Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
četvrtak, 12.8.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  reflektor
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 6

XXVIII. Olimpijske igre, Atena 13.-29. VIII. - PRVI DAN U ATENI

OLIMPIJADA ŠOFERA

piše Mario GARBER

OD 1992. DO 2004.

Zadnji put kad sam bio na olimpijskim igrama, Hrvatska je zapravo bila u ratu. I bilo te sram pisat kako guštaš tada 1992. u Barceloni. Pa se zato i nije moglo doslovno guštat. Nego kad su na svečanom otvaranju udrili slavit sve u šesnaest i pucat iz svih kaluna - skoro sam pobjegao u sklonište.

BARCELONA

Tada smo na Igrama debitirali i Hrvatska, i ja. Priznalo nas. I već su ovo četvrte Igre na kojima se spominje Kroejša, odnosno više nas čitaju kao Kroasija. U Barceloni te nitko ne bi razumio, morao si svakom objašnjavat da nisi iz "Iraka nego iz Irana" i onda sam smislio stih za najbezbolnije predstavljanje gdje god bi me snašla ta nevolja: "Kroasijas, mučo grasijas"...Nema veze šta je to - svi su shvatili.
Danas nas već dobro znaju i najbolje pali ona stara deviza da je dovoljno reć ime nekoga sportaša. Kao što je u neka vremena taj "najpoznatiji sportaš" bio Josip Broz Tito.

RATA I IGARA

Dakle, kroz tri olimpijade (pravo značenje te riječi je četverogodišnji ciklus između Igara) ili za "duzinu" (12) godina, dogodilo se da skoro cijeli Svijet izgleda ratuje. Osim Hrvatske. Nisam više jedini koji će skočit od grube pomisli kad nešto pukne. Makar to bio i vatromet. Recimo sutra na otvaranju koje "ka da je netko namišta" pada baš na 13. kolovoza, u petak.
Nema straha, nije ovo horoskop nego prvo javljanje iz Atene i bez puno mislit red je javit ljudima šta si vidija, šta si čuja. Da bi se imali oko čega "karat" kad pročitaju Slobodnu. Kao da je to malo platit šest kuna i ostat "mrtav (Bin) ladan". Na Igrama moraš bit neposredan. Jer kao novinar nisi ništa drugo nego svačiji periskop. Dakle, nije ovo hororskop.

MARATON

Hrvatska kuća visokog standarda - poduzetnik u Ateni Slavko Šimunović u razgovoru sa čelnikom HOO-a Zlatkom Matešom/Damir SENČAR (FaH)Najizravnije, kao novinar osjećaš se u stvari maratonski. Poslalo te pretrčat 40 km i izručit poruku. Čim preneseš poruku mo'š krepat. To ti je funkcija. Jer to i jest najveća simbolika Igara.
U ovo današnje vrijeme kad se jebe kome za bilo kakva ideološka "prodavanja boze" ti moraš ostat živ sve dok ne preneseš poruku da je bitka dobivena ili nije. Jer to je pitanje časti. I dio tvoje profesionalne etike. Ili udio? U svakom slučaju nekakvo "dioničarstvo" jest. S korjenima još iz antičkih vremena.
Nije to slučajno da se sve tako istančano poklapa pa se disciplina transporta vijesti plastično može vidjeti u disciplini maratona s tradicijom iz 490. godine prije Isusa. Suvremeni modeli maratonske simbolike prepoznaju se upravo u transportnom manifestiranju tekovine olimpijskih igara.

U AUTOBUSU

Sve što je u vezi s Igrama dovodi se u pitanje jedino i najviše na planu tranporta. Tvrdi se da će Igre uspjeti ako domaćin riješi to pitanje. Jer u gradu gdje na pet milijuna ljudi skoro svaki drugi vozi auto (a najviše ih valjda otpada na taksiste pa je zato taksi i jeftin po zakonu ponude i potražnje na tržištu) - presudno je bilo riješiti prometne gužve.
Međutim, sve šta je presudno po jučerašnjem događaju izgleda nije baš riješeno. Već smo se zezali u redakciji da bi bilo najbolje iz Atene svakog dana pisat kolumnu pod nazivom "U autobusu". Sve procjene su govorile da će nam Igre proteći na cesti. Kad se odbaci vrijeme provedeno u busu ništa ti ne ostane.
Je li pristojno da se prvoga jutra na Igrama probudim u sedam sati. Nakon doručka odlaziš autobusom za novinare u glavni press-centar. Svi hoteli koje je organizator još lani ponudio novinarima "umreženi" su u sustav busova. Taj autobus vozi do glavnog press-centra skoro sat vremena. A onda te još čekaju kontrole na ulazu i redovi pretjerano opremljenih novinara zbog čega je kontrola još duža.
Bez matičnog press centra mo'š se slikat, tek odatle te raspoređuju u život Igara. Pa sam izabrao veslanje. Baš zato što je najudaljenije. Da se odmah spremim. Jer to nam je najdalje. Ali najbliže - do medalje.

