subota, 31.7.2004.


	novosti teme dana ekonomija sport kultura mozaik crna kronika

	dalmacija split županija zadar šibenik dubrovnik bih

	tribina forum sd magazin pomet feljton kolumne osmrtnice zadnje vijesti

	impresum kretanje brodova

	kontakt linkovi arhiv e-mail adresar




	strana 1 od 2

ODNOS KAZALIŠTA, GRADA, DOMAĆINA I TURISTA
PREMA PERISTILU DOVEO JE DO KAOSA KOJI TRAŽI HITNO RJEŠENJE
DA SE ZAUSTAVI GALOPIRAJUĆA DEVASTACIJA

Vječni Peristid?

Pripisivati krivnju za katastrofalnu situaciju u povijesnoj jezgri samo Splitskom ljetu bilo bi pogrešno jer se čitave godine događaju pravi zločini pred očima nijemih promatrača. Kome pripisati krivnju što niti jedan spomenički kompleks nema stalnu zaštitarsku službu, u čemu Splitu može biti primjer firentinska Loggia, na kojoj gradski redari brane čak i sjedenje

Piše Damir ŠARAC

Ovoljetna bitka za Peristil je završena, no rat za poštovanje prema Dioklecijanovoj palači i splitskoj povijesnoj jezgri se nastavlja. A poslije netom završene akcije je jasno kakve su žrtve, zbog čega i kakav će okus ostati u ustima nakon što se jezici smire. Dakle, uništene su tri stepenice elegantne skalinade ispod zvonika prvostolnice, a prst javnosti je usmjeren i na niz drugih oštećenja koja se svake godine nanose spomeničkoj baštini. Pored toga, pale su teške riječi između konzervatora i čelnih ljudi Splitskog ljeta, gradski poglavari su preko svega prešli šutke, a građani su konačno shvatili da mogu nešto napraviti protiv neopisivog kaosa koji u ljetnim mjesecima vlada oko punktova odabranih za pozornice najveće splitske kulturne manifestacije. Na koncu, pronađen je i krivac, u liku prastare opreme nabavljene prije tridesetak godina. Pripisivati krivnju za katastrofalnu situaciju u povijesnoj jezgri samo Splitskom ljetu bilo bi pogrešno, budući da se čitave godine događaju pravi zločini pred očima nijemih promatrača.
Jer, kome pripisati krivnju što niti jedan spomenički kompleks nema stalnu zaštitarsku službu, u čemu Splitu može biti primjer najbliža Italija, gdje gradski redari brane čak i sjedenje na zidinama povijesnih građevina, poput firentinske Loggie.

Vonj baštine

Dolaze li turisti ovdje zbog Peristila, Svetog Duje, skela, gigantske scenografije za Aidu, radova samoukih slikara ili jahanja na sfingi? /Nikola VILIĆ Kad već ne postoji svijest o vrijednostima koje leže nezaštićene na splitskim ulicama i trgovima, kao što je egipatska sfinga s Peristila, stara 35 stoljeća, dogodit će se na koncu povlačenje originala u muzejske depoe. Naime, baš tu nezamislivo staru skulpturu jedva trideset metara udaljenu od ureda Službe za staru gradsku jezgru, svakodnevno jašu, prljaju, i na njoj se fotografiraju turisti koji drže da im je ovdje dopušteno gotovo sve. Što nije toliko čudno, kad nadaleko nema nikog koji bi im branio takve barbarske akrobacije.
Kroz zapišane arhitektonske detalje, uzmimo za primjer Vestibul iz kojeg se redovito širi kužni zadah, nije preporučljivo voditi bolje odgojene goste, kao ni pored Zlatnih vrata, čijom neposrednom blizinom vlada vonj čopora kontejnera.
Promenadu splitskim kalama i pjacama dodatno će posoliti šume plastičnih, neestetskih reklama, zbog kakvih se bužaju i najznačajnije fasade, a uz bok njima kilometri kvadratni šarenih reklamnih krpetina što se samo uz puno ironije mogu nazvati tendama i suncobranima. K tome, pri šetnji treba osobitu pažnju obratiti kud se gazi, jer godinama ulice nisu bile tako prljave, prekrivene crnim, ljepljivim premazom, sačinjenim od maštovitih kombinacija različitih tvari i izlučevina, i obilato začinjenim psećom kakicom...
No, đirom se vratimo na nevoljni Peristil, od kojeg zahvaljujućim vještim mastodontalnim scenografijama Splitskog ljeta, ali i restauratorskim skelama koje zasada, a to “zasada” traje više od dvije godine, pogledu ne ostade ništa. Pravi je užitak promatrati vještinu scenografa i režisera u prikrivanju Peristila, koji se od išaranih šperploča, daščurina i škverskih željeznih konstrukcija, jedva i nazire, dok su mu kolone zastrte platnom neke buduće restauracije. Za potpun prizor antičke krasote fali još samo zgodan raspored stolova iz obližnjeg Luxora, koji su, prema umjetničkom nahođenju ugostitelja napravljeni od pivskih gajbi. Među svom tom gomilom materijala provlače se grupe zbunjenih furešta, koji se veranjam na sfingu, preko operne pozornice, upravo savršeno uklapaju u predinfarktno stanje Dioklecijanove palače.

