strana 1 od 5

PORTUGAL U LUDILU SLAVLJA

KA DA SU PRVACI SVITA

Slaven ALFIREVIĆ Tom DUBRAVEC i Božo VUKIČEVIĆ
SLOBODNA U PORTUGALU

PORTUGAL - ENGLESKA 2:2
jedanaestercima 6:5
LISABON - Stadion Da Luz. Gledatelja 62.564. Četvrtfinale Euro 2004: Portugal - Engleska 2:2 (1:1, 1:1, 0:1); boljim izvođenjem jedanaesteraca 6:5 u polufinale se plasirao Portugal. Sudac Urs Meier (Švicarska) - 7. Strijelci: Postiga u 83. i Rui Costa u 110. minuti za Portugal, a Owen u 3. i Lampard u 115. minuti za Englesku. Žuti kartoni: Costinha, Deco i Ricardo Carvalho (Portugal), te Gerrard, G. Neville i P. Neville (Engleska).
S bijele točke: Beckham preko gola, 1:0 Deco, 1:1 Owen, 2:1 Simao, 2:2 Lampard, Rui Costa preko gola, 2:3 Terry, 3:3 Cristiano Ronaldo, 3:4 Hargreaves, 4:4 Maniche, 4:5 A. Cole, 5:5 Postiga, Vassell - Ricardo obranio, 6:5 Ricardo.
NAJBOLJI IGRAČ (ujedno i službeni Man of the Match Carlsberg): Ricardo Carvalho (Portugal).
PORTUGAL (4-4-2): Ricardo (8) - Miguel (6,5) (od 79. Rui Costa 7,5), Ricardo Carvalho (8), Andrade (7), Nuno Valente (6,5) - Costinha (5,5) (od 63. Simao 7), Figo (5,5) (od 75. Postiga 8), Deco (6,5), Maniche (7,5) - Cristiano Ronaldo (6,5), Nuno Gomes (6) .
ENGLESKA (4-4-2): James (6,5) - G. Neville (5,5), Terry (5), Campbell (6,5), A. Cole (7) - Beckham (6), Lampard (6), Gerrard (5,5) (od 82. Hargreaves 5), Scholes (5) (od 57. P. Neville 5) - Owen (7), Rooney (-) (od 27. Vassell 5).

Portugal je poludio od slavlja, tzv. efekt domaćina prvenstva, ono što se slijevalo primjerice Italijom 1990. dok su trajale "notti magiche" ili pak prije dvije godine tako upečatljivo po Japanu i Koreji, sad se slijeva ulicama Lisabona i ostalih portugalskih gradova. Lisabon je jedan od golemih, veličanstvenih gradova, povezan prostranim cestama i širokom mrežom brzog metroa; udaljenosti s jednog na drugi kraj su poprilične, pa - kad je 62.564 gledatelja, sretnika s ulaznicom - napustilo stadion Svjetla, jedni u euforiji, a drugi u agoniji, nastao je pravi krkljanac. Mnoštvo koje nije imalo tu sreću da osigura dragocjeni šareni papirić čekalo je ishod na glavnim trgovima, pred velikim tv-ekranima. Dok su Englezi tugovali jer su po četvrti put (!) s velikih natjecanja u minulih 14 godina eliminirani na jedanaesterce (Italija '90., kod kuće '96., Francuska '98.), dotle su Portugalci dotakli - nebo. I u svom deliriju proveli su besanu noć. Trumbetalo se do puknuća zore i - bubnjića, ludovalo puževom brzinom u karuselu automobila, kupalo u svim fontanama grada (a temperatura navečer nije baš idealna za toćavanje, samo 17 stupnjeva).