KONAČNO SKELIN

Veslačko poprište je autobusom za novinare daleko još sat vremena. Koincidencije li - prolazi kroz mjesto Maraton odakle se starta u toj heroičnoj disciplini. Da skratim - tamo odakle ćemo 21. kolovoza prema nadanjima očekivati možda i zlato od braće Skelin, tamo sam stigao tek oko jedanaest, nakon više od dva sata vožnje u autobusima, jer računa se i čekanje, presjedanje.
Pretpostavlja se da - kad si već stigao - imaš razloga tu ostat barem dva sata a to znači da ćeš se u tom "BAREM - slučaju" vratit tek popodne i dok završiš s pisanjem i slanjem teksta, eventualno i fotografija - dan je završen.
Međutim, nisam uspio niti to jer na stazi nije bilo naših veslača. Tek oko dva popodne prepoznao sam u jednom autu Sinišu Skelina. Teglili su veslačke čamce. A u telefonskoj vezi s Igorom Čulinom koji bi trebao biti isključivo trenerski angažiran oko veslača otkrilo se da su "maratonsku verziju transportnih igara" još više na svojoj koži osjetili naši veslači.

GOVORI ČULIN:

Dva puta je jutros po stotinu ljudi, sportaša i pratećih trenera, funkcionera, čekalo po sat vremena autobus koji ih iz Olimpijskog sela mora prevesti do veslačke staze da bi odradili prvi trening. To je prava katastrofa. Sad se digao vjetar i mi smo za danas ostali bez treninga. Sve priče o dobro organiziranom prijevozu nemaju veze s realnošću. Ne vidim na koji bi način to iznenada sutra moglo biti bolje. Spas u tome mogli bi biti rezervni smještaji u Shiniasu gdje je veslačka staza tako da se ne mora gubit cijeli dan na putovanje. Ali sumnjam. Jer Englezi i drugi koji su ovdje došli nekoliko dana prije nas zaposjeli su kolonizatorski sve, sobe, i sandučiće, ormariće, organizator je morao voditi računa da toga bude za svakog. Eto, moram se baviti svim stvarima osim veslanjem. A tu onda moram uputiti prigovor i našem HOO-u jer nam masu stvari nisu odobrili, kao osnovno team menagera što je standard koji se morao usvojiti. Dva čovjeka sam tražio, ali to nije bilo moguće pa mi, Bralić i ja, kao treneri radimo stvari tehničke i organizatorske naravi. Mislim da to nije u redu, zbog sponzora nije bilo mjesta za struku i znanje. A zašto smo ovdje došli nego da radom, veslanjem uzmemo medalje.

HELIKOPTER

Dakle, tmo di nam je najvažnije, sve naopako. S veslačkoga borilišta iz sna o zlatnoj medalji probudila me bura u vrijeme od maestrala i palo mi je na pamet da su Grci u zbrci: trebalo se jedrit tamo di se vesla i obratno. Mora bit da se ni u njih ne znatko vesla, a tko šijaje. A mene dopalo da pratim i jedne i druge. Za doć od veslanja do jedrenja najbolje bi mi bilo uzet helikopter. Jedri se u jednome, a vesla čak u drugom moru (!?).

KUĆA

Na jučerašnjoj prvoj pressici u Hrvatskoj kući o tome se i nije još moglo govoriti jer je zakazana za devet ujutro a većina hrvatske ekspedicija stigla je u biti najranije devet sati prije, oko ponoći. Novinar Jutarnjeg Tomo Židak se pobunio "Nismo Japanci". Možda mu se moglo odgovoriti sa "nismo još, ali...".
U Hrvatskoj kući je sve O.K. Ispred nje se praćaka čak i bazenčić. Ali Kuća je van grada, dalje i od glavnog press centra koji je na samom rubu da ga se proglasi na dalekoj periferiji. Trebalo je uzet taksi, a kako je lokacija zabačena u prekrasnoj idili sanatorijskog tipa s bolnicom i grobljem u blizini - onda niti jedan taksist nema pojma kako tu doć kad ga pozoveš. Kao da ih čujem da govore "DALEKO MU KUĆA"... Pa bi se novinare s te pressice moglo nazvati taocima Hrvatske kuće što sve skupa ne će ni bit loše kad navodno već danas proradi bazen.

