Sjever-sjeverozapad
Nova stara Bosna
Dejan JOVIĆ
Obnova mostarskog Starog mosta prošlog je tjedna ponovno bacila malo medijskog svjetla
na Bosnu i Hercegovinu, zemlju gotovo zaboravljenu u velikim medijima. Kako dobre vijesti,
na žalost, nikad ne dobivaju onoliko prostora koliko katastrofe, tako je i Bosna danas
(srećom) manje zanimljiva nego što je bila prije deset godina. Pa ipak, prilično je
vjerojatno da će u 2005. Bosna ponovno biti tema, prije svega zato što će se 14.
prosinca sljedeće godine obilježiti desetogodišnjica potpisivanja daytonskog sporazuma.
Bit će to prilika za "svođenje računa" - ali i za nove rasprave o budućnosti
te zemlje. Kakav će biti taj račun - i kakve se preporuke za budućnost mogu očekivati?
Gotovo je sigurno da će opća ocjena onog što se postiglo u ovih desetak godina biti
pozitivna. Prije svega, mir se održao i učvrstio. Strancima koji danas posjećuju Bosnu
i Hercegovinu, ponekad čak izgleda "prilično nevjerojatnim" da u ovih desetak
godina nije bilo ozbiljnijeg pokušaja obnove neprijateljstava, te da čak i razina
kriminala nije značajno viša nego u stabilnijim zemljama koje nikad nisu bile ni blizu
ratu. Nije li Bosni - pitaju oni koji su čuli za tzv. "vječnu mržnju na
Balkanu" ili za tobože neizbježne "sukobe civilizacija" - sudbina da je
stalno zavađena sama sa sobom? Ovih desetak godina pokazuju da - nije. Posvuda u jugoistočnoj
Europi, pa i u Bosni, duže se živjelo u miru i toleranciji nego u ratovima i sukobima.
Drugo, daytonski je sporazum - koji je profesor Eugen Pusić svojedobno usporedio s
bumbarom, podsjećajući da bumbar ipak leti iako nitko ne zna kako mu to uspijeva s
obzirom na njegovu težinu i krhkoću njegovih krila - spriječio postizanje glavnih
ciljeva onih koji su u Bosni pokrenuli nasilje. Nasilni je separatizam danas potpuno
nestao iz javne sfere, a ideologija diskriminacije i autoritarnog antiliberalizma poražena
je, ako već i nije potpuno eliminirana. Daytonsko je uređenje kompromis koji je
prihvatio političku relevantnost etniciteta, a srpskom je (barem inicijalno) dopustio i
formiranje svoje političke jedinice - Republike Srpske. Ali, on je istodobno održao i
"sašio" Bosnu i Hercegovinu, priznajući samo njoj status države. Istina je da
je unutrašnja struktura komplicirana (sa svim tim kantonima i entitetima - i njihovim
bezbrojnim "ministarstvima"). Ali, među njima su granice danas gotovo
nevidljive, a iz jednog u drugi dio putuje se u načelu slobodno.
Pri svemu tome, ključnu su ulogu imali međunarodni faktori, odnosno visoki predstavnici
Ujedinjenih naroda. Oni su se postavili odlučno - ali nisu bili diktatori, niti su
prekoračivali (ili zloupotrebljavali) svoje ovlasti. Čini se čak da su u pojedinim
delikatnim situacijama bosanskohercegovačkim političarima poslužili kao idealan izgovor
za poduzimanje nepopularnih mjera. Iako je njen suverenitet i dalje ograničen, Bosna i
Hercegovina ipak uspješno razvija svoje demokratske institucije. Što je možda najvažnije
- oko milijun prognanika i izbjeglica (polovica ukupnog broja) vratio se svojim kućama.
Prema podacima UNHCR-a iz ožujka ove godine, čak 437 tisuća ljudi vratilo u područja u
kojima je njihova etnička zajednica u manjini. Od tog broja 62% su Bošnjaci, 24% Srbi i
13% Hrvati. Iako posao nije završen - to da se čak milijun ljudi vratilo, a osobito da
se gotovo pola milijuna vratilo u područja gdje su manjina - priličan je uspjeh.
Međunarodni faktori koji utječu na politiku prema Bosni i Hercegovini odlučili su se za
postupno, ali uporno reintegriranje sastavnih dijelova te države u jednu - što je više
moguće povezanu - cjelinu. Niz odluka međunarodnih predstavnika i domaćih institucija
vodi k tom cilju - primjerice, odluka Ustavnog suda da se sva tri etnička naroda proglase
konstitutivnim u oba entiteta, ili - nedavno donijeta odluka da se moraju promijeniti
nazivi mjesta koji sadrže ime samo jedne etničke grupe. Može se očekivati da će i u
2005. - kad se pitanje Bosne i Hercegovine ponovno otvori (osobito ako kandidat demokrata,
John Kerry, pobijedi na američkim predsjedničkim izborima) - biti nastavljen taj trend
postupne reintegracije. Neće biti naglih poteza koji bi mogli destabilizirati postignuto,
a vjerojatno ni nekog novog "Daytona Dva". Ali, korak po korak, nova će Bosna i
Hercegovina sličiti sve više na onu staru, predratnu - barem kao "vjerna
kopija" originalu. Na neki način, obnovljeni je Stari most njezin idealni simbol.
Nova će Bosna sličiti na staru upravo onako kao što novi Stari most sliči na stari.
|