Konzervatori više neće trpjeti nasilje

“Pitate me jesmo li trebali zabraniti izvođenje Splitskog ljeta na Peristilu? Vjerojatno da, s obzirom na to da na sva naša traženja nismo dobivali na uvid projekt pozornice, i da je, na koncu spomeniku nanesena izravna šteta rekvizitom predstave. Ali da smo napisali zabranu tjedan dana prije otvorenja jubilarnog Splitskog ljeta, baš na pedesetu godišnjicu, pokrenula bi se čitava lavina pritisaka i upozorenja da ne dovodimo u pitanje takvu kulturnu manifestaciju. Takvih je pritisaka bilo i zbog samih prigovora uoči otvaranja, otkriva mr. Joško Belamarić, pročelnik splitskoga Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.
Besmisleno je doći u Split, a ne popeti se na 35 stoljeća staru sfingu koju su ljubazni domaćini otvoreno i bezbrižno ponudili/Jadran BABIĆ On upozorava kako se neke stvari pokrenu s mrtve točke tek kad se dogodi incident, a događanja na Peristilu upravo su potvrdila to splitsko pravilo. Sada se, naime, sasvim drugačije razgovara o korištenju Peristila, i uklanjanja Splitskog ljeta s tog osjetljivog trga više nije nešto nezamislivo kao što je bilo prije nekoliko mjeseci.
“Peristil može funkcionirati u kontekstu Splitskog ljeta samo ako je u dijalogu s predstavom, ako mu ona ima što reći, i ako on daje odgovor. Drugim riječima, mora postojati smisao održavanja određene predstave baš na carskom trgu. Godinama upozoravamo da se mora poštovati ambijent, jer je Peristil upravo savršen primjer ambijenta koji zaslužuje takav status, a najčešće je bivao izoliran i stavljen u drugi plan, objašnjava pročelnik Belamarić, kojeg osobito zabrinjava odnos prema sfingi.
“Uspoređujući sfingino današnje stanje s fotografijama nastalim početkom dvadesetog stoljeća, imamo debelih razloga ne samo za zabrinutost, već i za dizanje uzbune. Sfinga je ugrožena, dapače, ona je i oštećena, i pitanje je hoće li uopće ostati na svom mjestu! Mogu s punom odgovornošću reći da ovakvo nasilje nad spomenikom takvog značenja nećemo trpjeti, rezolutno će mr. Belamarić, koji je mišljenja da se problem nastao s direkcijom Splitskog ljeta, može riješiti jedino kompromisom.
“Držim kako je ideja da se u Vijeće Splitskog ljeta uključi i konzervatorski stručnjak način da se izbjegnu ovakve situacije vrlo dobra. Ne želim vjerovati da je netko namjerno napravio štetu na katedralnom kompleksu, ali kontrola i savjet ove vrste sasvim će dobro doći budućnosti manifestacije”, zaključuje Belamarić.

MILAN ŠTRLJIĆ, INTENDANT SPLITSKOG HNK

Razmišljamo o Prokurativama

“Volio bih da se meni nešto dogodilo, nego Peristilu! Zaista tako i mislim. Peristil je neprocjenjivi biser i nemoguće je bilo opisati koliko sam bio žalostan kad se dogodio incident.”, riječi su intendanta splitskog HNK Milana Štrljića, ujedno i direktora Splitskog ljeta, izgovorene onog kobnog jutra kad je kazališnim rekvizitom razbijena skalinada pred katedralom sv. Dujma.
Je li bilo pravedno optužiti radnike koji nekoliko puta dnevno preslažu prastaru tehniku, montiraju pretešku binu i neadekvatno gledalište?
Istog jutra sam preuzeo svu odgovornost na sebe, jer sam po funkciji upravo to i dužan. Naši radnici iscrpljeni su rukovanjem tom nesretnom tehnikom i elementima, i ja ih mogu razumjeti, ali oni isto tako moraju poznavati stroga pravila ponašanja unutar gradske jezgre i tako se vladati. S ministrom Biškupićem sam i prije početka mnanifestacije razgovarao o budućem korištenju Peristila, no željeli smo pedesetu godišnjicu proslaviti upravo ondje. Nažalost, nije ispalo kako smo zamišljali, taj je incident zasjenio naš jubilej.
Možete li utjecati na ideje scenografa koji postavljaju mamutske kulise na Peristil?
Moram poštovati autorsku slobodu redatelja i scenografa, ali u isto vrijeme i paziti da se ne bi dogodila šteta. Razmišljam stoga o uključivanju konzervatora u Vijeće Splitskog ljeta, kako bih bio siguran da će tretman prema spomenicima biti stručan, ali dakako, bez zadiranja u umjetničku i autorsku slobodu voditelja pojedinih projekata.
Postoji li lokacija koja dostojno može zamijeniti Peristil?
Potpuno ne, jer takav trg je jedinstven u svjetskim okvirima. Jasno je da je došlo vrijeme povlačenja crte preko koje više ne možemo. Nastojat ćemo na Peristilu postavljati primjerene, nježne scenografije, koje će prvenstveno uključivati njegovu estetiku. Sviđalo se to nekom ili ne, morat ćemo naći zamjenu, a prvo sljedeće mjesto koje svakom pada na pamet su Prokurative. No, taj je trg neakustičan, i to je novi problem.
Što će biti s obnovom scenske opreme?
To je za mene noćna mora, stres koji svakodnevno trpim. Još uvijek ne znamo odakle tolika sredstva, i pozvat ćemo Grad, Županiju, Vladu i sponzore da nam pomognu zajednički naći rješenje. Jer ovako dalje neće ići...

