NISKOTARIFNE ZRAKOPLOVNE KOMPANIJE
SVE SU PRISUTNIJE I U HRVATSKOJ
Jeftini prijevoznici osvajaju zračni prostor
Do 2005. godine low cost carrieri preuzet će trideset posto tržišta. Iako su
njihove cijene uglavnom marketinški trik, svakim danom imaju sve veći broj putnika, a
prisilili su i velike aviokompanije na promjenu tarifa
Europsko zrakoplovno tržište posljednjih godina preplavile su niskotarifne
aviokompanije. Trenutačno u Europi postoji 56 low cost carriera koji čine 19 posto
udjela među zračnim prijevoznicima, a predviđa se kako će do 2005. godine taj udio
porasti na 30 posto. Među nama najpoznatnijim niskotarifnim prijevoznicima svakako su
irski Ryanair, britanski Easyjet, slovački Skyeuropa, njemački Germanwings, koji je
nedavno uveo i redovitu liniju na relaciji Split-Köln, i to po cijeni od samo 19 eura.
Zanimljivo je što su najjeftinije karte na relacijama koje reklamiraju low cost carrieri
rasprodane već mjesecima unaprijed, pa se postavlja opravdano pitanje nisu li jeftine
zrakoplovne karte koje se na internetskim stranicama tako primamljivo nude putnicima samo
marketinški trik i kakve su stvarne pogodnosti putovanja niskotarifnim aviokompanijama?
Odgovor na to pitanje djelomično je dao i glavni tajnik Europske udruge civilnih
zrakoplovnih prijevoznika (AEA) Urlich Schulte Strathaus, koji je, nedavno boraveći u
Hrvatskoj, kazao kako low cost carrieri putnicima zapravo ne nude ništa drugo osim
sjedala u zrakoplovu. Jeftine
zrakoplovne karte mogu se naći jedino ako ih se rezervira mjesecima unaprijed, inače
putovanje low cost kompanijama stoji gotovo isto ili tek nešto jeftinije nego putovanje
"tradicionalnim" zrakoplovnim prijevoznicima. Tijekom leta ne poslužuju se ni
topli napici ni hrana, osim u slučajevima kada putnik prilikom rezerviranja dodatno plati
naručeni obrok, a na uštrb većeg broja sjedala i maksimalne iskoristivosti putničke
kabine smanjen je i komfor. Druga (ne)pogodnost je ta što zrakoplovi niskotarifnih
kompanija uglavnom slijeću na manje frekventne zračne luke, što tim kompanijama omogućava
znatne uštede, ali putnicima zadaje glavobolje i dodatne troškove jer su ti aerodromi
nerijetko od gradskog središta udaljeni i više od 50 kilometara.
Britanski Easyjet uveo je tako redovitu liniju iz Ljubljane za London dva puta tjedno po
cijeni od samo 17 eura. Velika mana je, međutim, što zrakoplov Easyjeta, umjesto na
Heathrow ili Gatwick, slijeće na 50 km od Londona udaljeni aerodrom Standsted, što
putnicima stvara dodatne troškove prijevoza do Londona. Osim toga, istražujući cijene
karata na relaciji Ljubljana - London, najpovoljnija karta koju smo 15 dana prije
putovanja mogli bookirati iznosila je 51,99 eura u jednom smjeru, dok cijena karte iz
Londona do Ljubljane stoji čak 103 eura. Slično je i s cijenama karata irskog Ryanaira
koji prometuje iz Graza, našoj zemlji najbližeg austrijskog aerodroma. Iako na
internetskim stranicama kartu od Graza do Londona reklamiraju po cijeni već od 10,99
funta, pokušaj da po toj tarifi rezerviramo kartu nije urodio plodom. Najjeftnija karta
koju smo za početak kolovoza mogli dobiti ponuđena je po cijeni od 59,99 eura u jednome
smjeru, dok bi povratak iz Londona pet dana poslije stajao 79,99 eura. Ryanair je uveo
redovitu liniju i na relaciji Trst - London, i to već od 20,99 eura. Problem je u tome što
najjeftinija karta u jednome smjeru sredinom kolovoza stoji 79,99 eura u odlasku, a u
dolasku 119,99 eura.
Pokušali smo za početak kolovoza rezervirati i kartu Germanwingsa na liniji Split-Köln.
