strana 1 od 6

Sjever-sjeverozapad

Nostalgija za imperijalizmom

Dejan JOVIĆ

Relativni je uspjeh protivnika Europske unije u Britaniji na ovotjednim izborima za Europski parlament "probudio" pomalo snene eurofile među britanskim političarima i u medijima. Na tim izborima, naime, dosad gotovo nepoznata Stranka nezavisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) dobila je oko 16 posto glasova i osvojila 12 (od 78) zastupničkih mjesta.
Dan nakon tog uspjeha UKIP-a (čiji je glavni političar nekoć popularni voditelj jutarnjeg talk showa Robert Kilroy-Silk), proeuropski su mediji - možda prvi put otkako pamtim - počeli voditi neku kampanju protiv euroskeptika. U Britaniji gotovo da i nema nikakve propagande za Uniju. Europsku je zastavu skoro nemoguće vidjeti. Sad se otkrilo da je u državnom proračunu za promicanje Europske unije predviđeno samo 200.000 funti, što je pet puta manje nego što je samo na ovu kampanju potrošila antieuropska Stranka nezavisnosti!
U svom izravnom napadu na UKIP, najliberalnije britanske dnevne novine - The Independent - istakle su da bi izlazak Britanije iz Unije stajao britansku privredu oko 23 milijarde funti godišnje te da bi doveo do smanjenja ekonomskog rasta za 2,5 posto. Strani bi investitori, naime, bili vrlo skeptični prema zemlji koja je iz protesta napustila Uniju i koja više ne bi bila obvezna slijediti europska pravila. Također, rješavanje pravnih i imovinskih pitanja između Britanije i Unije trajalo bi godinama. The Independent je prigovorio UKIP-u da nijedan od njezinih kandidata nije bio druge rase (svi su bijelci), da su svi muškarci, Englezi, između 50 i 60 godina - ukratko, da stranka ne vodi računa o slabijim i nevećinskim grupama u društvu. Njihovo protivljenje Europskoj uniji temelji se na nostalgiji za nekim tobožnjim "zlatnim danima", daleko u pedesetim godinama 20. stoljeća, kad je Britanija još uvijek diktirala politiku u Europi i izvan nje. A onda je došlo do europskog ujedinjavanja, koje je sve to poremetilo.
I doista - glavni argumenti britanskog euroskepticizma izrasli su na nostalgiji za imperijalizmom. Oni podsjećaju da je Britanija bila svjetska velesila, da je imala carstvo koje joj je omogućilo da nikoga ništa ne pita na svjetskoj političkoj sceni. Pa, zar će sad dopustiti da je se tretira tek kao "jednu od 25 članica" tamo neke Unije i da ovisi o dobroj volji jednog Luksemburga, Slovenije ili - danas-sutra - Albanije? (Ta arogancija, potcjenjivanje drugih i stvaranje mita o vlastitoj veličini svugdje dobro prolaze, pa i u Britaniji). Po jeziku, kulturi, političkoj sličnosti i povijesnim vezama, Britanija je - tvrde oni - bliža Americi nego Europi. S Amerikom je nepobjediva i nezavisna - s Europom je nesigurna i slaba.
Britanski se euroskepticizam temelji na nezadovoljstvu što Britanija uopće mora uzimati u obzir manje narode u Europi te što "ovisi" o nekom drugom, a ne diktira prilike na kontinentu sama, ili u dogovoru s drugim "velikim silama" (europskim i izvaneuropskim). S druge strane, hrvatski euroskeptici tvrde da im Europa ne odgovara upravo zato što je "instrument dominacije" drugih nad Hrvatskom, dakle - zato što je imperijalna tvorevina. Euroskeptici svih zemalja slažu se da je Europa "tamnica naroda" - samo se ne mogu dogovoriti tko je u toj tamnici tamničar, a tko zarobljenik.
Možda je u velikim zemljama, s imperijalnom prošlošću i jakim partnerima izvan Europe lakše prodati tvrdnju da im nitko drugi ne treba, da mogu same. Anarhija u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima možda odgovara moćnima, onima koji mogu nametnuti svoju volju i natjerati slabije da se ponašaju po njihovim pravilima. S te pozicije je možda moguće donekle i razumjeti euroskepticizam u Britaniji, te jednaku takvu skeptičnost prema Ujedinjenim narodima u ekspanzionistički orijentiranom dijelu američke političke elite. (Iako i jedni i drugi zaboravljaju da čak ni najmoćnije zemlje ponekad nisu dovoljno moćne da se oslone samo na sebe, nego im - kao što je slučaj danas u Iraku - ipak treba pomoć drugih. Oni, također, zaboravljaju da ih u toj Europi prije stvaranja Unije - u međuratnom razdoblju - nitko nije mogao zaštititi od ekspanzionističkih nacionalizama i ratova. Postavlja se pitanje - za čim su nostalgični?)
Manje je razumljivo, međutim, kad se u malim zemljama zagovara anarhiju u međunarodnim odnosima, i kad se u njima tvrdi da sve mogu same, da im drugi samo smetaju jer stoje na putu ostvarenju njihove "pune suverenosti". Jer, alternativa suradnji nije "suverenost" - nego diktat velikih nad malima.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.