Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Grafička djelatnost Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
subota, 19.6.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  forum
sd magazin
pomet
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

U SUSRET PRVOJ KONCERTNOJ DVORANI U SPLITU (2)

Sveti Duje - prva "koncertna dvorana"

U Svetom Duji održavale su se i muzičke priredbe visokog umijeća sviranja i pjevanja na kojima su izvođene skladbe skladane upravo za tu priliku. U to vrijeme gotovo sve crkve pružale su utočište ozbiljnoj glazbi jer nigdje u Europi još nije bilo posebnih koncertnih dvorana

piše Nada KUZMIĆ

Koncertne priredbe čine zanimljivo poglavlje u bogatoj prošlosti Splita. U Marulićevo doba podoknice uz leute pjevane su na istim mjestima na kojima se u današnje vrijeme održavaju veliki ljetni peristilski oratoriji. Međutim, ni u mediteranskom Splitu nebo izvan ljetne sezone nije sklono izvođačima glazbe na otvorenom, pa se koncerti već više od sto godina priređuju u ansamblima pretrpanom HNK ili skučenim i neodgovarajućim prostorima uključujući i mali kazališni foyer (koji je još uvijek jedino mjesto za izvođenje ozbiljne glazbe u gradu!).

Lokaliteti muziciranja

Približna slika o koncertiranju u starom Splitu i lokacijama gdje su se izvodili koncerti može se dobiti zahvaljujući ponajprije dr. Cviti Fiskoviću, koji je proučavao povijest dalmatinskih kazališta, te dr. Danici Božić-Bužančić, koja je istraživala kulturni i građanski život grada u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. Izvrsna knjiga dr. Mirjane Škunce Glazbeni život Splita od 1860. do 1918. pridonijela je da se temeljito osvIjetli preporodno razdoblje i prijelazna desetljeća (do konca Prvog svjetskog rata) iako je ta znanstvenica za rekonstrukciju glazbenih događanja raspolagala samo kompletima splitskih novina, jer je gradski arhiv skoro u potpunosti stradao u Drugome svjetskom ratu.
Uvid u koncertni život između dva svjetska rata može se donekle ostvariti pomoću akribičnog djela uglednog spalatinista dr. Anatolija Kudrjavceva Ča je pusta Londra te prigodne knjižice Koncertni život u Splitu i Dalmacijakoncert velikog organizatora koncertnog života u Splitu Tomislava Kuljiša, koji je sistematizirao i podatke o najznačajnijim koncertnim priredbama sve do 1988. godine. O posljednjem razdoblju autorica ovog feljtona koristila se prilozima koncertne kritičarke Tatjane Alajbeg i ravnatelja Glazbene škole "Josip Hatze" Gordana Sladoljeva.

U leute zvoneći

O glazbenom životu na ulicama Splita svjedoči nam još Marulić. On spominje mladiće koji, "u leute zvoneći", noću gradom pjevaju ljubavne, često putene serenade. Zanimljivo je da su u sviranju i pjevanju djevojkama često sudjelovali i mladi svećenici izlažući se tako strogoći mjesnog biskupa koji im zbog toga prijeti zatvorom i drugim još težim kaznama. U 18. stoljeću podoknice se naveliko pjevalo čak i koludricama, pa se u takvu vokalnu praksu oko ženskih samostana 1735. godine morala umiješati i sama državna vlast, tj. providur Grimani (koji je u istom rješenju usput zabranio i igranje "na balun" na Plokati sv. Duje, tj. na Peristilu!). Najstariji Splićani još se i danas sjećaju serenada pod prozorima. One su u Splitu imale zahvalnu žensku i mušku publiku.

Glazbenik na općinskom proračunu

Još od renesanse crkve su bile utočište ozbiljne glazbeU Splitu se, kao i u drugim dalmatinskim gradovima, od renesanse sve do novijeg doba, glazba izvodila na ulicama i trgovima, u palačama plemića te u katedrali koja je, sa svojim zborom i orkestrom, bila središte glazbenog života. Ti su glazbeni ansambli sudjelovali u crkvenim svečanostima, a u Svetom Duji održavale su se i muzičke priredbe visokog umijeća sviranja i pjevanja na kojima su izvođene skladbe skladane upravo za tu priliku. U to vrijeme skoro sve crkve pružale su utočište ozbiljnoj glazbi jer nigdje u Europi još nije bilo posebnih koncertnih dvorana.
U izvorima iz kojih crpimo podatke o splitskom glazbenom životu navodi se da je stolnica svetog Duje imala kantora već u 14. stoljeću, a orgulje početkom 15. stoljeća od kada ima i stalnog kapelnika, profesionalca, orguljaša i ravnatelja zbora, koji je dobivao plaću iz općinskog proračuna, čak ako je bio i svećenik. U 17. stoljeću o glazbenim se funkcijama katedrale skrbi skladatelj Ivan Lukačić, a kasnije i niz drugih poznatih glazbenika kojima je splitski nadbiskup s kraja 17. i početka 18. stoljeća Stjepan Cosmi dobavio nove orgulje. Splitski amaterski glazbenici i pjevači kao i pučki pjevači iz Velog Varoša povremeno pomažu u bogoslužju.

Gozbe s koncertom

Po ugledu na talijansku praksu, koncerti se, osim u crkvama, priređuju i u salonima splitskih plemića, "bogato i elegantno namještenim porteghima". Ti su koncerti bili glazbena kulisa na gozbama. Raskoš na tim "partyjima" bila je očito izazovna za kriterije splitskog pjesnika Jerolima Kavanjina (Bogatstvo i uboštvo), koji se zgražao nad jelima i (uvoznim) vinima, a još početkom 20. stoljeća u palači Cambi, u sjeveroistočnom kutu Pjace, koncertiralo se uz ples "u velikoj i lijepo uređenoj dvorani..." da bi u ranu zoru gosti izlazili na terasu "s koje je pucao pogled preko krova starog grada i Varoša sve do Sustjepana i šumovitog Marjana", piše dr.Danica Božić- Bužančić.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1