ponedjeljak, 28.6.2004.


	novosti teme dana ekonomija sport kultura mozaik crna kronika

	dalmacija split županija zadar šibenik dubrovnik bih

	pressing feljton kolumne osmrtnice zadnje vijesti

	impresum kretanje brodova

	kontakt linkovi arhiv e-mail adresar



	strana 1 od 3

MLADI KOŠARKAŠ ROKO UKIĆ, DRUGI PUT PREKO BARE

Tija me je Boston, ali nije mi priša

Boravio sam u prvoj polovici mjeseca na predraft kampovima, bio sam u Chicagu i Bostonu. Kako je to izgledalo? Za mene - fantastično iskustvo, igraš protiv momaka koji će od jeseni biti NBA-igrači. A sa tribina te gledaju žive legende - Larry Bird, Dominique Wilkins, Danny Ainge, pa gazda Indiane Donnie Walsh. S njima sam i razgovarao... O čemu?

Naravno, o košarci Američki san Roka Ukića traje, baš doslovce, od malih nogu. Od kad je pravio prve košarkaške korake, satima po videu vrtio kazete NBA utakmica, uživljavao se u uloge slavnih aktera. Pa je tako mijenjao i svoje idole, od kojih je prvi bio i ostao Steve Francis, bek Houstona. Odavno su već i stručnjaci potcrtali ime ovog Splićanina među “sigurne” članove ovog elitnog društva u skoroj perspektivi. Još u Žutom salonu odzvanja prilično hrabra izjava Jure Zdovca, stara tek dva-tri mjeseca:
— Da, Ukić je već danas spreman, zreo za NBA!
Učinilo nam se pomalo i hazarderskom procjenom, s obzirom da je dečku tek 19 ljeta, a po fizičkoj konstituciji ipak ne izgleda kao tip koji će se uskoro naći face to face sa svim onim “zvijerima” iz NBA.

Visoki pick na draftu 2005.

No, stvarna slika ipak je nudila NBA-opciju. Jer, Ukić je na draft-comu gotovo cijele sezone figurirao u Top 20, izgledalo je kako svakako može proći u prvoj rundi izbora u New Yorku. Potom je slabiji finiš sezone smanjio njegove akcije, spustio ga oko 30. mjesta, dakle, između prvog i drugog kruga.
U čitavoj priči treba znati kako je Ukić svoje “američko krštenje” prošao još proljetos. Točnije, nastupivši za mladu reprezentaciju Svijeta kontra domaćih vršnjaka, u San Antoniju, bila je to pripredba u sklopu slavnog March Madnessa, završnice NCAA. Tada je upisao 9 poena, ali statistika zaista nije bila bitna.
Drugi “impact” sa SAD-om bio je puno sadržajniji.
— Boravio sam u prvoj polovici mjeseca na predraft kampovima, bio sam u Chicagu i Bostonu. Kako je to izgledalo? Za mene — fantastično iskustvo, igraš protiv momaka koji će od jeseni biti NBA-igrači. A sa tribina te gledaju žive legende — Larry Bird, Dominique Wilkins, Danny Ainge, pa gazda Indiane Donnie Walsh. S njima sam i razgovarao... O čemu? Naravno, o košarci — kaže Roko.
Ako je sve bilo tako dobro, zašto si se ispisao s drafta, zašto nisi ostao?
— Zvučat će apsurdno, ali je istina: zato jer sam na predraft kampu odigrao — jako, jako dobro! Jest, imao sam mogućnost da me Boston izabere kao 25. u prvom krugu, ali sam shvatio da je ipak bolje preskočiti još jednu godinu, a onda 2005. doći tamo i biti visoki pick. Uostalom, na ovim kampovima sam se nosio s Amerima puno bolje nego li u San Antoniju. Da sam odigrao slabije, onda mi mi i ambicije bile manje, vjerojatno bih ostao na popisu za New York.

Opipao puls NBA svijeta

Kad usporediš svoju kvalitetu s onima od domaćih igrača, koji će, kako kažeš, za par mjeseci biti “unutra” u NBA, kako stojiš na “vagi”?
— Ravnopravno! Ali, ja bih morao biti dominantan prema njima, to je cilj i jedan od glavnih razloga zašto sam odlučio pričekati s draftom. Zaključio sam da još nisam definitivno sprema odgovoriti ovom izazovu, a nije mi prevelika priša.
Je li te možda strah “slučaja Miličić”? Momak je lanjskog ljeta uzbunio sve od Vršca do Detroita, stigao u Pistonse kao zvijezda, a onda je doslovce nestao. Ulazio bi na parket isključivo u razdobljima igre koju u NBA vulgarno zovu “garbage time”. Prevedeno — smećarsko vrijeme, kad je utakmica odavno riješena.
— Ne, ne mogu se usporediti sa Miličićem. Jer, ja imam drugačiju glavu.
Koliko ti je koristio ovaj boravak u SAD, kad sve zbrojiš?
— Puno, ali to će se moći konačno zaključiti tek kasnije. Upoznao sam se — i igrao — s pravim igračima, opipao puls svijeta NBA i to je dragocjeno iskustvo koje se ničim ne može naplatiti.
Ima i jedan minus:
— Malo toga mogu kazati o tome kako sam doživio Ameriku “izvan košarke”. Iz jednostavnog razloga što se sve svodilo na trokut hoteli - dvorane - aerodromi, apsolutno nije bilo vremena za nekakve provode.
A kako ga dovoljno dobro poznajem, taj ga dio priče nikada i nije previše zanimao. Radije bi sjedio u sobi i gledao NBA na TV. Dakako da nije propustio ni veliku finalnu seriju.

Baš su Pistonsi razbili Lakerse

— Ma, da se nastavilo igrati, završilo bi sa — 10:1 za Pistonse. Baš su razbili Lakerse. Ovo finale je najbolji dokaz koliko je u košarci važno imati “kemiju” momčadi, kampaktnost, uigranost, zajedništvo. Uzalud sve zvijezde Los Angelesu, nadigrali su ih daleko manje slavni momci, poput Chaunceya Billupsa, Richarda Hamiltona. Ova su me dvojica oduševila, nema bolje inspiracije nego gledati takve znalce.
Sad je, dakle, pitanje — gdje će Roko igrati sljedeće sezone? Stav Gripa je jasan: pustit će ga ako netko gurne vreću novaca za odštetu? Ukić ne želi komentirati, makar imam vrlo uvjerljiv dojam kako bi htio otići, odigrati Euroligu kao “prolaznu stanicu” svoje karijere. Prolaznu stanicu, a cilj je, dakako, na drugoj strani Atlantika. Već dogodine. Previše hrabro, previše brzo? Vidjet ćemo...