MIROSLAV BULIČIĆ, GRADONAČELNIK SPLITA

HNK treba preusmjeriti predstave i novac

Članovima gradske uprave najčešće se zamjera što ih gotovo nikad nema na splitskim ulicama, a čini se kako ih je najteže sresti u Dioklecijanovoj palači, najvrjednijem dijelu grada kojim se bave, i od kojeg žive. Splitski gradonačelnik Miroslav Buličić, pak, ne smatra da spada u družinu nezainteresiranih.
“Barem vi novinari, ali i svi ostali građani mogu me skoro svakog dana sresti u povijesnoj jezgri. A to što članovi Gradskog vijeća ili Poglavarstva nemaju naviku prošetati gradom, nije pitanje koje ja mogu riješiti. Ne mogu ih natjerati da vole povijesnu jezgru i da prolaze njom. Ja osobno je volim i zato je rado obiđem”, naglašava Buličić.
Onda vjerojatno uočavate nered na Peristilu?
Na Peristilu se događaju neugodni prizori za koje nipošto ne treba optužiti samo Splitsko ljeto. Dakako, najveća količina materijala za scenografiju koja guši Peristil je u vlasništvu kazališta, i nema dvojbe da se stvari moraju mijenjati. Taj je trg možda po kapacitetu i odgovarao Splitskom ljetu prije pola stoljeća, kad je grad bio puno manji, a sada je to opterećenje postalo preveliko, pa čak i opasno. Zastupam mišljenje da treba ozbiljno razmišljati o rasterećenju Peristila od velikih manifestacija, već sljedeće godine.
Gdje vidite alternativni prostor?
Taj bih odabir ostavio ljudima iz kazališta, a ja se slažem s ministrom kulture Božom Biškupićem, da je Peristil postao pretijesan za Splitsko ljeto i da treba tražiti novu lokaciju. Eventualno bi se na Dioklecijanovu trgu mogla održati ceremonija otvaranja, pokoja predstava, koncert, i to je to.
Vašem Poglavarstvu se zamjera da ne brinete dovoljno o povijesnoj jezgri. Što mislite, zbog čega?
Ne razumijem zbog čega, jer će ove godine biti uloženo 6,5 milijuna kuna u gradsku jezgru, prošle godine ta je brojka iznosila 4 milijuna, a pretprošle 1,5 milijun. Dotad se u staru jezgru ulagalo oko pola milijuna kuna. Zar to nisu dovoljno jasni podaci?!
U što se troši taj novac?
Najveća investicija je uređenje Etnografskog muzeja, odnosno bivšeg samostana klarisa, te restauratorski radovi na Peristilu. Nastavit ćemo i sa sređivanjem stanja u Hrvojevoj ulici, a dovršavaju se i projekti uređenja 15 lokacija u samom središtu grada.
Nigdje nema stavke o unaprjeđenju životnih uvjeta u staroj jezgri! A kad ćete donijeti propis o izgledu reklama, tendi, štekata?
Prema informacijama koje sam dobio od gradskih službenika zaduženih za urbanizam, natječaj za redizajn Rive provest će se najesen. Upravo će novi izgled Rive biti uzorak koji ćemo primijeniti na čitavo gradsko središte.
Hoćete li pomoći Hrvatskom narodnom kazalištu u nabavi nove opreme, jer ova stara je očito opasna za ljude i spomenike?
Krenimo ovako. Kazališni proračun iz kojeg se financira i Splitsko ljeto je 32 milijuna kuna. Grad daje 71 posto tih sredstava, Ministarstvo kulture oko deset posto, a Županija tek jedan posto! Ne želim se miješati u odluke uprave HNK o usmjerenju sredstava, ali mogao bih savjetovati da se, primjerice, umjesto jedne enormno skupe premijere velike opere, dio financija preusmjeri u nabavu nove opreme. Možda bi se moglo nešto napraviti i preko državnih institucija, sponzora...