DUGI OTOK - RAPORT SA 13.
PRVENSTVA REPUBLIKE HRVATSKE
U PODVODNOM RIBOLOVU
Osveta goluba rasparača
A nije dobro prošao novi gumenjak ZAR 65 Olega Vlahova, koji je, kao najljepši brod
ovog prvenstva, na dva mjesta probušila najveća riba prvenstva, golub od gotovo dvadeset
kila...
Augori, murine, golubi, mačke i zubaci mislili su za
sebe da gospodare podmorjem Dugog otoka, dok im na rep nisu stali ljudi u gumenom, koji su
tijekom Trinaestog državnog prvenstva u podvodnom ribolovu na suho priveli brat-bratu pet
stotina kilograma mahom kvalitetne ribe. Na tronu najboljih su se našli, redom, Mislav Čalo
iz splitskog kluba “Zenta”, skalinu niže je zaposjeo njegov suklubnik Dario Marinov,
dok je Lošinjanin Daniel Gospić sjeo na treće mjesto. No, dobar dio vitezova s harpunom
stigao je na Dugi par tjedana prije natjecanja u Božavi, kako bi pregledali teren i označili
pozicije. Jedna od najurednijih knjiga ratnog plana je u vlasništvu riječkog liječnika
i strastvenog podmornjaka Branka Reinića iz KPR-a “Rijeka”, koji je devet dana prije
početka natjecanja pretraživao priobalje velikog škoja.
- Imao sam petnaestak pozicija po zoni, i jasno je da natjecatelj treba imati što
kvalitetnije zabilješke. Ponešto su mi pomogli zapisi sa Svjetskog prvenstva održavanog
baš u ovim vodama, ali većinom sam ucrtavao sada, prilikom pretrage. Najvažnije su
bilješke s orijentirima, što preciznije, to bolje. A ove moje možda izgledaju urednije,
jer ih namjeravam sačuvati, budući da relativno često ronim oko Dugog otoka, objašnjava
nam reprezentativac Reinić, kojeg će sveukupni troškovi ispitivanja područja, te
boravka stajati oko osam tisuća kuna, a polovicu će snositi njegov klub.
TEKICA I HARPUN
Tako su, s bilježnicama u jednoj, a harpunima u drugoj
ruci prvog dana natjecanja ribolovci zaprašili na područje između Tramerčice i
Bonastera na Molatu, te Vodenjaka, a drugog dana su pretraživali zonu od svjetionika Veli
Rat, do Zala Drage, dok je trećeg dana granica bila rt Borji - otok Golac - otok Plantak.
Od glisera do glisera redom ih je obilazio izbornik reprezentacije Livio Fiorentin,
objasnivši kako se na prvenstvo plasira petnaest natjecatelja s lanjskog državnog
prvenstava, po osam sportskih ribolovaca s međužupanijskih natjecanja Sjevernog i Južnog
Jadrana, dok dvojicu daju kontinentalni klubovi. Ove godine jedini je njihov predstavnik
Slaven Čubrić iz DPS-a Zagreb, koji ne propušta naglasiti važan podatak.
- Naše je Društvo pomorskih sportova najstarije takve vrste u Europi, utemeljeno 15.
kolovoza 1954. godine! Premda nam za aktivni trening podmorskog ribolova fali jedino -
more, trudimo se, pa četrdeset, pedeset puta godišnje silazimo na obalu, tamo gdje nam
je najbliže, oko Crikvenice, a ljeti smo najčešće na Visu. Nažalost, nisam stigao na
pripremu terena, jer u isto vrijeme radim, studiram i služim vojsku, pa sam jedva stigao
na ovaj vikend, kaže vrijedni Slaven.
Ćakulama po gliserima sudačka trumbeta označava kraj, i luda jurnjava brzim brodicama
počinje raspodjelom natjecatelja po poštama koje samo oni znaju. Ili se barem nadaju da
sami znaju. Jer oko jednog bunara na dnu uvale Saharun nastala je vika sa čak četiri
gumenjaka.
