KONCERT- 44. GLAZBENE VEČERI U
Sv. DONATU
PURCELL QUARTET I RENATA POKUPIĆ
Svi epiteti vrsnosti
Uz svjetski znani kvartet zablistala je i mlada primadona koja se osobito doima sa
svojim tumačenjima, izvrsnom tehnikom, savršeno impostiranim tonovima; zapanjujuća je
njezina lakoća izvođenja nevjerojatno teških koloratura i ornamenata
Nekoliko dana nakon nastupa u Kneževu dvoru u Dubrovniku, Renata Pokupić i Purcell
Quartet digli su na noge i brojno slušateljstvo koje je ispunilo crkvu sv. Donata na
njihovu gostovanju u Zadru u okviru 44. glazbenih večeri u Sv. Donatu.
Umjetnička voditeljica proslavljenog londonskog ansambla Purcell Quartet violinistica
Catherine Machintosh za nastupnu je točku njihova gostovanja odabrala Trio sonatu br. 6 u
G-duru, BWV 520 Johanna Sebastiana Bacha. Ovo je razigrano djelo, više u maniri jednog
Vivaldija, odigrano maestralno, u potpunom suglasju svih članova ansambla kojeg uz
Catherinu Machintosh čine violinistica Catherine Weiss, Richard Boothby na violi da gambi
i Robert Wooley na čembalu. Nakon njega je, na koncertu koji su snimale i kamere Hrvatske
televizije, uslijedilo tumačenje kantate Correa nel seno amato Alessandra Scarlattija u
kojem im se pridružila njihova cijenjena suradnica, mlada hrvatska mezzosopranistica,
nova zvijezda svjetskih koncertnih podija – Renata Pokupić. Mlada primadona, kojoj lovorike odaju i najveća svjetska imena struke i
glazbene kritike, na ovom je koncertu zasjala u završnim točakama obaju dijelova
koncerta: i u navedenoj Scarlattijevoj kantati, te posebice u kantati Cessate, omai
cesatte Antonia Vivaldija. Ono što osobito doima u njezinim tumačenjima jest izvrsna
tehnika, savršeno impostiranih tonova; zapanjujuća lakoća izvođenja nejverojatno teških
koloratura i ornamenata, prekrasno čist, zvonki pijev, bogata volumena u gornjim lagama.
No razvidno je i da je ova uistinu predivna pjevačica, naročito predana baroknoj glazbi,
tumačenju ovih dvaju djela pristupila na dva različita načina. Ako bismo trebali
odabrati koje nam je njeno tumačenje bilo bolje i dojmljivije, onda bi se zasigurno odlučili
za Vivaldijevu kantatu. U njoj je osvajala svojim lijepim glasom, tamnog timbra u svim
dijelovima širokog registra, dok se u tumačenju Scarlattija činio da ove odlike sadržava
samo u gornjim lagama i da je mezzosopranistica koja nema razvijene dubine. Kod
Scarlattija joj je nedostajalo dikcije, dok je kod Vivaldija ona bila izraženija. U
izricanju Vivaldijevih nota obarala nas je s nogu svojom iskrenošću, uživljenosti u
prenošenju emocija pjesničkog teksta, finim dinamskim nijansama, pianima od kojih se
ledi krv u žilama. Njezin izričaj Vivaldija, nadasve muzikalan, minuciozan i maksimalno
suptilan, okrunjen objema Vivaldijevim arijama razgalio je prisutne, i šteta što nije
zaključen još jednim glazbenim brojem, a publika je zasigurno to očekivala.
A majstorima iz kvarteta Purcell za njihova tumačenja idu svi epiteti vrsnosti. Od prvog
tona oni vas razoružavaju tehnički savršenim, profinjenim, uravnoteženim i potpuno
dotjeranim zvukom. Svojom nadahnutom svirkom, maksimalno studioznom i autoritativnom
jednako osvajaju bilo da je riječ o Bachovoj Sonati, trio sonati L'astrée iz zbirke Les
Nations Françoisa Couperina ili o Sonati br. 6 u g-molu The great Chaconne Henryja
Purcella. Njihov izraz, uvijek nov, svjež, ispunjen karakterom i duhom, nikad monoton,
izričaj je glazbenika koji uživaju u glazbi koju izvode. Takvim su pristupom i zadarskoj
publici pokazali zbog čega upravo njihova tumačenja osvajaju publiku i kritiku svjetskih
koncertnih podija i nose najveće epitete.
piše Alisa ČAKARUN
ARSEN ANTON OSTOJIĆ I OGNJEN SVILIČIĆ KOD MIROSLAVA BULIČIĆA
Trofejni redatelji
SPLIT - Splitski gradonačelnik Miroslav Buličić u petak je primio redatelje Arsena
Antona Ostojića i Ognjena Sviličića, Splićane koji su na upravo završenom 51.
filmskom festivalu u Puli pobrali niz nagrada.
Ostojićev film Ta divna splitska noć dobio je nagradu kritike Oktavijan, dvije Zlatne Arene (za montažu i kameru)
te Brezu za najboljeg debitanta.
Arena za kameru pripala je snimatelju Mirku Pivčeviću. Nagrada za montažu otišla je u
ruke Dubravka Slunjskog, dok je Vjesnikova nagrada Breza dodijeljena Ostojiću.
Debitant Arsen Antun Ostojić u svakom je elementu filmskog izraza vrsni i zreli autor
koji ostvaruje minuncioznu metaforu geta, palače i neba, stoji u objašnjenju žirija.
Dvije Zlatne Arene dobio je Sviličićev film Oprosti za kung fu. Nagrada za glavnu ulogu
pripala je Dariji Lorenci koja je tumačila lik Mire, a za sporednu Veri Zimi, za ulogu
majke.
Gradonačelnik Buličić, kojem se pridružio Marjan Šare, član Poglavarstva zadužen za
kulturu, čestitao je splitskim filmašima na sjajnom uspjehu uručivši im prigodne
darove.