LISABONSKI KARUSEL

Karusel Torcide Splitom večer prije nego što Poljud pohode Dinamo ili Roma, zujanje je komarca u usporedbi s portugalskom ekstazom. Portugalci su južnjaci, veseli i srdačni, druželjubivi emotivci koji često za svoj posao znaju reći - amanha, sutra. A kad je tome tako, onda možete pretpostaviti kako - slave. Bilo je već veselo kad su u skupini svladali vječne rivale i susjede Španjolce ("šta je ovo, poludili su ka, da su prvaci svita", grintali smo u automobilu s Ivanom Buljanom kad smo se začepili u koloni auta, ni naprijed, ni natrag). Pa kad je tako bilo nakon dvoboja protiv Španjolske onda je jasna količina decibela s kojom je Lisabon "eksplodirao" nakon što je kući otpratio i - Englesku. A mi smo za ne falit', ovaj put kao sredstvo prijevoza "sa stadiona doma" odabrali metro. U sitne sate, ali najbrže.
Zujale su policijske sirene, ambulantna kola, strahovali smo da će sudar euforije i tuge donijeti nevolje, ali na kraju ništa strašno, osim podatka da je već na stadionu, od vrhunaca uzbuđenja portugalske pobjede 2:2 (6:5 na jedanaesterce), liječnička ekipa obavila 130 intervencija, dva predinfarktna stanja, povišeni tlak, jako lupanje srca, batikuor, kao što dan poslije izvješćuje A Bola (Balun).
Portugal sve intenzivnije živi s prvenstvom i sve nam je draži ovaj šampionat. Rezultat na stranu, ali ono što najviše dojmi iz dana u dan jest bratimljenje navijača svake vele, sa svih strana. Ubojstvo, kao posljedica razbojstva, džeparenja nesretnog Engleza Stephena Smitha zvanog Smiler (Smješko) postalo je kamen međaš prijateljstva svih sa svima kontra - nasilja. Na centralnom lisabonskom trgu Rossio, gdje se nekidan dogodio zlosretni slučaj, tamo gdje je Smiler izgubio život, postavljaju se navijačka znamenja, cvijeće, dresovi, boce piva, patike, bilo što, pale se svijeće... i taj prostor je iz dana u dan sve veći i veći u znak pijeteta nesretnom navijaču/turistu. Kao kad je poginula Lady D u Parizu. Poruka odasvud, pa tako i hrvatskih, dres, šal, tople riječi mladića iz Zagreba, šibenske Brodarice, njih smo uočili ispisanih na jednom kvadratastom dresu...
Nasilja je već svima puna kapa i to više kao da nije trend. Huligani kao čopor više "nisu u modi", valjda ne dolaze ili je zavladao strah zbog represije. Trg Rossio je živio u punom sjaju uoči utakmice, a dvojica mladića iz Hrvatske postavila su svoj štafelaj s piturom da crtaju navijačka znamenja po obrazima. Uhvatili smo njihov razgovor i prišli im. Došli štogod zaraditi. Hoćete da i vama narišemo obraz, Portugal, Engleska, koju god boju hoćete, vama iz domovine besplatno?! Neka, hvala, drugi put, ali drago nam je da smo susreli i naše spretne mladiće. Put pod noge, vidi svijeta i ako možeš zaradi...
Naravno, sporadičnih incidenata može se dogoditi svaki put i iznova, napokon u metrou smo svjedočili neuspješnom pokušaju džeparenja (da je bilo uspješno ne bismo ni vidjeli!), čvor, gungula brzo se raspetljala, a jedan debeljko je dobio natrag svoj nabrekli briktaš (novčanik). Di mu je pamet tako ić' na utakmicu, pa neka svi zajedno piju svoja piva... Oprez je oduvijek majka mudrosti.
Nemalo Engleza domoglo se ulaznice u švercera, Portugalci su znali utrapiti dragocjeni papirić i po cijeni od 500 eura (nije domoljubno, ali osvježava džep); raširena pojava plašila je domaćine kako će se na stadionu Luz navečer osjećati kao gosti. Doista je Engleza bilo mnogo, ne samo u onom ograđenom prostoru što je bio za njih namijenjen. Nego posvuda uokolo. Portugalcima ostade sve, pare u džepu, srce puno nade.

SCOLARI POSTIGA USPJEH

Sama utakmica je povijest za sebe, to kako je selektor Portugala, Brazilac Luiz Felipe Scolari, svjetski prvak iz Yokohame prije dvije godine, zamijenio kapetana Figa i uveo Postigu. Primjer da iznad autoriteta igračke veličine mora biti i trener autoritet. Gubimo, tonemo, Figa nikako nije išlo. Zadnji adut bila je promjena, ajde ti moj Figo out (što kapetan nije baš lako primio, ostao je stalno u svlačionici, nije bio na travnjaku dok se slavilo i dok se jedan Eusebio rasplakao od sreće kao malo dijete). Scolari je pogodio i više ga nitko, nakon takva poteza, neće smatrati srećkovićem što je u svojoj momčadi prije dva ljeta imao Rivalda i Ronalda. Scolari ima svoje ja. Dvaput - ja. Svaka čast. I sad sanja novi finale, ovaj put europski.
Ostat će zapamćena i nova bunkeraška opcija Šveda Erikssona koji se pravdao da su njegove Engleze Portugalci pritisli na svoju polovinu i da on nije naredio takav grčeviti uzmak.
Ostaje u sjećanju promašaj Beckhama s bijele točke, realizacija hladnokrvnog Postige a la Panenka, ostaje uspomena na igru i pogodak Rui Coste. Uspomena na utakmicu kakvih je malo u karijeri jednog izvijestitelja.

ŽAL ZA ROONEYEM

Ostaje žal za ozljedom Rooneyja koji je brzo napustio teren (pukla mu je košćica u stopalu, mjesec dana mirovanja), a engleski tablodi koje ovdje uredno kupujete svaki dan već su donosili ekskluzivne izjaveve Pelea kako je Rooney njegov nasljednik. Na kraju su se Portugalci rugali Englezima i skandirali im u brk Roo-ney, Roo-ney, nakon što su ti pokliči već dozlogrdili cijeli dan ih slušajući diljem Lisabona. I sve te rugalice, mirno i spokojno, bez gužve. stoički. Čudno neko prvenstvo, kad vam kažem...
Ostaje u sjećanju i kako je vratar Ricardo svukao rukavice da obrani šut Vassella s bijele točke. I kako mu je Eusebio gestikulacijama naznačio gdje se mora baciti. I Eusebio je pogodio.
Doista, bio je to četvrtak za pamćenje, možda nas buduće utakmice dodatno oduševe, igra se sjajan balun u kojem prednjače Česi, pa ipak - možda smo u dvoboju Portugala i Engleske već u četvrtfinalu doživjeli kulminaciju prvenstva. Ne bi to bilo za čudit se, takvih partija kao što je odigraše Portugal i Engleska na krcatom stadionu Svjetla ne viđa se svaki dan!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.