strana 1 od 3

TKO JE MICHAEL MOORE, NAJPROVOKATIVNIJI FILMAŠ DANAŠNJICE

Bijeli debeli pametnjaković

U jesen 2001. Moore je nakon niza dokumentaraca objavio knjigu pod nazivom “Bijeli glupani” u kojoj je otvoreno kritizirao politiku Georgea Busha koja gotovo nije stigla do čitatelja, jer nakon rujanskih napada na Ameriku Mooreov izdavač Random House nije bio sklon objaviti takvu knjigu. Potom je uspio završiti svoj sljedeći dokumentarac Fahrenheit 9/11 za koji je u Cannesu dobio Zlatnu palmu i 20-minutne ovacije

Piše Mila Bulimbašić-Botteri

Michael Moore - dobitnik Zlatne palme, Michael Moore - Madonnin prijatelj, Michael Moore - jedan od najvećih Bushovih neprijatelja, Michael Moore - filmaš koji se ne boji govoriti ni kada prima Oscara, Michael Moore - čovjek sa šiltericom… No, tko je zapravo Michael Moore, odakle dolazi i kamo je krenuo?!
Jedan od najprovokativnijih filmaša današnjice rođen je 1954. godine u michiganskom Davisonu, predgrađu gradića Flint koji je pokretao i održavao na životu godinama slavni General Motors. U tvornici u kojoj su radili i svi ostali muškarci Flinta radili su i Michaelov otac i djed. No, ne i mladi Michael. On je vrlo rano spoznao što želi raditi u životu, a to je još u srednjoj školi značilo baviti se političkim aktivizmom. Tako je kao osamnaestogodišnjak načinio amaterski filmić u kojem je ukazao na ekološki loše djelovanje tvornice GM u Flintu, a nakon kratkog razdoblja studiranja na Michigan-Flint Sveučilištu okrenuo se novinarstvu počevši karijeru u lokalnome alternativnom tjedniku Glas Flinta.
Ubrzo je postao urednik koji je časopis preimenovao u Glas Michigana i učinio ga najcjenjenijim alternativnim glasilom srednjeg Zapada. Uspjeh ga je odveo do ponude za posao u časopisu Mother Jones gdje je također postao urednikom 1986. godine, ali konstantni sukobi s uredništvom na koncu su rezultirali Moorevim otkazom zbog neslaganja oko objave članka o pobunjenicima u Nikaragvi.
Ostavši bez posla došao je na ideju kako bi mogao snimiti film o svome rodnom gradu koji je u međuvremenu propao budući da je uprava GM pronašla jeftiniju radnu snagu na jugu i istoku zemlje.

Preotrovni satiričar

Pokupio je otpremninu iz časopisa i počeo prikupljati novac, koji nikako nije dostajalo tako da je na koncu bio prisiljen prodati kuću te igrati lutriju kako bi mogao dovršiti film. I uistinu je dovršio dokumentarac pod nazivom Roger i ja. Roger je u to doba bio Roger Smith, jedan od predsjednika uprave GM-a, s kojim je Mooreova ekipa u nekoliko navrata pokušavala dogovoriti intervju u filmu. Bezuspješno, za razliku od samoga filma koji je postigao golemi uspjeh kod kritičara, dobio pozive na brojne festivale i zaradio brdo novca.
Potaknut uspjehom Moore se u potpunosti okrenuo filmskom biznisu pa je sljedećih godina snimio nastavak dokumentarca Roger i ja: povratak u Flint, zatim svoj jedini igrani film, Kanadska slanina koji je imao nesreću da je neposredno nakon snimanja glavni glumac John Candy umro, pa je zbog neslaganja producenata ovoj satiričnoj komediji o fiktivnom sukobu SAD-a i Kanade onemogućena široka distribucija. Nimalo obeshrabren Moore je 1994. prihvatio posao na televiziji NBC u satiričnom showu. No, kako je njegova satira bila preotrovna za NBC show su prekinuli nakon samo jedne sezone.
E tu se već Moore lagano ohladio od kamere i okrenuo se pisanju. Objavio je knjigu političkih komentara koje je odlučio i osobno promovirati po čitavoj Americi, naravno s neizbježnom kamerom u ruci. Tako je uz knjigu Downsize This, 1998. nastao i dokumentarac The Big One o ekonomskim razlikama u SAD-u.

