Iznosim sve u vezi s izjavom na tematskoj sjednici Vijeća općine Župa dubrovačka, a
povodom prodaje Hotela "Srebreno", održane 11. 6. 2004. godine. Čitajući u međuvremenu
izašle što dnevne, što tjedne tiskovine, čitam svega i svačega, možda i svašta. U
nekima se čak pojavljuje da vjerojatno nisam "dobre glave" ili vjerojatno
dolazim s nekog drugog planeta itd.
Sada sam primoran da malo sve ovo skupa pojasnim. Kao prvo, nekoliko rečenica o mome životopisu.
Rođen sam u Župi dubrovačkoj, Čibača, na Rijeci. Oženjen sam i imam troje odrasle
djece. Završio sam u Dubrovniku srednju, kasnije i Višu pomorsku školu.
Do 1986. godine plovim na brodovima Atlantske plovidbe. Od 1986. godine radim u Centralnoj
praonici bivšeg HTP-a Dubrovnik, u početku kao rukovoditelj Poslovne jedinice, kasnije
kao direktor poduzeća. U Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) sam se upisao 8. 1. 1990.
godine (tada je pohranjena moja pristupnica u Središnjici u Zagrebu).
Jedan sam od osnivača Temeljnog ogranka HDZ-a Župe dubrovačke, koji je službeno
osnovan 25. 3. 1999. godine. Tajnik ogranka sam od 25. 3. 1990. do 1998. godine kada sam
odradio jedan mandat kao predsjednik Općinskog odbora HDZ-a, a sada sam član Općinskog
odbora. Već od ljeta 1990. godine aktivno sudjelujem u pripremama za obranu Župe dubrovačke
od eventualne agresije. Član sam ratnog Kriznog štaba MZ-a Župa dubrovačka. Od 1. 8.
1991. zapovjednik Civilne zaštite za MZ Župa dubrovačka, sve do gašenja MZ-a.
Jedan sam od osnivača Društva za humanitarnu pomoć i obnovu Župe, kasnije Humanitarno
društvo Župe dubrovačke, čiji sam predsjednik od 1993. godine. Jedan sam od vijećnika
u prvom sazivu Gradskog vijeća grada Dubrovnika. Član sam Poglavarstva općine Župa
dubrovačka zadužen za zdravstvo i socijalnu skrb od osnutka općine. Smatram da sam puno
pomogao ljudima za područje Župe, a i šire, bez obzira na vjeru, boju i naciju, kroz
Civilnu zaštitu, Humanitarno društvo i Općinsko poglavarstvo. Ovo sam morao napisati da
objasnim da ne dolazim s drugog planeta te da još uvijek nisam "prolupao", ali
da i nisam nikakav polupismeni bombarder.
Moja nespretno izrečena izjava na već spomenutom Općinskom vijeću protumačena je u
pogrešnom i zlonamjernom kontekstu. Naglašava se nešto što ja stvarno nisam želio, a
to je vrijeđati bilo koji narod. Međutim, činjenica je da su stanje u kakvom su sada
hoteli "Srebreno" učinili Srbi i Crnogorci, jer u vrijeme Domovinskog rata
Srebreno je bilo Vukovar u malome.
Što se tiče Židova, to sigurno nisam izrekao ni iz kakvog antisemitizma, niti
animoziteta prema Židovima kao naciji, te ljude i poštujem i uvažavam, već se isključivo
bojim posljedica koje bi sutra mogle nastati u ovoj tradicionalno mirnoj sredini, izuzevši
razdoblje krvavog Domovinskog rata. Pojava Židova kao vlasnika turističkih objekata na
prostoru kao što je Župa dubrovačka mislim da nije poželjno samo i isključivo iz
razloga sigurnosti, a to je što svakodnevno imamo prilike gledati strahote što ih proživljavaju
ti ljudi u svojoj domovini Izraelu, kao i u ostalim dijelovima svijeta, izazvane raznim
oblicima diverzija i terorizma. Samo bi nam još to trebalo u ovu napaćenu Župu dubrovačku.
Uostalom, još jedan vijećnik je na toj istoj sjednici, samo drugim riječima, rekao isto
što i ja kada je kazao da ne bi želio u hotelu "Orlando" koji je 100 metara od
njegove kuće, sutra imati ljude koji se zavlače pod automobile ispitujući da li im je
netko podmetnuo bombu. Ja sam ovu nadopunu svojoj izjavi odmah nadodao u momentu kada su
se još pisali službeni zaključci toga vijeća. Sutradan sam je napisao na sastanku
Predsjedništva HDZ-a Župe dubrovačke da bih u ponedjeljak 21. 6. 2004. to isto izjavio
i za Hrvatsku televiziju.
Sada poslije petnaestak dana mogu i zaključiti da iza ove moje nadopunjene izjave stoji i
većina Župljana, te još jedanput napominjem da me nitko nema pravo svrstavati u nekakve
ekstremiste, dapače čitav život nastojim pomoći ljudima kojima je to potrebno, bez
obzira na vjeru i naciju, što sam sigurno svojim radom do sada i pokazao i dokazao, a u
stranci kojoj pripadam i djelujem sigurno nisam pobornik radikalnih razmišljanja, već
sasvim suprotno.