Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
utorak, 11.5.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  automoto
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

Sv. DUJE, SALONA I SPLIT (5)

Salona, krvlju mučenika posvećena

Uz sv. Dujma salonitanska crkva slavi i ostale mučenike, biskupa Venancija, svećenika Asterija, đakona Septimija, tangara Anastazija i četvoricu vjernika laika Paulinijana, Telija, Antiohijana i Gajana. U 7. stoljeću papa Ivan IV. Dalmatinac u Rimu, u Lateranu, gradi kapelicu s likovima salonitanskih mučenika i sv. Mavra iz Istre u mozaiku apside, svojevrsnom martirologiju salonitansko-splitske crkve

piše
don Josip DUKIĆ

Salonitanska crkva kao najstarija mjesna crkva na tlu današnje Hrvatske, uz sv. Dujma slavi i ostale mučenike, biskupa Venancija, svećenika Asterija, đakona Septimija, obrtnika tangara Anastazija-Staša i četvoricu vjernika laika Paulinijana, Telija, Antiohijana i Gajana.

Tko je sv. Venancije?

Kult solinskih mučenika održava se do sredine 7. stoljeća. Tada papa Ivan IV. Dalmatinac (640.—642.) daje u Rimu, u Lateranu, izgraditi kapelicu s likovima salonitanskih mučenika i istarskog mučenika sv. Mavra. Lateranski je mozaik svojevrstan martirologij salonitansko-splitske crkve, potvrđen i iskapanjima u Saloni. Neki povjesničari salonitanskim mučenicima pribrajaju sv. Venancija, prikazanog na tom mozaiku, poput Dujma, u biskupskom odijelu, a i sama je kapelica oratorij posvećena njemu u čast. Venancije je smješten na časno mjesto, u lijevoj apsidi, između pape Ivana IV., sv. Ivana Evanđelista i sv. Pavla. No, za neke Venancije i nije salonitanski mučenik a na mozaiku je prikazan po želji Pape samo zato jer se i papin otac zvao Venancije.
Do sada nije utvrđeno je li Venancije bio salonitanski, duvanjski (episcopus Delminitanus) (D. Mandić) ili možda naronitanski biskup (episcopus Naronitanus) (Đ. Basler). Zacijelo je podnio mučeničku smrt sredinom 3. stoljeća i nije mu poznat grob.Štovanje mu je posvjedočeno u lateranskom bogoslužju 17. stoljeća, a u splitskom oko 1786. Uz ikonografski prikaz na lateranskome mozaiku, postoji još samo jedan, na fresci J. Kljakovića u župnoj crkvi sv. Martina u Vranjicu (1928.)
Đakon Septimije potvrđen je lateranskim mozaikom, na kojem je odjeven u dalmatiku, odijelo đakona. Kako bilježi Jeronimski martirologij, mučeništvo podnosi 18. travnja 304. Pokopan je zacijelo na Manastirinama, nedaleko od Dujma, a izvori šute o njegovu štovanju. Bazilika na krajnjem istočnom dijelu Salone (Basilica orientalis) vjerojatno je bila posvećena njemu u čast.
O mučenicima svećeniku Asteriju i laicima Paulinijanu, Teliju, Antiohijanu i Gajanu ima više podataka. Na lateranskom mozaiku Asterije je prikazan u svećeničkoj kazuli, a ostala četvorica u vojničkim ogrtačima sa znakom palatinskog časnika. O njima govori ulomak mramornog sarkofaga s Manastirina, na kojem su zapisana njihova imena. Natpis: (...] IOCHIANVS [...]/[...]NVS TELIV [...]/[...]NVS ASTE [...], upotpunjen je kao: [ANT]iochianu[S, GAIA]nus, Teliu[S, PAULINIA]nus, Aste[RIUS].

Asterijev natpis

Nakon mučeničke smrti između 11. i 18. travnja 304. Asterije i ostalai mučenici pokopani su nedaleko amfiteatra na Kapljuču, gdje je sredinom 4. stoljeća podignuta najstarija salonitanska grobljanska bazilika. U napotpunome mozaiku na podu spominje se punim imenom Asterije (ASTERIVM), a na drugome mjestu u bazilici dva slova AN vjerojatno se odnose na Antiohijana. Istražujući amfiteatar, E. Dyggve je u maloj prostoriji ispod gledališta našao kapelu za koju je ustvrdio da je bila posvećena Asteriju i četvorici mučenika. Lateranski mozaik s prikazom salonitanskih mučenikaNa zidu te kapele bili su još po njemu vidljivi tragovi likova spomenutih mučenika naslikanih u žbuci, nalik onima u Lateranu. Nad Asterijevom glavom još su se vidila slova ...T.RIV., zacijelo [AS]t[E]riu[S].
Sv. Anastazije-Staš (anastasis znači uskrsnuće), rodom iz Akvileje, mučeništvo je po Jeronimskom martirologiju podnio 26. kolovoza 304. Po literarnim izvještajima, bio je suknar, tj. bojadisar i valjar suknenog platna (fullo). Po legendi, utopljen je u moru sa žrvnjem oko vrata. Njegovo tijelo matrona Asclepija dala je izvaditi iz mora i pokopati na Marusincu u svojem mauzoleju. Anastazijevo tijelo u 5. je stoljeću iz mauzoleja preneseno u baziliku građenu njemu u čast, a zatim u Split. Pod bazilike prekriven je lijepim mozaikom. Obiteljski mauzolej na Marusincu utjecao je na razvoj cijelog cemeterijalnog sklopa, a mnogo kasnije i na razvoj starohrvatske crkvene arhitekture.

Tangar Anastazije

O prisutnosti sv. Anastazija u spomenutoj bazilici svjedoči natpis svećenika Ivana koji je pronađen u neposrednoj blizini bazilike, a glasi: IOHANNES PECCATVR ET INDIGNVS PRESBITER... ANASTASII SERVANS REVERENDA LIMINA SANCTI. (Ivan grešnik i nedostojan svećenik... čuvajući časne pragove sv. Anastazija). Anastazije je bio na osobit način štovan u Saloni, vjerojatno u Akvileji, te u Rimu i Splitu. Iako laik, zauzima časno mjesto na lateranskome mozaiku, odmah iza tri biskupa, a pred đakonom Septimijem i svećenikom Asterijem. Odjeven je kao laik, ali sa zlatnim plaštem, simbolom mučeničke slave. Na starom oltaru sv. Anastazija u splitskoj katedrali splitski je nadbiskup Bernard 1210. u posvetnom natpisu uklesao i naslov primas, prvo svjedočanstvo o primacijalnom naslovu splitskih nadbiskupa (Hoc tibi Bernardus primas altare sacravit... — Ovaj oltar tebi je posvetio Bernard prvostolni...). Prema Statutu grada Splita iz 1312., sv. Anastazije je uz sv. Dujma suzaštitnik Splita. Spomenuta crkva na Manastirinama s kraja 17. stoljeća posvećena je također obojici svetaca. Oltar u splitskoj katedrali posvećen je sv. Anastaziju, a uresio ga je Juraj Dalmatinac u 15. stoljeću. Split je imao jednu crkvu sv. Anastazija na sjeverozapadnom rubu Velog Varoša. Mjesto Staševica blizu Vrgorca zacijelo čuva spomen nekadašnjeg naslovnika crkve. Blizu Poreča bio je samostan sv. Staša. Sv. Anastazije uz sv. Dujma ima najviše ikonografskih svjedočanstava. Prikazuje se u građanskom odijelu, s križem ili palmom, a najčešće s mlinskim kamenom oko vrata.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1