Cijena je, međutim, daleko od one reklamirane i u jednome smjeru stoji 89 eura, dok u
povratku za Split nekoliko dana poslije iznosi čak 212 eura. Ako istoga dana želite
preko Kölna doći do drugih europskih metropola, primjerice Rima, nastavak putovanja doći
će vas od minimalnih 28 do maksimalnih 119 eura. Karte do Pariza mogu ne naći po cijeni
od oko 120 eura, a do Madrida od 115 do 147 eura. Namjeravate li sredinom kolovoza
otputovati na Olimpijske igre u Atenu i pri tom koristiti usluge low cost carriera,
jeftinije karte od 150 eura u jednome smjeru gotovo je nemoguće rezervirati. Problem je,
međutim, što se na idući let do željene destinacije nerijetko čeka i više od deset
sati, pa se na put treba odvažiti oboružan s dosta strpljenja.
Nije sporno da i ovakvi zračni prijevoznici trebaju Hrvatskoj, ali low cost carrieri
prije svega idealni su za osobe koje imaju dovoljno vremena i nije im bitno kada će stići
na odredište i hoće li pri tom putovati dva ili 20 sati, nego im je bitno da to bude
(samo ponekad) jeftino, ističu dobri poznavatelji prilika među zrakoplovnim
prijevoznicima. No, drže pogrešnim uporno nametanje teze da low cost carrieri mogu
zamijeniti redovite prijevoznike jer, kako napominju, danas je sigurnost bitan faktor pri
odabiru zračnih prijevoznika. Osim toga, pojava low cost carriera pozitivno je djelovala
i na politiku cijena redovitih prijevoznika, koji su, htjeli to ili ne, morali uvesti nove
tarifne sustave sa znatno nižim cijenama karata.
Snježana DUKIĆ
Ryanair iz Pule za London
Uprava Zračne luke Pula ozbiljno razmišlja o izdavanju dozvole low cost carrierima za
slijetanje na pulski aerodrom, izjavio je nedavno direktor ZL Pula Bruno Rogović.
Napominje kako bi samo jedan dnevni let Ryanaira, a planira se uvođenje linije London -
-Pula, Zračnoj luci Pula godišnje donio prihod od četiri milijuna kuna. U prilog tom
poslovnom potezu Rogović navodi i podatak kako im konkurentski aerodromi kao što su
Trst, Venecija i Ljubljana, s područja Istre i Kvarnera dnevno na međunarodne letove
"odnose" do 150 putnika.
Povijest low cost carriera
Kako su zapravo nastali low cost carrieri? Stručnjaci u zrakoplovstvu pojašnjavaju
kako su se kolapsom Istočnoga bloka počele drastično smanjivati potrebe za vojnim
potencijalima, u što su uključeni i bivši vojni aerodromi. Povlačenjem vojske s tih
aerodroma ostala je infrastruktura koju su mnogi nastojali iskoristiti nudeći gotovo
besplatne usluge slijetanja, polijetanja, a i znatne popuste u prihvatu i otpremi putnika.
Predstavnici low cost carriera u tome su vidjeli svoju šansu, te su počeli s upornim i
agresivnim uvjeravanjem lokalnih vlasti da im se dopusti korištenje tih aerodromskih
kapaciteta. Korist bi bila obostrana: LCC-i dovozili bi putnike od kojih bi koristi imale
i te zrakoplovne tvrtke i regija i zračne luke, koje bi oživjele i povećale
zaposlenost.
S druge, pak, strane, tvrde stručnjaci, proizvođači zrakoplova, prije svega Boeing, suočeni
s velikom krizom nakon 11. rujna 2001. godine, stimulirali su low cost carriere. Logika
je, kažu, jednostavna: bolje pomoći LCC nego zatvoriti proizvodne linije. Kao primjer
takvoj poslovnoj politici navode slučaj Germanwingsa. Riječ je o zrakoplovnoj kompaniji
u stopostotnom vlasništvu grupe Eurowings Luftverkehrs AG u sklopu koje 49 posto udjela
drži njemačka zrakoplovna kompanija Lufthansa. Naime, od krize 11. rujna Lufthansa ima
prizemljenih 70-ak zrakoplova te je, smatraju stručnjaci, isplativije osnovati LCC
kompanije nego držati zrakoplove u hangaru.
Prilagođavanje tržištu
Velikoj ekspanziji tih zrakoplovnih tvrtki pogoduje i njihova iznimna prilagodljivost
tržištu. Tako je primjerice Ryanair u siječnju ove godine uveo 25 novih linija, ali je
istoga mjeseca ukinuo njih 16. Isto tako, činjica je da najpoznatiji niskotarifni
avioprijevoznik Ryanair pokriva 35 posto irskog i oko 30 posto britanskog zrakoplovnog tržišta,
dok njegov udio na tržištu Njemačke, Francuske i Italije ne prelazi osam posto.