Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Grafička djelatnost Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
ponedjeljak, 2.8.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  pressing
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 2

NISKOTARIFNE ZRAKOPLOVNE KOMPANIJE
SVE SU PRISUTNIJE I U HRVATSKOJ

Jeftini prijevoznici osvajaju zračni prostor

Do 2005. godine low cost carrieri preuzet će trideset posto tržišta. Iako su njihove cijene uglavnom marketinški trik, svakim danom imaju sve veći broj putnika, a prisilili su i velike aviokompanije na promjenu tarifa

Europsko zrakoplovno tržište posljednjih godina preplavile su niskotarifne aviokompanije. Trenutačno u Europi postoji 56 low cost carriera koji čine 19 posto udjela među zračnim prijevoznicima, a predviđa se kako će do 2005. godine taj udio porasti na 30 posto. Među nama najpoznatnijim niskotarifnim prijevoznicima svakako su irski Ryanair, britanski Easyjet, slovački Skyeuropa, njemački Germanwings, koji je nedavno uveo i redovitu liniju na relaciji Split-Köln, i to po cijeni od samo 19 eura.
Zanimljivo je što su najjeftinije karte na relacijama koje reklamiraju low cost carrieri rasprodane već mjesecima unaprijed, pa se postavlja opravdano pitanje nisu li jeftine zrakoplovne karte koje se na internetskim stranicama tako primamljivo nude putnicima samo marketinški trik i kakve su stvarne pogodnosti putovanja niskotarifnim aviokompanijama? Odgovor na to pitanje djelomično je dao i glavni tajnik Europske udruge civilnih zrakoplovnih prijevoznika (AEA) Urlich Schulte Strathaus, koji je, nedavno boraveći u Hrvatskoj, kazao kako low cost carrieri putnicima zapravo ne nude ništa drugo osim sjedala u zrakoplovu. Germanwings odnedavno leti iz SplitaJeftine zrakoplovne karte mogu se naći jedino ako ih se rezervira mjesecima unaprijed, inače putovanje low cost kompanijama stoji gotovo isto ili tek nešto jeftinije nego putovanje "tradicionalnim" zrakoplovnim prijevoznicima. Tijekom leta ne poslužuju se ni topli napici ni hrana, osim u slučajevima kada putnik prilikom rezerviranja dodatno plati naručeni obrok, a na uštrb većeg broja sjedala i maksimalne iskoristivosti putničke kabine smanjen je i komfor. Druga (ne)pogodnost je ta što zrakoplovi niskotarifnih kompanija uglavnom slijeću na manje frekventne zračne luke, što tim kompanijama omogućava znatne uštede, ali putnicima zadaje glavobolje i dodatne troškove jer su ti aerodromi nerijetko od gradskog središta udaljeni i više od 50 kilometara.
Britanski Easyjet uveo je tako redovitu liniju iz Ljubljane za London dva puta tjedno po cijeni od samo 17 eura. Velika mana je, međutim, što zrakoplov Easyjeta, umjesto na Heathrow ili Gatwick, slijeće na 50 km od Londona udaljeni aerodrom Standsted, što putnicima stvara dodatne troškove prijevoza do Londona. Osim toga, istražujući cijene karata na relaciji Ljubljana - London, najpovoljnija karta koju smo 15 dana prije putovanja mogli bookirati iznosila je 51,99 eura u jednom smjeru, dok cijena karte iz Londona do Ljubljane stoji čak 103 eura. Slično je i s cijenama karata irskog Ryanaira koji prometuje iz Graza, našoj zemlji najbližeg austrijskog aerodroma. Iako na internetskim stranicama kartu od Graza do Londona reklamiraju po cijeni već od 10,99 funta, pokušaj da po toj tarifi rezerviramo kartu nije urodio plodom. Najjeftnija karta koju smo za početak kolovoza mogli dobiti ponuđena je po cijeni od 59,99 eura u jednome smjeru, dok bi povratak iz Londona pet dana poslije stajao 79,99 eura. Ryanair je uveo redovitu liniju i na relaciji Trst - London, i to već od 20,99 eura. Problem je u tome što najjeftinija karta u jednome smjeru sredinom kolovoza stoji 79,99 eura u odlasku, a u dolasku 119,99 eura.
Pokušali smo za početak kolovoza rezervirati i kartu Germanwingsa na liniji Split-Köln. Cijena je, međutim, daleko od one reklamirane i u jednome smjeru stoji 89 eura, dok u povratku za Split nekoliko dana poslije iznosi čak 212 eura. Ako istoga dana želite preko Kölna doći do drugih europskih metropola, primjerice Rima, nastavak putovanja doći će vas od minimalnih 28 do maksimalnih 119 eura. Karte do Pariza mogu ne naći po cijeni od oko 120 eura, a do Madrida od 115 do 147 eura. Namjeravate li sredinom kolovoza otputovati na Olimpijske igre u Atenu i pri tom koristiti usluge low cost carriera, jeftinije karte od 150 eura u jednome smjeru gotovo je nemoguće rezervirati. Problem je, međutim, što se na idući let do željene destinacije nerijetko čeka i više od deset sati, pa se na put treba odvažiti oboružan s dosta strpljenja.
Nije sporno da i ovakvi zračni prijevoznici trebaju Hrvatskoj, ali low cost carrieri prije svega idealni su za osobe koje imaju dovoljno vremena i nije im bitno kada će stići na odredište i hoće li pri tom putovati dva ili 20 sati, nego im je bitno da to bude (samo ponekad) jeftino, ističu dobri poznavatelji prilika među zrakoplovnim prijevoznicima. No, drže pogrešnim uporno nametanje teze da low cost carrieri mogu zamijeniti redovite prijevoznike jer, kako napominju, danas je sigurnost bitan faktor pri odabiru zračnih prijevoznika. Osim toga, pojava low cost carriera pozitivno je djelovala i na politiku cijena redovitih prijevoznika, koji su, htjeli to ili ne, morali uvesti nove tarifne sustave sa znatno nižim cijenama karata.