Na rubu cenzure

U jesen 2001. bila je spremna njegova najnovija knjiga pod nazivom Bijeli glupani u kojoj je otvoreno kritizirao politiku Georgea Busha za objavljivanje. No, nakon rujanskih napada na Ameriku Mooreov izdavač Random House nije bio sklon objaviti takvu knjigu i čak se spremao uništiti prve printove. No, nakon što je Moore javno razotkrio njihove namjere na konvenciji knjižara, knjiga je izišla u proljeće 2002. godine i trenutačno postala bestseler.
U jesen te godine Moore je dovršio svoj četvrti dokumentarac Ludi za oružjem (Bowling for Columbine) u kojem je istražio strast Amerikanaca prema oružju koja rezultira čestim i nepotrebnim ubojstvima. Film je kao prvi dokumentarac u povijesti festivala primljen u službenu cannesku konkurenciju i dobio nagradu žirija. Da li zbog Cannesa ili ne, svakako te je godine Moore dobio i Oscara, a dodjelu je iskoristio za vatreni govor protiv trenutačnog predsjednika i njegova napada na Irak. Govor je izazvao oduševljenje i oštro protivljenje, a Moore je zadovoljno nabio svoju šiltericu na glavu.
Za manje od godinu dana Moore je uspio završiti svoj sljedeći dokumentarac Fahrenheit 9/11 za koji je u Cannesu (opet kao prvi dokumentarac u povijesti) dobio Zlatnu palmu i 20-minutne stajaće ovacije. Film u kojem Moore nastavlja svoj rat protiv američkog predsjednika i razotkriva veze njegove obitelji i one Bin Ladena umalo nije otišao u distribuciju kada je jedan od producenata Disney zabranio drugome Miramaxu da ga distribuira.

Šala s Blairom

Srećom Miramax je uspio otkupiti film od Disneyja i zajedno s kanadskim Lion’s Gateom prošloga mjeseca započeo distribuciju u SAD-u. Pa iako se film prikazuje u samo 900 kinodvorana (za razliku od preko 4000 u kojima je igrala Gibsonova “Pasija”) uspio je već prvoga vikenda zaraditi 22 milijuna dolara i postati najunosnijim dokumentarcem svih vremena.
U međuvremenu se kontroverze oko Moorea nastavljaju. Tako se na Internetu vodi prava borba protiv njega i njegova filma, što možete pogledati na stranici www.moorelies.com, a redatelj Michael Wilson snima film pod radnim naslovom Michael Moore mrzi Ameriku. Promilitantna skupina Move America Forward pokrenula je kampanju pod nazivom “Zaustavite Moorea” da zarađuje na napadima na Ameriku i našu vojsku.
Da sve bude gore nedavno se javio i pisac Ray Bradbury, autor slavnoga romana Fahrenheit 451. Osamdeset četverogodišnji Bradbury je u intervjuu zaključio kako je Moore kreten koji je bez dopuštenja uzeo naziv njegova romana i promijenio ga.
Ipak da sve ne bude crno za Moorea nedavno mu je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ponuđena pomoć. Navodno je tamošnji distributer Front Row Entertaiment kontaktirao libanonski Hezbolah i ponudio pomoć u distribuciji filma. Hoće li je kontroverzni Moore prihvatiti u ovome ili pri nekom sljedećem projektu, još će se vidjeti, no zasad je jasno jedino to da njegov sljedeći projekt neće biti film o britanskome premijeru Tonyju Blaireu. Užasnutome Tonyju nakon najave takve mogućnosti šaljivi Moore je na svojoj web stranici poručio: Oprosti Tony, samo sam se šalio.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.