|
![]() ponedjeljak, 28.6.2004. |
18. EUROKAZPornosimulacija i plesna harmonijaUnaprijed razvikana predstava XXX španjolske skupine La Fura dels Baus, scenska adaptacija De Sadeove Filozofije u budoaru pokazala se kao niz neprirodnih klišeja iz mekih pornića; dok je japanska skupina Gloriosus Future plesnom predstavom Želim te zagrliti ponudila znatno dojmljivije scensko ostvarenje prepuno harmonijeUnaprijed najrazvikanija predstava ovogodišnjeg Eurokaza, ona kultne španjolske
skupine La Fura dels Baus, mnogo je manje provokativna negoli što se o njoj priča, iako
će zasigurno izazvati reakcije određenih rigidnih pojedinaca. Nastala prema suvremenoj
adaptaciji De Sadeove Filozofije u budoaru, predstava naslovljena XXX slijedi njegovu
filozofiju u kojoj prevladava relativizam morala, opravdan funkcioniranjem Prirode. Središte
te filozofije jest oslobađanje svih seksualnih maštarija koje na dubljoj razini inicira
put k apsolutnoj slobodi. Kao svojevrsni prethodnik Freuda, De Sade je u svoje vrijeme
zaista uvelike pomicao granice konzervativne svijesti, no danas, nakon seksualne
revolucije šezdesetih, nakon raširene pornoindustrije i nakon što je Freudova teorija o
libidu kao temeljnom pokretaču podsvijesti prilično zastarjela i prevladana, vrlo je
naivno vjerovati da isključivo kroz okrutnu seksualnu inicijaciju možemo razbiti tabue i
predrasude koji još uvijek obilježavaju suvremeno društvo. To postaje još nemogućijim
ako u obzir uzmemo činjenicu da je sve što glumci u XXX rade na sceni očita simulacija
i da su pornografske videoprojekcije, koje tobože prikazuju zbivanja na sceni i kasnije u
publici, vješta montaža. Zbog navedene očitosti XXX postaje prilično nesavršena
prijevara, pa čak i licemjeran čin - dok, s jedne strane, glumci nazivaju gledatelje
kukavicama jer se ne žele skinuti i sudjelovati u orgijama, ni oni sami nemaju
"muda" posve javno zaroniti u svijet seksa. Takav je pristup, potpomognut vrlo
klišejiziranom ikonografijom preuzetom iz tipičnih proizvoda pornoindustrije, mogao biti
i prednost predstave pridajući joj ironijski diskurs naspram današnjeg pornokonzumerstva
u kojemu je sve više patvorenosti. No, La Fura nije otišla dalje od vrlo očitih, počesto
čak i prilično adolescentskih duhovitosti i komentara na suvremeno društvo i njegovu
seksualnost, pa je snažni ironijski žalac izostao. A, s druge se strane Eros nije
razbuktao, već je ostao na razini neprirodnih klišeja mekih pornića. Bez istinskog užitka.
Karakteristični je La Furin ekstatični i furiozni furero jezik uvelike omekšan i lišen
njihove poznate eruptivne energije, a interaktivnost između scenske i virtualne
stvarnosti (na videu prikazanog cyber-spacea) nije nimalo lucidno iskorištena. Mogućnosti
poigravanja elemenata prisutnih u XXX znatno su šire i intrigantije od onoga što nam je
ponudila La Fura u ovoj šminkerskoj, izvanjski dopadljivoj predstavi. |
|
|||||||||||||||
|
Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
|
|||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||