|
![]() nedjelja, 11.7.2004. |
VEČER NOVIH SKLADBI – OMIŠ 2004.Stižu nove snagepiše Ivana TOMIĆ-FERIĆ Već više od tri desetljeća postojanja omiškog festivala ustrajava se u namjeri da glazbeno-folklorne pojave ne budu isključivo relikti glazbene prošlosti, nego živa tijela koja se i danas oblikuju. Simbioza i prožimanje tradicijskog i suvremenog — dakako, uz permanentno bogaćenje korpusa klapskih pjesama — sadržajna je okosnica Večeri novih skladbi. Suvišno je podsjećati na bogatu ostavštinu danas već antologijskih pjesama koje su tijekom godina iznjedrile (Kaleta, Dalmatino, povišću pritrujena...). Ovogodišnja je započela i završila naslovima izvan konkurencije (Anđelu), u znak sjećanja na nedavno preminulog prof. Anđelka Novakovića, istinskog prijatelja i suradnika festivala, dugogodišnjeg člana festivalskog vijeća. Među predstavljenim autorima, koji energiju svoga stvaralačkog naboja nalaze u baštini protkanoj vlastitim, recentnim izričajnim kategorijama, posebnu pažnju svakako zavrjeđuju nove, glazbeno potentne stvaralačke snage. Ponajprije izdvojimo prvonagrađenog Blaženka Juračića (O slaviću), koji je, čini se, sasvim osnažio nedavno započetu omiško–opuzensku suradnju. Inspiriran arhetipskim glazbenim uzorcima i duboko proživljenim Marulićevim tekstualnim predloškom, mladi je opuzenski skladatelj pokazao rafiniranost i svježinu glazbenih ideja i vizija. Gotovo madrigalističkom tehnikom, tonovima je oponašao pjev slavića koji je, kako ističe, "personifikacija svakog čovjeka koji se pjesmom otvara k izvoru vječne ljepote u njegovoj nutrini". Srebro je pripalo iskusnom, ali uvijek inventivnom autoru Krešimiru Magdiću (Zvun se zalohol), koji je uglazbivši Fiamengove stihove ocrtao vlastiti skladateljski profil potvrđujući se vrsnim klapskim znalcem. Brončanu plaketu zaslužila je skladba Moja si kolona (Srđan Berdović - Izvor Oreb) u izvođenju newyorške klape Astoria, čijoj recepcijskoj ugodi najviše pridonosi suptilni ženski vokal toplog i prirodnog timbra. Interpretativno najbolji omiški Puntari su klapa profinjene muzikalnosti i već afirmirane, prepoznatljive glazbeno-interpretativne kvalitete. Emocionalna ekspresivnost i visoka razina izvedbe odlike su klape Jelsa iz Zagreba (Pero Gotovac-Smiljan Radić, Baškovoška bura). Ujednačenom vokalnom suigrom, tehničkom spremnošću i odmjerenom muzikalnošću istaknula se klapa Anima maris iz Zadra (Igor Brešan - Igor Brešan, Ote riči zlata vride), dok se više očekivalo od Adriona – Makarska, Linđa N – Dubrovnik i Kamena – Kamen. Klapa Crikvenica iz Crikvenice predstavila se proživljenom interpretacijom skladbe Nima te više (Živko Ključe - Miljenko Franičević). Vokalnom snagom i grlenom sonornošću dominirala je Luka – Ploče, no ponekad nauštrb ljepote melodijske fraze i suptilnijeg dinamičkog nijansiranja. Akord dobre fuzije i vokalna kompatibilnost odlike su klape Teuta iz Šibenika. Splitska klapa Šufit i omiško Smilje znaju to i bolje, a klapama Bilice iz Bilica i Vela Luka iz Vele Luke nedostajalo je kontrasta i izvedbene sugestivnosti potrebne za veće umjetničke dosege. Nadajmo se da će omiški magnetizam i dalje privlačiti mlade skladateljske snage koje u pjesmi nalaze pobude i okrjepe. |
|
||||||||||||||||||||||
|
Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
|
||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||