USUSRET OLIMPIJSKIM IGRAMA - ATENA 2004.
Vrdoljak voli Miloševića
Olimpijske igre u Ateni počet će u petak 13. kolovoza. Činjenica da Igre počinju baš
petoga dana u tjednu koji se zove petak, k tomu i trinaestoga dana u mjesecu koji nosi
redni broj 13, nekima se čini neprimjerenim za početak najveće smotre svjetskog sporta.
Ali, stručnjaci za dane i datume nedvojbeno su ustvrdili: to što Igre počinju baš u
petak 13. kolovoza znači da one sigurno ne počinju u čevtrtak 12. kolovoza niti u
subotu 14. kolovoza! A to je sasvim dovoljno da se odagnaju sve crne misli kako bi petak
13. kolovoza, kao početak Olimpiskih igara, mogao donijeti pegulu hrvatskim sportašicama
i sportašima! Pa da na ovim Igrama ne budu uspješni kao na onima 1992. u Barceloni,
1996. u Atlanti i 2000. godine u Sydneyu. A tamo su ih, ako ste slučajno zaboravili,
vodili dva predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora – izvrstan filmski režiser Antun
Vrdoljak i izvrstan znanstvenik Zdravko Hebel.
ANTUN VRDOLJAK: Nu ti nedilje svete, evo već
12 godina mi prigovaraju kako na Olimpijadu u Barcelonu nisan tija odvest Miloša Miloševića.
A to nije istina. Tako mi svih mojih filmova, naročito onih mojemu srcu najmilijih,
partizanskih “Kad čuješ zvona” i “U gori raste zelen bor”, ja nisan vozijo
avion, koji se onda mora zvat zrakoplov, tako da Miloševića nisan moga odvest u
Barcelonu. A ja inače puno, puno volin Miloševića...
MILOŠ MILOŠEVIĆ: Šjor Tonči moj dragi, virujen van da me puno volite. Dabogda svi
volili vas ka šta vi volite mene!
MIRKO NOVOSEL: Mladi gospon Miloš Milošević govori čist pošteno!
ZDRAVKO HEBEL: Pridružujem se načinu na koji razmišlja ugledni košarkaški stručnjak
Mirko Novosel!
ANTE KOSTELIĆ: Uvaženi sportski znalac Antun Vrdoljak, koji je imao pravi sportski
pedigre za postati predsjednik HOO-a, je srcem i dušom bio za Janicu i Ivicu Kostelić!
Otprilike jednako kao i za Miloša Miloševića...
JANICA KOSTELIĆ: Zato braco Ivica i ja nismo nikaj osvojili na velikim natjecanjima. Samo
nešto zlata, srebra, bronce, velikih i malih kristalnih pokala...
IVICA KOSTELIĆ: Da sam prije svih trka bio napaljen kao partizani u filmovima stričeka
Tončija Vrdoljaka, možda bi bil uspešan kak Janica!
NIKOLAJ PEŠALOV: Ja se ne razbiram u te medjuhrvatske sportske intrige. na mene e mnogo
ubavo čto sam u Sydneyu osvojio prvo mestoto. Ej batko, hrvatska himna meni u čast, o
tome sam maštao još dok sam bio mali...
GORAN IVANIŠEVIĆ: Ala brale koja je tlaka bila igrat na Olimpijadama. Još su me
nagovarali da iden i u Atenu jer će mi to bit peta Olimpijada... Ma, ajde čoviče, da
san tija obarat rekorde osvojija bi barenko pet-šest Wimbledona...
GORAN PRPIĆ: Nisi morao osvojiti ni onoga jednoga...
TONI KUKOČ: Časna rič, nikako ne razumin Gorana. Moga je ić na Olimpijadu u Ateni, a
nije tija!? Evo, ja bi prigorija cilo lito da san moga igrat na ovoj Olimpijadi. Ali, na
moju veliku žalost Hrvatska se nije plasirala...
DINO RAĐA: Toni, ukra si mi riči iz usta. I meni je žaj šta neću moć igrat na
Olimpijadi u Ateni i tamo se oprostit od košarke.
STOJKO VRANKOVIĆ: A kako je tek meni žao!? To riječima ne mogu iskazat...
DUBRAVKO ŠIMENC: Ne znam da li uvažena gospoda Toni Kukoč, Dino Rađa i Stojko Vranković
govore ozbiljno... Ali, ja sam toliko napaljen na Olimpijske igre da moram sudjelovati još
barem na onima 2004, 2008, 2012. i 2016. godine. A posle bumo videli...
MILE SMODLAKA: Dudo, mi u reprezentaciji znamo da ti sigurno misliš ozbiljno!
BRANKO ZORKO: Ja sem dosad puno trčal na Olimpijadama, ali je to bilo rano vu jutro tak
da nisem uspel postići nekaj većega...
KOLJA KRSTULOVIĆ: Slušan vas šta govorite i ne mogu se načudit šta moje uši čuju.
Zapametite: jebeš ti Olimpijske igre di nema sportašica i sportaša šta in na onin
lipin crvenin trenerkama pišu četri slova – CCCP! Jedino dok je na Olimpijadama bija
SSSR, najjača država i najveća sportska velesila svih vrimena, to je sličilo na
Olimpijade. Ovo sad je pizdarija. Jedino šta vridi su – Ruskinje i Rusi! Zdravstvujte
tovarišči!
Milorad BIBIĆ
|