvatska, Rusija, SAD, Rusija, Srbija i Crna Gora... Nikad jače skupine, svatko može biti prvi, ali i - peti! Kazahstan je ipak autsajder naše skupine... Oni u Skupini B imali su sreću. Pogledajte tko tamo igra: Njemačka, Egipat, Italija, Španjolska, Australija, Grčka. Neusporedivo lakša skupina.
Dubravko je u najkraćim crtama oslikao naše protivnike u Skupini A:
- Uvijek je prvi protivnik na velikim natjecanjima najteži. Ne govorim to zato jer tako svi govore, nego iz razloga što je to istina. Uoči prve utakmice uvijek ima najviše nervoze, smetaju neke sitnice koje obično ne smetaju, atmosfera bude nekako napeta. Tako je i ovaj put. K tomu, protivnici su Amerikanci. Odlični su, trener im je Ratko Rudić. Igraju prljavo, a Rudić je ne samo velemajstor trenerskog posla, nego i "stari trenerski mačak" koji zna kako se radi i onaj "drugi posao" za vrijeme utakmice. Stalno je u razgovoru sa sucima, čini nevjerojatan pritisak na arbitre, ima trenersko ime i prezime, pregršt trofeja i suci mu puštaju ono što drugima ne čine. Dobiti Amerikance znači na startu učiniti veliki posao, otvoriti put prema završnici. Mađarska? Oni su ekstrakvalitetna momčad, za mnoge i najjača reprezentacija na svijetu. Ali, boje nas je. Znam to, stoposto! Rusija? Skroz nepredvidivi. Možda budu "topovska hrana", a možda uđu u zonu medalja. E, sad ću reći jednu otrcanu frazu: Rusi su - Rusi! Nikad s njima ni u jednom sportu nije lako... Srbija i Crna Gora? Djeluju malo nervoznije nego inače. Igraju izvanrednu obranu, o tome kako će ta obrana funkcionirati ovisi njihov krajnji rezultat.
Šimenc se ima običaj zaletjeti obećati veliki rezultat, ovaj put je bio malo mirniji:
- Nema nikakvih velikih prognoza. Ajmo od utakmice do utakmice. Sutra dobijmo Amerikance, barem ne izgubimo od njih i ostvarili smo pozitivan rezultat. Da, nadam se toj prvoj pobjedi u prvoj utakmici. To ne krijem...
Želio je dodati i ovo:
- Ovo su Olimpijske igre, a one su nešto posve drugo od Svjetskih i Europskih prvenstava. Obećavam da ću, kad god budem mogao, bodriti s tribina sve naše sportašice i sportaše. Posebno su mi u srcu rukometaši. Rukomet je moj sport broj dva. Vjerujem u naše rukometaše. Oni su čudo! Evo, neka se ponovi Atlanta 1996: neka rukometaši osvoje zlato, a mi olimpijsko srebro!

SUVENIRI S OLIMPIJSKIH IGARA NIKAD SKUPLJI

Majica 42 eura!?

Običaj je da na svakome velikome natjecanju, Olimpijskim igrama, Svjetskim i Europskim prvenstvima, novinari od organizatora dobiju barem jednu majicu. Sa službenim znakom toga natjecanja. Ovaj put Grci su to zaboravili. Jedna novinarska borša sa znakom Olimpijskih igara u Ateni, "mali milijun" brošura, tablica, uputstava, plan Atene, pozivnice za jedan party i jedan prijem, značka... I to je to.
Nema veze, zato u glavnom Press centru postoji shop u kojemu se mogu kupiti svi mogući suveniri s ovih Olimpijskih igara. Najprije je "šokantnu vijest" obzanio jedan talijanski novinar, a onda je ruski kolega zavikao da ga se valjda čulo do Rusije: "Njevazmožno!"
Nemoguće! Zanimalo me je koje je to čudo u shopu, kad sam vidio kolike su cijene složio sam se s onima koji su kazali: Nikad skupljih suvenira!
Ajmo redom... Obična bijela ili svijetloplava majica kratkih rukava, bez koleta - od 22 do 26 eura. A modra majica s koletom - 42 eura!? Kape s frontinom 22,50 eura, a šeširi od krpe 25 eura. Šal, nevjerojatnih, 50 eura. Kravate 41 euro, čarape 6 eura. Ruksak 35 eura, a onaj "oko droba" 15 eura. Gornji dio "šuškave trenerke" 40 eura. Čikarica za kavu 9 eura. Maskota Olimpijskih igara 10 eura. Penkale 10 eura. Kišobran 10 eura... Svi proizvodi sa službenim znakom - Olimpijske igre Atena 2004.
Zanimalo me je zašto su cijene neuobičajeno velike, ljubazna prodavačica je rekla: "Ne brinite, sve ćemo prodati"! Upitao sam - koji su novinari dosad najbolji kupci u tom novinarskom shopu? Odgovorila je: "Rusi"! Ima bit da je tim Rusima stvarno krenulo dobro...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.