DITE MATERI

Zbog malo šale neće se naljutiti naši visoki funkcioneri poput Zlatka Mateše, predsjednika HOO-a koji je bio izuzetno susretljiv s novinarima i na kraju nam pomogao da s autima HOO-a na vrijeme stignemo u glavni press-centar.
Sve što sam ispričao Igoru Čulinu, međutim, nije baš bilo pametno s moje strane jer ispada da čak i autobusi za novinare funkcioniraju efikasnije nego za sportaše.
Dječje ospice Atene 2004. sigurno će proć, nije lako cilu balotu zemaljsku iskrcat u jedan grad pa makar to bila i Atena odakle je sve počelo. Na prvi pogled se radi o olimpijadi šofera. Ali, ne bi bilo dobro odustat od one "DAJ DITE MATERI". Jer Igre se već za "doživjeti stotu" 1996. (prve obnovljene Igre održane su u Ateni 1896) - moralo dat Ateni.

   

Vera Begić s putovnicom trenera

U Olimpijskom selu ostao je prazan krevet bacačice diska Vere Begić, koja se u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso pojavila s putovnicom svojega trenera, koju je zabunom uzela još na mitingu u mađarskom Szombatheliu. Hrvatska rekorderka u disku u Atenu će doputovati sutra, na dan otvaranja Igara. (h)

   

Otvaranje Hrvatske kuće sutra

Skupina od 110 hrvatskih sportaša, trenera i medicinskog osoblja koja je u utorak kasno načever posebnim čarter-letom iz Zagreba doputovala u Atenu smjestila se u iznimno kratkom roku u Olimpijsko selo Parnitha. Prema riječima glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora Ivice Stošića-Miočića, dvosatni let iz Zagreba je protekao u najboljem redu, a akreditacijski proces u samoj zračnoj luci Elefteros Venizelos obavljen je u rekordnom roku. Također, zahvaljujući naporima članova Misije HOO-a, čitava hrvatska olimpijska reprezentacija se za samo 45 minuta smjestila u svoje sobe u apartmanima Olimpijskog sela.
Vodstvo naše olimpijske selekcije na čelu s predsjednikom HOO-a Zlatkom Matešom održalo je jučer prvu pressicu za novinare na kojoj su predstavnici medija obvaviješteni o svečanom otvaranju Hrvatske kuće u petak, te ceremoniji podizanja hrvatske zastave u Olimpijskom selu u subotu. Zastavu će podići ministar prosvjete i sporta Dragan Primorac, koji će u Atenu doputovati danas.
Prostor za Hrvatsku kuću ustupio je hrvatski poduzetnik u Ateni Slavko Šimunović, a nalazi se oko tri kilometra od glavnog Press-centra, na adresi Sizmanoglu 74 u Maroussiu. Atraktivni prostor od preko tisuću kvadratnih metara sa šest teniskih terena i malonogometnim igralištem bit će za vrijeme Igara "Hrvatska u malom" - tu će se cjelodnevno sastajati sportaši, novinari, sponzori i gospodarstvenici, uz specijalitete hrvatske gastromonije. (h)

   

Zaustavljeni Turci sa "sumnjivom mapom"

Grčka policija zabranila je ulazak u zemlju trojici Turaka nakon što su pri pregledu kod njih pronašli mapu Soluna s posebno označenim židovskim religioznim i povijesnim građevinama.
"Tri muškarca pokušala su u utorak kasno navečer automobilom ući u Grčku na istočnoj granici s Turskom, ali su ih graničari zaustavili nakon što su pronašli sumnjivu mapu. Na toj mapi su posebno bile označene povijesne židovske građevine, te nekoliko hotela. Zbog mjera koje smo poduzeli zabranjen im je ulazak u zemlju. Nisu uhićeni jer nisu napravili ništa nezakonito" - stoji u policijskom priopćenju. (h)

 
Još u rubrici:
 


XXVIII. OLIMPIJSKE IGRE, ATENA 13.-29. VIII.
SPLIT:
OBITELJSKI DOČEK ZA PRVU DAMU HR-ATLETIKE

Leti, leti, leti - Blanka!


XXVIII. OLIMPIJSKE IGRE, ATENA 13.-29. VIII.
DVA DANA BRODOM OD SPLITA DO OLIMPIJSKIH IGARA

SRETNIK SA ZEUSOVE PALUBE


IZ KUĆE NOGOMETA - KANDIDATI ZA UTAKMICU S IZRAELOM 18. KOLOVOZA
KRANJČAR U OFENZIVI


IZBORI U HAJDUKU
TKO BI SE SVE RADO
GRGIĆU NAPIO KRVI


KUP UEFA
Dinamo - Primorje


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/6