TRAGOM DOKUMENATA:
TKO JE TIHOMIRU BLAŠKIĆU UZEO OSAM GODINA ŽIVOTA?
SIS-ova MREŽA ZA GENERALA
Na čelu tajne službe zadužene za bojkotiranje suradnje s Haaškim sudom nalazio se
Markica Rebić. SIS je bio vojna obavještajna služba u sklopu MORH-a, zadužena za
manipuliranje dokazima, svjedocima i optuženicima. On je direktno odgovarao predsjedniku
Franji Tuđmanu, njegovu savjetniku Iviću Pašaliću i hrvatskoj vladi
piše Tomislav KLAUŠKI
Tko je kriv za Blaškićevih 45 godina robije? Tko je kriv za to što je nesretni
general zaglavio u Haagu punih osam godina, prepušten na nemilost haaških sudaca,
ostavljen od ljudi koji su ga tamo poslali i iznevjeren od osoba kojima je morao vjerovati? Tko je kriv za prikrivanje
oslobađajućih dokaza, za zločin gotovo veći od paljenja i masakra u Ahmićima?
Bivši premijer Ivica Račan i predsjednik Stjepan Mesić zaslužni su za oslobađanje
Tihomira Blaškića iz haaškog zatvora. Zaslužni su što su nakon 2000. godine iz Tuđmanovih
arhiva prokuljale stotine dokumenata kojima je Blaškićeva obrana dokazala funkcioniranje
paralelne linije zapovijedanja u srednjoj Bosni, bivša vlast raskrinkala je krivce za zločine
nad Muslimanima, kao i za kasnije prikrivanje zločinaca. I za žrtvovanje Blaškića. Međutim,
ni Račan ni Mesić nisu željeli uprijeti prstom u krivce. Nisu željeli imenovati šefove
tajnih službi i njihove nalogodavce koji su bojkotirali Blaškićevu obranu kako bi zaštitili
prave krivce. A zašto ne?
SIS štiti optužene
Na čelu tajne službe zadužene za servisiranje, bolje reći bojkotiranje suradnje s
Haaškim sudom, nalazio se Markica Rebić. SIS je bio vojna obavještajna služba u sklopu
Ministarstva obrane, zadužena za manipuliranje dokazima, svjedocima i haaškim optuženicima.
On je direktno odgovarao predsjedniku Franji Tuđmanu, njegovu savjetniku Iviću Pašaliću
i hrvatskoj vladi. O tome postoje konkretni dokazi. U izvještaju Markice Rebića pod
naslovom "Elementi protuobavještajnog i obavještajnog rada SIS-a", upućenome
Franji Tuđmanu u lipnju 1998. godine, stoji jasno priznanje da SIS "neposredno štiti
četiri tajno optužene osobe iz srednje Bosne", a SIS HVO-a jednu, dok se
"ostala dvojica pravodobno obavještavaju o mogućnosti uhićenja". Među tim
imenima nalazili su se pravi krivci za zločin u Ahmićima, prije svega Ivica Rajić.
Rebić se u tom izvještaju hvalio da njegova služba radi i na zaštiti arhiva HVO-a,
onih dokumenata do kojih nije mogla doći Blaškićeva obrana kako bi u prvom suđenju
dokazala dvostruku liniju zapovijedanja u BiH. Agenti SIS-a, hvalio se tada Tuđmanu, izvršili
su "obavještajni prodor" u Haaški sud kako bi spriječili haaške istražitelje
da dođu u posjed pravih dokumenata o zločinima u BiH.
Blaškićevo skrivanje
U ožujku 1996. godine donesena je politička odluka o Blaškićevu odlasku u Haag, ali
kad je optuženi general vidio kakvi mu se materijali stavljaju na raspolaganje, odjednom
se predomislio i dva dana se skrivao od hrvatskih tajnih službi. SIS nakon toga poduzima
"mjere i radnje na pronalasku Blaškića i izuzimanja dokumentacije iz privatnog
posjeda Blaškićeva odvjetnika Ante Damjanovića".
Nakon što je Blaškić otputovao u Haag, Markica Rebić uplašio se njegova
"samoinicijativnog izvanraspravnog razgovora s haaškim tužiteljima". Stoga ga
je Rebić "upozorio na opasnost po uspješan ishod obrane". Blaškić se
predomislio i zaradio 45 godina robije. Obranu je preuzeo Anto Nobilo i
zajedno s partnerom Russelom Haymanom pokazao zube Rebićevu SIS-u. "Unatoč svim
nastojanjima odvjetničkog tima, ne odvija se kvalitetno i sinkronizirano kako je obećavao
odvjetnik Nobilo", požalio se Rebić predsjedniku Tuđmanu tog lipnja 1998. godine,
kad se Blaškiću pakiralo 45 godina robije. Razlog za Nobilovu neovisnost leži u činjenici
da se prebacio na trošak Haaškog suda, a ne hrvatske vlade.
Ovi konkretni dokazi, o kojima je bila upoznata bivša koalicijska vlast, terete Markicu
Rebića, Franju Tuđmana i Ivića Pašalića, ljude koji su upravljali tajnim službama i
koristili ih u političke svrhe. Oni nisu podnijeli nikakve konzekvencije zbog svojih
djela, ni pod Račanovom, ni pod Sanaderovom vlašću. Iako su gomile dokumenata pronađenih
u arhivima jasno pokazale prave krivce i one koji su ih prikrivali, nikakve sankcije nisu
povučene. Javnost se očito u ovom trenutku može zadovoljiti tek Blaškićevim praktičkim
oslobađanjem, i iz toga izvući zadovoljštinu za sve nepravde, laži, podvale i sramotu
koja je proizišla iz slučaja žrtvovanoga generala.
|