MILAN ŠTRLJIĆ PRIZNAO KRIVNJU ZA OŠTEĆENJE STUBIŠTA SVETOGA
DUJE
Splitsko ljeto s Peristila na sud?
Jučer ujutro kamenoklesari tvrtke Marović počeli su popravljati oštećeno stubište
pred katedralom svetog Dujma, na koje je pao uteg reflektora za vrijeme generalne probe
manifestacije Splitskoga ljeta. Ali ni tada nije bilo sreće s majstorima, koji su prvog
dana došli oko jedanaest sati pa nisu mogli raditi zbog turističkih grupa koje posjećuju
katedralni kompleks, a jučer su počeli tek nakon sedam sati i nastavili čitavog
prijepodneva. — Pitam ih di su dosad, a oni kažu:
"Dobro smo i došli!" Pa to je neviđeni nemar. Počeli su radit u devet, a pun
je Peristil prašine — ljutio se katedralni noncul Ivica Braco Crnogorac.
Konzervator mr. Goran Nikšić, pak, više je zabrinut zbog smještaja kazališne opreme.
— Taj je reflektor bio na uzurpiranom prostoru za koji nismo izdali dozvolu. Naime,
dozvola je izdana samo za prostor Peristila, a ne i za katedralni kompleks, na kojem je,
eto, bila ta zlosretna oprema, ali i koji služi kao skladište kulisa tijekom dana. I još
se tražilo od nas da ne obavještavamo medije o incidentu, što je suludo. S ljudima iz
teatra se nisam čuo i ne vjerujem da će nazvati, a Konzervatorski odjel je poslao upit
ministru kulture hoćemo li pokrenuti tužbu — navodi mr. Nikšić, pretpostavljajući
da je direkcija Splitskog ljeta utvrdila tko je kriv za devastaciju na Peristilu.
— Ako je već pala ljaga na moj obraz, jer sam po dužnosti odgovoran, ne bih želio
javno razapinjati naše djelatnike.
Ne radi se o namjernom događaju, to je jasno, ali smo isto tako svjesni da ne možemo
pobjeći od odgovornosti. Izravni krivci će zasigurno biti kažnjeni, ali prepustite to
našoj unutrašnjoj intervenciji — zatražio je direktor Splitskog ljeta Milan Štrljić,
potvrđujući kako će skaline biti popravljene na trošak teatra.
— Ipak, moram upozoriti i na jednu važnu činjenicu, koju ne bi trebalo previdjeti, a
to je dotrajalost naše opreme. Imamo prastaru infrastrukturu, počevši od konstrukcije
za pozornicu pa do električnih uređaja, i sad se pokazalo kakve opasnosti vrebaju od
toga — zaključuje direktor Štrljić.
Dao bih godišnju plaću da je sinoć na Peristilu, kad je Norma digla visoki
"ce", Stipi Mesiću zbog rezonance komad tisućljetnog kapitela s egipatskog
stupa prošišao pokraj glave i tresnuo na taj naš jadni Peristil, trg kojim se s pravom
hvalimo i ponosimo, ali činimo sve da nam što manje traje.
Jer, iz godine u godinu ponavlja se ista priča - daske, željezne konstrukcije i sve one
brojne protubaštinske instalacije koje nužno prate organizaciju i izvedbu pet desetljeća
stare splitske umjetničke manifestacije.
Sveti Duje već je dobio po "prstima" kada je teški uteg povučen zakonima
fizike sorio tri kamene skaline, ali kao obično - nikom ništa. Fešta ide dalje,
novinari pišu, konzervatorima se diže kosa na glavi. A rješenje postoji. Na
zadovoljstvo i teatra, publike i konzervatora. No, o tom malo poslije, jer kao što je to
red, treba se osvrnuti i na premijeru...
Uvijek zasuzim na nenadmašne arije i glazbu Bellinija, Rossinija, Puccinija i Verdija, no
sinoć mi je suza došla na oko kad sam vidio Flavia i Pollionea u plastičnim veštitima
ka da ih je za Udbu radila pokojna Jugoplastika u najboljim danima. A onda oni plavi
stupovi iznad jelovih dasaka na carskome trgu...
Ostalo mi je u glavi da postoje jonski, dorski i korintski stupovi, a ovi plavi valjda se
zovu - morski. Nisam stvarno kompetentan kao Jure Kuić ili Milan Štrljić, da o Petru
Selemu i ne govorim, raspravljati o scenografiji, kostimografiji i ostalim stvarima iz
njihove struke. Zato neka ovu "kritiku" ne uzmu za ozbiljno. Kao ni činjenicu
da mi se od cijele kostimografije najviše svidjelo veliko Petrovo uvo na špigeti oko
vrata velike svećenice Adalgise...
A o trenutku kad se iz jelovine uz pomoć neke peristilske hidraulike na plavom stupu
pojavio okrugli stolić sa zelenilom, koji je izranjao iz na baštinu montirane skele, da
i ne govorim. Prva asocijacija bio mi je - švedski stol...
No, da ne duljim o stvarima o kojima pojma nemam. Ali znam koliko meni i drugima, a ne
samo njima, znači antički Peristil, zato i predlažem rješenje. Split, zna se, ima jak
građevinski lobi.
Tu su Kotarac, Ora, Anić i drugi. Uz malu pomoć grada, države, Keruma, Buljubašića i
ostalih poslovnih ljudi, mogla bi se za tri mjeseca bilo gdje na području grada izgraditi
replika Peristila, a ovaj pravi, prvi i jedini za vijeke vjekova ostao bi nama. Pa nek se
po toj replici stavljaju daske, čelične cijevi, buši i brusi, a svijet neka se i dalje
neometano divi originalu.
Jer, u protivnom će nam prilikom svakog Splitskog ljeta i izvođenja Norme trebati popiti
popriličnu dozu - normabela!
![[Povratak na naslovnu stranu]](../inc/images/sd_logo-novo.gif){kind=logo}
— Pitam ih di su dosad, a oni kažu:
"Dobro smo i došli!" Pa to je neviđeni nemar. Počeli su radit u devet, a pun
je Peristil prašine — ljutio se katedralni noncul Ivica Braco Crnogorac.
