Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
četvrtak, 12.8.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  reflektor
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

MILJENKO SMOJE: OD KAŽINA PREKO BOGOSLOVIJE
DO SLOBODNE DALMACIJE
(6)

Trockističko skretanje - u Komižu

S diplomom u ruci Smoje će potražiti posao u Slobodnoj Dalmaciji. Tamo ga, međutim, neće dočekati raširenih ruku. Jer, u to vrijeme na posao u novinama nisu mogli računati tipovi koje se sumnjičilo za trockistička i anarhistička skretanja

piše Ivica IVANIŠEVIĆ

Vrijeme što ga je Šunje tratio na oslobađanje od erotske napetosti, neki su drugi momci iskoristili za oslobađanje zemlje. Kada je 26. listopada 1944. godine partizanska vojska ušla u Split, na rivi se okupilo mnoštvo svijeta. Među ljudima koji su u koloni ratnika tražili svoje najbliže bila je i Lepa Gleicher, rođena Ćatipović. Povratak starijega brata Feđe, arhitekta i glazbenika, nije dočekala; poslije će saznati da su ga četnici zaklali još 1943. godine kod Nevesinja. Toga dana upoznat će, međutim, mršavoga momka koji će je u hipu osvojiti svojim šarmom.
Lepin otac Fedor bio je izdanak ugledne sinjske građanske obitelji. U Beču je studirao glazbu i pravo, ali ni jedan ni drugi studij nije doveo do kraja. Oženio se Veronikom, djevojkom sa Silbe, a kao šef policije i banski savjetnik službovao je na širokome potezu od Kotora preko Sandžaka do Pljevlja. Puno više od održavanja reda njega je, međutim, zanimala glazba. Svirao je klavir, pozaunu, klarinet i obou, i gdje god bi silom državnoga befela dospio, neumorno je osnivao puhačke orkestre i dirigirao.

Kvadratura doma

Kako i priliči djevojčicama iz boljih obitelji, njegova je kći od malih nogu pohađala satove baleta. I da jednoga dana imućni splitski Židov Karlo Gleicher, predstavnik nekoliko engleskih tvrtki, nije zaglavio na Cetinju, gdje su Ćatipovićevi tada živjeli, Lepa bi zacijelo ispunila očekivanja svojih roditelja i postala liječnicom. No, zaljubljivu maturanticu potpuno je opčinio osam godina stariji muškarac u azurno plavoj košulji i bež odijelu od kamelhara, udobno zavaljen za upravljačem kabrioleta. Ne mareći za savjete oca i majke, ona će pasti u zagrljaj neodoljivome gospodinu Gleicheru i zbrisati iz kuće. Godine Smoje i njegov Cervantes iz Maloga mista - Ivica VidovićSmoje s Anamarijom i Lukom Paljetkom/Feđa KLARIĆ1942. Lepoj i Karlu rodit će se kći Renata. Na žalost, kako to već biva s brakovima što ih sklapaju ljubavnici u nježnoj dobi, koji do stupanja pred oltar granice svijeta opisuju kvadraturom obiteljskoga doma, veza će razmjerno brzo dospjeti u fatalni škripac. Do dana kada su partizanske trupe umarširale u Split, gospođa je Gleicher svoj brak već bila manje-više prekrižila.

Love story sa splitske rive

Prijateljstvo što ga je toga jutra začela na rivi s tri godine mlađim Varošaninom s vremenom će prerasti u strastvenu privrženost, vezu toliko snažnu da bi netko sentimentalniji od potpisnika ovih redaka mogao kazati kako su Lepa i Šunje postali protagonistima ljubavne priče koja svojom dirljivošću uvelike nadmašuje čak i uzore iz romantičarske literature.
Momak koji je nekoliko godina potratio na, kako smo vidjeli, ne osobito smjerne aktivnosti, potkraj se rata iznova posvetio učenju. Kao polaznik prve generacije studenata na Pedagoškoj školi, jedinome visokom učilištu u onodobnome Splitu, s odličnim je uspjehom 1945. godine diplomirao hrvatski jezik i povijest. Profesor Rismondo prvi će ga ohrabriti da se posveti pisanju, profesor Jurišić potaknut će ga pak da upravo u splitskoj čakavici pronađe svoj autentični izraz. S diplomom u ruci Smoje će potražiti posao u Slobodnoj Dalmaciji, lokalnome dnevniku, rođenom u jeku rata u jednoj mosorskoj pojati.
Tamo ga, međutim, neće dočekati raširenih ruku. Lepa i Smoje u Trogiru/Feđa KLARIĆIzvještavanje o socijalističkoj stvarnosti u to se vrijeme držalo poslom od izvanredne društvene važnosti, pa na posao u novinama nisu mogli računati tipovi koje se sumnjičilo za trockistička i anarhistička skretanja. Friški diplomant morao se zadovoljiti statusom učitelja. A prvo namještenje dobio je u Komiži.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1