Snježana DUKIĆ
   

Ryanair iz Pule za London

Uprava Zračne luke Pula ozbiljno razmišlja o izdavanju dozvole low cost carrierima za slijetanje na pulski aerodrom, izjavio je nedavno direktor ZL Pula Bruno Rogović. Napominje kako bi samo jedan dnevni let Ryanaira, a planira se uvođenje linije London - -Pula, Zračnoj luci Pula godišnje donio prihod od četiri milijuna kuna. U prilog tom poslovnom potezu Rogović navodi i podatak kako im konkurentski aerodromi kao što su Trst, Venecija i Ljubljana, s područja Istre i Kvarnera dnevno na međunarodne letove "odnose" do 150 putnika.

   

Povijest low cost carriera

Kako su zapravo nastali low cost carrieri? Stručnjaci u zrakoplovstvu pojašnjavaju kako su se kolapsom Istočnoga bloka počele drastično smanjivati potrebe za vojnim potencijalima, u što su uključeni i bivši vojni aerodromi. Povlačenjem vojske s tih aerodroma ostala je infrastruktura koju su mnogi nastojali iskoristiti nudeći gotovo besplatne usluge slijetanja, polijetanja, a i znatne popuste u prihvatu i otpremi putnika. Predstavnici low cost carriera u tome su vidjeli svoju šansu, te su počeli s upornim i agresivnim uvjeravanjem lokalnih vlasti da im se dopusti korištenje tih aerodromskih kapaciteta. Korist bi bila obostrana: LCC-i dovozili bi putnike od kojih bi koristi imale i te zrakoplovne tvrtke i regija i zračne luke, koje bi oživjele i povećale zaposlenost.
S druge, pak, strane, tvrde stručnjaci, proizvođači zrakoplova, prije svega Boeing, suočeni s velikom krizom nakon 11. rujna 2001. godine, stimulirali su low cost carriere. Logika je, kažu, jednostavna: bolje pomoći LCC nego zatvoriti proizvodne linije. Kao primjer takvoj poslovnoj politici navode slučaj Germanwingsa. Riječ je o zrakoplovnoj kompaniji u stopostotnom vlasništvu grupe Eurowings Luftverkehrs AG u sklopu koje 49 posto udjela drži njemačka zrakoplovna kompanija Lufthansa. Naime, od krize 11. rujna Lufthansa ima prizemljenih 70-ak zrakoplova te je, smatraju stručnjaci, isplativije osnovati LCC kompanije nego držati zrakoplove u hangaru.

   

Prilagođavanje tržištu

Velikoj ekspanziji tih zrakoplovnih tvrtki pogoduje i njihova iznimna prilagodljivost tržištu. Tako je primjerice Ryanair u siječnju ove godine uveo 25 novih linija, ali je istoga mjeseca ukinuo njih 16. Isto tako, činjica je da najpoznatiji niskotarifni avioprijevoznik Ryanair pokriva 35 posto irskog i oko 30 posto britanskog zrakoplovnog tržišta, dok njegov udio na tržištu Njemačke, Francuske i Italije ne prelazi osam posto.

 
Još u rubrici:
 


NAKON ZAKONA O POTICAJIMA, USKORO I IZMJENE
ZAKONA O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU

Općine i gradovi usporavaju
podjelu državnog zemljišta


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/2