strana 1 od 3

ZAHTJEVI VLASTIMA U BiH
ZA USPOSTAVU HRVATSKOG TV KANALA SU PROMAŠENI

Hrvatske medije ugušili su -
hrvatski političari

Žalosna je činjenica da su gotovo svi hrvatski medijski projekti propadali već nakon nekoliko mjeseci, dugovanja su bivala normalna pojava, premda je poznato da je novca za medije bilo, ali i to da je odlazio drugdje. Pa i Erotel, hrvatska TV u BiH, da je u njoj bilo kako treba, danas bi jednako dobro radila kao što radi sarajevski TV Hayat, koja se s pokrićem cijeni najboljom bošnjačkom televizijom

piše Blanka MAGAŠ

Da su HDZ-ovi politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH povratkom na vlast nakon dvogodišnjeg odmaranja (2000.-2002. godine) i nakon svih dotadašnjih godina nečinjenja uspostavili relevantno povjerenstvo koje bi znalo napraviti projekt svoje vizije državne i entitetskih TV i u kojemu bi nedvosmisleno bili izraženi hrvatski interesi, zahtjevi, prava i mogućnosti temeljeni na Ustavu, te da su za taj cilj osigurali bilo kakvu financijsku podršku i političku potporu međunarodne zajednice i partnera u vlasti, a što im je bila primarna zadaća, danas bi vjerojatno u predizbornoj kampanji svojim biračima ponudili neki konstruktivniji i optimističniji program jer bi to pitanje već bilo riješeno.

Gdje je nestajao novac?

Kako ništa vezano uz medije i TV prezentaciju hrvatskih nacionalnih i inih drugih interesa nisu učinili, izbornu utrku ponovo započinju već viđenim, a to je po tko zna koji put opetovana "hrvatska ugroženost zbog slabog ili nikakvog utjecaja na kreiranje TV programa".
Da su Hrvatima u BiH potrebni mediji, a poglavito TV, nije nikakva tajna jer se ta potreba vidjela odmah nakon izbora 1991. godine. Međutim, to što Hrvati u BiH medija nemaju i što ih nisu htjeli, a mogli su napraviti, nije krivnja ni Srba ni Bošnjaka, a ni međunarodne zajednice koja je vrlo često proteklih godina nudila pomoć u obuci i novcu za medijske projekte, već isključivo krivnja HDZ-ove političke elite koja za proteklih godina svoga vladanja, profesionalnim, objektivnim, kritičnim i nepristranim medijima nikada nije dala nikakvu podršku niti je sve dok voda nije došla do ušiju profesionalne medije ozbiljno shvaćala.
Žalosna je, naime, činjenica s kojom se Hrvati u BiH moraju konačno suočiti, da su gotovo svi njihovi medijski projekti neslavno završavali, propadali su nakon nekoliko mjeseci izlaženja, rijetko je koji proslavio čak i obljetnicu, dugovanja novinarima i tiskarama bivala su normalna pojava, premda je poznato da je novca za medije bilo, ali i to da je odlazio drugim putovima.
Hercegovački tjednik, Herceg-Bosna, Hrvatski list, TRN, Horizont, Tjednik, Hrvatska riječ i tko zna koliko sve naslova, a da se i ne spominje Erotel, hrvatska TV u BiH, koja bi, da se u njoj poštovala novinarska profesionalnost i da je imala kompetentnu upravu, danas jednako dobro radila kao što radi sarajevski TV Hayat, koji svoj program već duže vrijeme emitira i preko satelita i s pokrićem se cijeni najboljom bošnjačkom televizijom.
Hrvatski su mediji, međutim, propadali ili iz razloga što su rađeni kao politički bilteni pa ih nitko nije htio ni čitati ni gledati ili ih je pak ako su pokušali biti profesionalni i kritični, politika financijski na vrijeme ugušila kako se ne bi oteli i osamostalili jer se samo tako od očiju javnosti moglo sakriti sve makinacije, uzurpacije, krađe, pronevjere, privatizacije i ine čudesne rabote kojima se ta politika uglavnom bavila.
Konstatacija, međutim, da su Hrvati u BiH vrlo malo, a pojedina područja u kojima su većina, nikako zastupljeni na državnoj i Federalnoj televiziji, notorna je činjenica, a i za to su ponovno najviše odgovorni hrvatski političari.
Naime, poznato je da svako županijsko središte u kojemu su Bošnjaci većina ima profesionalni TV centar u kojemu je moguće praviti program, dok nijedno županijsko središte s hrvatskom većinom, izuzevši Mostar, takvoga centra nema.

Ni pfeninga za TV centre

Zar je moguće naći opravdanje da ni Livno ni Široki Brijeg u svojim proračunima za tu namjenu već deset godina ne mogu izdvojiti ni pfeninga, a Zenica može, može Bihać, može Tuzla...
Zahtjev, međutim, za treći, hrvatski kanal na državnoj TV (ne postoji ni srpski ni bošnjački kanal) koji bi služio samo za to da se već napravljeni program može emitirati i na hrvatskom jeziku, a poglavito način na koji se to traži, sramotno je bacanje pijeska u oči hrvatskom narodu u BiH i pokušaj jeftine manipulacije nacionalnim osjećajima.
Jednako kako su se izborili za svoje fotelje u državnom Predsjedništvu, Vijeću ministara i drugim državnim institucijama u kojima su, nadajmo se, ravnopravni barem statusno, ako ne kompetentnošću, hrvatski se aktualni nositelji vlasti u BiH, kad bi za to bili iskreno zainteresirani i znali svoj cilj, mogu izboriti i za ravnopravan udio u kreiranju i izradi programa državnih televizija bez obzira na to koliko one kanala imaju.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.