GUŽVA OKO BUNARA
- Dobra pozicija, vjerojatno bunar od šaraga. Očito
je da je svima zapeo za oko prilikom pretrage terena. Koliko se sjećam, dubina je oko 12
metara, zaključuje izbornik Fiorentin, te nastavlja s pravilom za ovu priliku:
- Nekad smo morali držati međusobnu distanciju od 25 metara, i uvijek je bila svađa,
osobito na međunarodnim natjecanjima. Sada to pravilo više ne važi, teoretski, dvojica
mogu gađati istu ribu. Ali ipak primjenjuje se kad je voda mutna, zbog sigurnosti.
Četrdesetak minuta poslije starta, Daniel Gospić pokazao je prema izborničkom brodu pet
prstiju. Četiri vrane i komarča teža od kila. Malo dalje Josip Čokolić iz splitske
Zente maše ugorom. I usput se ljuti.
- Udrija san murinu posrid glave, i dok san se vratija po drugu pušku, pukle su osti u
bazi di je komad mesinga uložen u plastiku, i normalno, nestala je... Da ne bi poludija
od muke...
Stotinjak metara od obale krvavo more oko glisera Roberta Cafolle iz KPR-a “Rovinj”,
sinjal je ozbiljne borbe. U igri je gof, morski grof. - Pogodio sam ga u glavu, i prije nego sam ga zakačio
na balon, vidio sam da je iskrivio harpun. Povukao sam ga i skužio da nešto nije u redu,
jer je bilo tvrdo, i onda sam kroz krv i prašinu vidio da je omotao krenu oko neke stare
mreže koja je tu tko zna kad bačena, prekinuo je konop i odmaglio dublje od 35 metara...
Mogao je imati više od trideset kila. Što sad, idemo dalje, žali Robert, kojem zaista
nije svejedno izgubiti takvu beštiju poslije petnaestak minuta borbe.
GLIŠINE MUKE
Zlatko Pučić Glišo iz velolučkoga Zubaca, imao je nevolja druge naravi. Drugog dana
mu je crkla pumpa vode na motoru, pa su njega i barkarjola Andriju Žižića Žiku, do Božave
teglili policajci. Do četiri ujutro božavskom valom grmila je brusilica, tukle mace, i
tražio se cjevasti ključ, ali Žika i Glišo motor nisu ozdravili. Par sati kasnije,
posljednjeg dana prvenstva, krenuo je sa zadarskom ekipom Olega Vlahova. Glišo je bez
broda i barkarjola, na koncu i bez puške, uspio na portapeš nanizati pet dobrih komada.
Dva šarga, dvije vrane i komarču.
- Pripliva san tri milje, satra san se. Od namjeravanih sedan pozicija obaša san dvi, i
još san dvi ure pliva bez puške, jer san jedinu koju san ponija zakuca i iskrivija.
Svoju mi je posudija Boris Reinić, spasija me. Kako je moglo bit, odlično san proša,
govori Pučić.
A nije dobro prošao novi gumenjak ZAR 65 Olega Vlahova, kojega je, kao najljepši brod
ovog prvenstva na dva mjesta probušila najveća riba prvenstva, golub od skoro dvadeset
kila. Barem će se imati čime hvaliti.
Što se ne može kazati za organizatore, budući
da su se ribolovci žalili na loše uvjete, a na koncu nisu ni dobili majice za uspomenu s
natjecanja, što nije neki luksuz, ali veseli.
- Marenda je katastrofa za sebe. Jedna konzerva tunjevine, mlivenih peraja, bolje rečeno,
koju smo otvarali kacavidon, malo kruva, gnjila jabuka i datulje. Zašto datulje?! I zašto
nema oznaka na granicama lovnih zona, pita se Neven Šerić, barkarjol Rina Stanića iz KŠR-a
“Split”, čije su riječi svakodnevno potvrđivali i ostali natjecatelji.
NI ZA MARENDU
Odgovoriti nam je pokušao Boris Babić, predsjednik kluba “Zubatac” iz Zadra, domaćina
prvenstva, ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog saveza sporstkih ribolovaca.
