strana 1 od 5

PREMIJERA - NORMA VICENZA BELLINIJA
NA OTVARANJU 50. SPLITSKOG LJETA, DIRIGENT IVO LIPANOVIĆ

U potrazi za univerzalnim

Da ne okolišamo, pojedincima što je prestižni spektakl bio i potvrda vlastitog statusa, čarobna glazba bila je Pola ure torture, a onima zbog kojih se sve ovo i događa Pola ure kulture. U priči podvučeno plavim još se jednom pokazalo - domaće je domaće

To, koliko se mi, muški šovinisti, god hvastali o pitanju nadmoći u vječnom odnosu spolova, realnost upućuje na nešto sasvim drugo. Samo nismo ni mi od jučer, nešto se dalo od povijesti naučiti, pa i iz priče o Normi Vicenza Bellinija. Romantičnoj fabuli s dramama iznutra i iz vana, a koje se mogu izroditi kad se u ljubavnom trokutu razabere tko je tko, ali i kad u dodatku ipak proradi ljudskost, pa se rasplet potraži u žrtvi i rješenjima koji nisu iz osobne koristi i afektivnoga, već se daju za opće dobro, kad se za uzvišene ciljeve, jednostavno, gine. Osim naravoučenja, teško je vjerovati da bi slična priča, toliko godina poslije, u jednom sasvim drukčijem društvu mogla naći odgovarajući preslik i postati nešto više od bajke. Moguće se već i iz ovih nekih rečenica množe sve dileme vezane za premijeru Norme, personifikacije prave belkantističke opere, izrazite melodike i dramatske potentnosti, na otvaranju jubilarnog 50. splitskog ljeta. Bellinijev naslov dobio je nakon tri desetljeća opet priliku da postane markantnim segmentom priredbe koja je u međuvremenu stekla i neke nove navike, usvojila kroz praksu neku drugu estetiku, profilirala vlastiti ukus na nešto drukčijim naslovima, autorima.
Norma je opera u kojoj je skladatelj dominantno zaokupljen pjevačkim melodijama (prevladavaju nad smislom i logikom teksta), a koje zrcale izvanrednu čistoću i ljepotu pjevnosti, kao i cijelo bogatstvo njegove lirske naravi. Ne ulazeći u programsku politiku Opere splitskog HNK-a i razlozima zašto je Verdi baš u ovoj, ne baš beznačajnoj prigodi zaobiđen, kad je imao puno pravo na primat, možda se ipak trebalo zapitati zašto baš Norma, sada i ovdje, bez obzira na sve posebnosti i nedvojbeni utjecaj na razvoj opere, kad je toliko dugo nije bilo.
Ako su prve reakcije publike pomalo rezervirane, ne znači da se radi o iskrenim ljubiteljima opere, još manje Bellinija (eklatantnog izdanka ranoromantičarskog talijanskog opernog kruga, uz Rossinija i Donizettija), o onima koji su ga dočekali sa znanim arijama na usnama. Da ne okolišamo, pojedincima što je prestižni spektakl bio i potvrda vlastitog statusa, čarobna glazba bila je Pola ure torture, a onima zbog kojih se sve ovo i događa Pola ure kulture. Dakako svi su sudionici podjednako krivi ili zaslužni za ono što smo čuli ove srijede na Peristilu, uz svjedočenje tv kamera.
Neovisno o praksi i dizanju zvijezda (sa strane) među zvijezde, u nebesa, jer svaki tuđi pasoš kojemu uvijek i nisi u stanju garantirati podrijetlo više vrijedi od domaćega, odmah valja podvući, domaće je domaće; zna mu se ime i sime! Dirigent Ivo Lipanović osigurao je sve preduvjete za dobru predstavu jer smo slušali orkestar kroz senzibilno i kultivizirano muziciranje s napomenom da je za cijelo vrijeme izvedbe dobrim balansiranjem između instrumentalista i solista slijedio dramaturški slijed. Moguće se na najpoznatijoj, famoznoj Casta divi mogao primijetiti detalj realiziran kroz crescendo zbora, što se doimao poput akustičkog fenomena. I uvertira je bila kako treba, prozračna, a opet puna ritma, poštenije je reći naboja i u pianima. Gudači odlični, mekog poteza i profinjena tona. Bilo je očito, sve se podredilo pjevačima da nesmetano, lako pjevaju, bez napora i panike ili ne daj Bože forsiranja. Redatelj Petar Selem, nedvojbeno veliki znalac u ovakovim povijesnim pričama pa i njihovim reinterpretacijama, opet je minulo nastojao približiti vremenu sadašnjem, kroz detalje koji nisu imali namjere svjedočiti o suvremenosti, koliko o univerzalnosti. Taj ritualni, pomalo otkvačeni svijet, druidski svijet, poistovjetio je sa svijetom jedne sekte u kojemu se pojavljuje istinski autoritet kakav je Norma. No i ona je na koncu ipak žena i majka koju razapinje ljubav za strancem, a k tomu i osvajačem. U drami koja to uistinu jest posvetio se uglavnom oslikavanju i složenom odnosu triju glavnih likova. E sad o solistima, posebno onima dočekanim sa svim počastima! Kristjan Johannsson (Pollione, rimski prokonzul u Galiji) obični je plejboj koji uzima i ostavlja kako mu se svidi, jasno do samoga kraja. Pretežak dramski tenor, vjerojatno veliko ime, no koje je svoje prave partije već odigrao. Više Radames ili Calaf negoli Pollione, ponekad nedorečena tonskog fokusa u visinama, no koristan zbog rutine s kojom se podigla čujnost na Peristilu, a koju recimo jedan lirski karakter ne bi moguće mogo iznijeti. Od danas smo Čiki (Ivica Čikeš) i ja opet veliki prijatelji! Otpjevao je ulogu života, sada kad je sva priznanja i pohvale već dobio. Oroveso, poglavar Druida, nije imao problema niti s dubinama, bio je sugestivan i mudar, ležeran, a opet ozbiljan u tumačenju. Daleko od toga da je Norma Gabrielle Morigi bila loša, no moglo se malo više ljepote učitati u toj zahtjevnoj baršunastoj čipki i vjerojatno će joj se zamjeriti poneka tromost u koloraturama. Zorica Antonić (Adalgisa) vrlo je dobar glas, no ne pjeva belkantistički, jer to se tražilo, a malko više "kultiviranosti" tona u konkretnoj prigodi ne bi manjkalo. Neru Gojanović (Clodilde) ćemo valjda upoznati i zavoljeti s vremenom, a Špira Bobana (Flavio, rimski centurion), uz sve mane, volimo baš zato što ga poznajemo! Zbor (zborovođa Ana Šabašov) i orkestar generalno dobri, na trenutke odlični (flauta, oboa, klarinet ...!).
E sad riječ-dvije o Peristilu koji po tko zna koji put odbija sve nametnuto što ga nastoji osuvremeniti. Scenograf Ivica Knezović i njegov Janus u svjetlu nisu osigurali funkcionalnost sa svojim stupićima koliko zanimljivu kolorističku digresiju plavim kojoj, moj šaptač slikar iz Slovačke Martin Borodač, neće naći zamjerke, dakako ne imajući na umu spomeničke vrijednosti Peristila i kult kod onih koji s njim žive. Zato je dao sjajni povod Danici Dedijer da se razmaše i kostime oblikuje maštovito i zanimljivo.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.