strana 3 od 4

ŠTA MI BI ZAŠTO NAM TREBA ZAKON O ARHITEKTURI

NADZOR NAD ARHITEKTIMA

Ne želim u svijetu biti kulturološki i civilizacijski prepoznat po "vir(gr)oznom" graditeljskom naslijeđu, nego prema graditeljskoj baštini Trogira. Stoga je potreban i arhitektonski nadzor, i to u vrijeme dok je sve to tek crtež na papiru

piše Jerko ROŠIN

Kako je ovaj naš planet sve zagađeniji, vjerojatno kao prirodni odgovor, javlja se sve više udruga i raznovrsnih društava za njegovu zaštitu. "Mali zeleni" raširili su se po cijelom svijetu boreći se za svoj i jedini "Planet Zemlju". Jer, počeo se dovoditi u pitanje i sam opstanak ljudske vrste na kugli zemaljskoj.
Na jednoj strani, postoji golemi strah od Damoklova mača nuklernih, ratnih i mirnodopskih energetskih katastrofa, a na drugoj, pojavljuje se i pitanje dostatnih količina pitke vode. Uz to dodatno nas opterećuje još i smeće koje proizvodimo svakodnevno u sve teže svladivim količinama, zrak koji se sve teže diše, te ozonske rupe i opasnost sunčevih zraka koje nas vraćaju u stanje na zemlji od prije više stotina milijuna godina.

Apokaliptični prizori

I kao da to sve skupa nije dosta pa se međusobno uništavamo ratovima i sve učestalijim terorizmom, prijetimo jedni drugima raznim kemijskim i biološkim otrovima, sijući usput po svijetu još i razne druge vrste strahova. Doduše, na neki način svega toga bilo je kroz čitavu ljudsku povijest, ali opasnosti nisu nikad bile tako izražene kao danas. Zato je zaštita čovjekova okoliša postala prioritetna tema.
Međutim, tko je ikad mogao pomisliti da ćemo trpjeti i od arhitektonskih zagađenja? Da zgrade same po sebi ili kao sklop objekata mogu predstavljati toliko onečišćenje prostora da ih treba ukloniti? Da se grade gdje nikada ne bi smjele i na način koji nitko, osim graditelja, ne može prihvatiti? Kao poticaj za studij arhitekture, uvijek su mi bile pred očima ljepote građevina svjetske baštine, od ostataka drevnih civilizacija do slikovitosti ne tako starog pučkog graditeljstva. Zbog respekta prema tome, i sam arhitektonski poziv uvijek mi se činio nekako "uzvišenijim" od svih ostalih zvanja, kao da se time mogu baviti samo "odabrani". Jer sve ono što izgradiš postaje dio povijesti.
Gogolj je to ovako opisao: "Arhitektura — to je kronika svijeta: ona govori onda kada već šute i pjesme i legende, i kada ništa ne govori o nestalom gradu." Kako se onda može dopustiti da ljudsku povijest predstavlja nešto što je u svojoj naravi zagađenje? Kako pristati na to da kad zamuknu "i pjesme i legende" o meni govore nedjela prema "Bogu, prirodi i društvu", i koja zbog svoje prirode nikad ne mogu postati "djela"!?
"Neki" Christian Morgenstern, raspravljajući o arhitekturi, jednom je rekao: "Pokaži mi kako gradiš, pa ću ti reći tko si." Mislim se, prema onome kako gradimo, što bi rekao o nama? Što bi rekao da se skupa sa mnom nagledao "kuća" diljem naše Jadranske obale. I prije sam, puno putujući naokolo, imao uvijek otvorene oči, ali valjda sam ovaj put na njima imao neki posebni sitnozor pa su oči vidjele i ono što prije nikada nisu. Nakon što se zbrka viđenog slegla u mojoj glavi, stvarajući poput kolaža "jednu jedincatu" sliku, stekao sam dojam kako taj dio Lijepe naše biva nekako sve ružniji i "tuđiji". Ne želeći povjerovati u to, povremeno bih protrljao oči i ponovno pogledao, ali slike su uvijek bile iste. I naprosto su se zabadale u očni živac, bombardirajući ga poput Šutejevih slika pop-arta.
Na nekim mjestima izgledalo mi je i kao da s Kevinom Costnerom u "Poštaru" proživljavam vrijeme nakon propasti naše civilizacije. Zaludu sam zatvarao oči da ne bih više gledao, jer je i sa spuštenim kapcima slika i nadalje bila jednako surovo jasna; a istodobno, za sve ostalo bivao sam slijep. Zato je ipak bolje držati širom rastvorene oči i vidjeti stvarnu sliku onoga što te okružuje; i ono lijepo i ono ružno. I donijeti valjan sud o viđenome.
Pa kad malo bolje promislim o svemu tome, čini mi se vrlo logičnim da bi trebalo donijeti i zakon o arhitekturi, uz zakon o prostornom uređenju i građenju. Jer, graditeljstvo i građenje nisu jedno te isto.

Granice kreativne slobode

Zašto praviti reviziju projekta konstrukcije, protupožarne zaštite i fizikalnih svojstava neke zgrade, a ne i njezine arhitekture? Ako nešto već izgrađeno možemo ocijeniti lijepim ili ružnim, arhitektonskim promašajem ili punim pogotkom, zašto to ne bismo mogli napraviti u vrijeme dok je sve to tek crtež na papiru? Naravno, svaki autor ima pravo na svoju kreativnu slobodu, ali ne i da njom ugrožava moju slobodu. Neka mu njegova "pozorišta, ali ne u mojoj kući". Jer, "arhitektura je izraz kulture i civilizacije jednog naroda", pa dolazimo u opasnost da nas se cijeni prema nečijem tuđem zagađenju.
Ne želim u svijetu biti kulturološki i civilizacijski prepoznat prema "vir(gr)oznom" graditeljskom naslijeđu, nego prema graditeljskoj baštini Trogira. Zato je potreban i arhitektonski nadzor nad svim onim što će u budućnosti tumačiti našoj djeci današnje vrijeme. Jer, ni neki Vir nije nastao sam od sebe, netko je tu gomilu kuća projektirao. Toliko se tog "karijesa" nakupilo, posebice u blizini mora, da je vrijeme da se ekolozi pozabave i ovom arhitektonskom vrstom zagađenja prirode.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.