- Kotizacija od 200 kuna, koliko su platili natjecatelji, ne pokriva niti marende! A na to
su se ionako žalili samo pojedinci. Problem je nastao kad je natjecanja prestao
financirati Savez, koji je dosad donirao 30 do 40 tisuća kuna, pa je lako bilo priuštiti
bolje uvjete. Ove godine su nam pomogli s deset tisuća kuna, i to je praktički sve čime
raspolažemo, dakle sav teret pao je na klub. To znači da smo iz svojih sredstva
osigurali marende, liječnika, autonomnog ronioca, brzu brodicu, matični brod, bove i
ostalu logistiku, dok je Savez dao medalje i pokale, te pokrio troškove suca i delegata,
pojašnjava Babić.
- Uvjeren sam da će u budućnosti zbog financijske recesije biti velikih problema s
organizacijom natjecanja, jednostavno ne znam tko će se prihvatiti organizacije, navodi
Boris Babić, dodajući kako će sljedeća natjecanja vjerojatno biti skraćena na dva dana.
Svu ribu marljivo su, komad po komad, izvagali, premjerili i identificirali znanstveni
asistent Alen Soldo i tehničar Mladen Jozić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u
Splitu, po prvi put provodeći monitoring na ovakvom natjecanju. Prema njihovim zapisima,
okolo Dugog ovog puta je ulovljeno najviše vrana, šaraga i tabinja, najteža riba bio je
prijespomenuti golub rasparač, najugor težio je 10,5 kg i bio dug 155 cm, a vrijedi
spomenuti i murinu od 7,2 kg i zubaca od 6,2 kg.
OGROMNI TROŠKOVI
Sve smo spomenuli, red je dvije riječi prepustiti i državnom prvaku. I on prigovara
organizaciji, ali i domaćoj logistici.
- Klub “Zenta” ima dva reprezentativca, ali čini mi se da ne vode previše računa o
nama, a možda je problem što smo Marinov i ja previše dobri. Petnaest dana sam
pripremao pozicije, od toga osam bez barkarjola, imao golemih troškova, a još
ne znam hoće li klub išta refundirati. Ipak, ovaj akvatorij me oduševio, budući da sam
ovdje vrlo rijetko ronio, i skoncentriran sam na južni Jadran. Stoga sam još više
ponosan na pobjednički rezultat, zaključuje prvak Mislav Čalo.
Piše Damir
ŠARAC
Snimao nad morem i pod morem Tom DUBRAVEC
REPREZENTACIJA
Izbornik Livio Fiorentin neprestano je krstario među gumenjacima, pa je na pitanje o
budućem sastavu reprezentacije na svjetskom prvenstvu, koje će se u Čileu održati u
studenom ove godine, imao spreman odgovor.
- Prvih šest svakako zaslužuju naći se u krugu reprezentacije, ali da mogu birati išla
bi i prva osmorica! Kod Antonija Buratovića iz hvarskog “Pelegrina” vidljiv je
konstantan napredak posljednje tri godine. Sličan je i Pučić, imao je velikih pegula na
ovom natjecanju, no pokazao se vrlo spretan i okretan, zatim Čokolić, sjajan momak... Ti
momci strašno puno rade, ulažu u opremu i plovila, a primjećujem da su u sjajnoj fizičkoj
spremi. Naime, radne dubine povećale su se na 27 do 30 metara, što je nekad bila
iznimka, ponosno će selektor Fiorentin.
POREDAK
Poredak prvih deset natjecatelja na državnom prvenstvu u podvodnom ribolovu u Božavi
2004. godine:
1. Mislav Čalo, PŠD “Zenta”, Split
2. Dario Marinov, PŠD “Zenta”, Split
3. Daniel Gospić, ŠD “Škarpina”, Nerezine
4. Đani Uhač, ŠRK “Zubatac”, Lovran
5. Boris Reinić, KPR “Rijeka”
6. Antonio Buratović, “Pelegrin”, Hvar
7. Roberto Cafolla, KPR “Rovinj”
8. Josip Čokolić, PSD “Zenta”, Split
9. Radoslav Jakupović, “Udica”, Mali Lošinj
10. Josip Urti, KŠR “Medulin”