Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
nedjelja, 9.5.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
  forum
svijet
feljton
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

SV. DUJE, SALONA I SPLIT (3)

Don Frane je bio u pravu

Don Frane Bulić je uz teške muke dokazao tvrdnju o postojanju samo jednog Dujma, rođenog u Antiohiji, koji nikako nije mogao biti učenik sv. Petra apostola, kako je tvrdila Splitska crkva, uvjerena u svoju izravnu povezanost sa sv. Petrom i apostolima. Nalaskom ulomka mramorne ploče na Manastirinama s datumom 10. travnja 304. don Frane je utvrdio datum Dujmove mučeničke smrti

piše don Josip DUKIĆ

Jesu li postojala dva sv. Dujma ili samo jedan? Kad je bio mučen i gdje su sada njegove kosti? Don Frane Bulić je imao muke kako bi dokazao svoje tvrdnje o postojanosti samo jednog Dujma i u to uvjerio Splitsku crkvu. Pa i pod cijenu da je Splitska crkva morala mijenjati ustaljeno mišljenje o svojoj izravnoj povezanosti sa sv. Petrom i apostolima. Put do konačnog rješenja bio je dug i gorak, ponajviše za don Franu.

Otvoreni sukob

Danas se ustalilo mišljenje da se Dujam rodio sredinom 3. stoljeća u Antiohiji, glavnom gradu Sirije. Zbog pomanjkanja dokaza ta se tvrdnja ne može sa sigurnošću ni potvrditi ni sasvim zanijekati. No, pitanje datuma Dujmove smrti je riješeno. Kad su se krajem 19. i početkom 20. stoljeća pojavile vrlo žučljive rasprave o vremenu mučeničke smrti sv. Dujma, u apsidi crkve na Manastirinama pronađen je ulomak mramorne ploče s ostacima slova:
[...]T Í DOMN [...]
[...]T Í IIII ID [...]
koja je Bulić nadopunio: ... (Deposi)t(us) Domn[io ep(iscopus) mar] t(yr) IIII Id(us Apriles). (Položen Dujam biskup mučenik, 10. travnja).
Ulomak nadgrobne menze sv. Dujma Na temelju tog natpisa, nekih martirologija i natpisa na sarkofagu Dujmova nećaka biskupa Primusa, nađenog blizu Dujmova natpisa i Lateranskog mozaika, don Frane je, suprotno splitskoj tradiciji, ustvrdio da je on (Dujam) mučen za Dioklecijana 10. travnja 304. i da nije mogao biti učenik sv. Petra apostola.
No, ove su don Franine tvrdnje izazvale otvoreni sukob sa čuvarima splitske tradicije, prema kojoj je sv. Dujam bio učenik sv. Petra. Zahvaljujući toj vezi, salonitansko-splitska Crkva je baštinila toliko željeni apostolicitet. Glavni predstavnici tradicije su bili dekan splitskog kaptola I. Dević, šibenski svećenik P. Kaer, franjevac I. Marković i konventualac J. Granić. Njih su podupirali splitski kaptol i splitski biskup F. F. Nakić, koji je od Rima isposlovao odluku prema kojoj se Buliću zabranilo neko vrijeme pisati o ovim problemima.

Don Franina pasija

Shvativši ozbiljnost sukoba don Frane je, ostavši pri svom uvjerenju, čekao da vrijeme učini svoje. I učinilo je. Danas u znanosti Dujmu iz tradicije više nema mjesta, a i ovogodišnja proslava 1700. godišnjice svečeve smrti u splitskoj nadbiskupiji jasno govori o ispravnosti don Franinih tvrdnji.
Spor oko sv. Dujma predstavlja za don Franu i znanost pasiju. Nikada prije i nikada poslije nije se žučljivije sporilo o salonitanskim hagiografskim temama. Unatoč svim teškoćama Salona, sv. Dujam i ostali solinski mučenici predmet su trajnog zanimanja i marljivog istraživanja. Zahvaljujući najviše don Franinim istraživanjima, objavljene su brojne studije i monografije, uglavnom stranih istraživača. Troškove tri knjige iz niza Forschungen in Salona I, II, III, pokrio je Arheološki institut Austrije. Danska fundacija Rask/Oersted, objavila je drugu seriju izdanja, Recherches a Salone I, II.
E. Dyggve, poslije don Frane najglasovitiji istraživač starokršćanske Salone, počasni građanin Solina, na temelju Bulićevih i svojih rezultata objavio je u Oslu 1951. i danas nezaobilaznu sintezu o starokršćanskoj Saloni - History of Salonitan Christianity (Povijest salonitanskog kršćanstva). Zahvaljujući N. Cambiju i Književnom krugu Split knjiga je prevedena na hrvatski jezik i 1996. objavljena u Splitu.

Objavljena Salona

Sarkofag biskupa Primusa sa ManastirinaSaloni i don Frani dostojno su se odužili njegovi nasljednici, među inima N. Cambi i E. Marin. Cambi je načinio izbor važnijih don Franinih radova koji su sa talijanskog prevedeni na hrvatski i objavljeni u knjizi Izabrani spisi 1984. u Splitu. Marin 1986. objavljuje don Franinu knjigu Po ruševinama stare Salone, a iste godine izlazi i knjiga Disputationes Salonitanae III, u kojoj su sakupljeni radovi sa znanstvenoga skupa održanog u Splitu u povodu 50. obljetnice smrti don Frane Bulića. Marin objavljuje 1988. u Zagrebu knjigu Starokršćanska Salona, Studije o genezi, profilu i transformaciji grada, a Cambi je u knjizi Antička Salona načinio izbor važnijih radova o Saloni (Split, 1991.).
Zahvaljujući ponajviše Marinu dogodio se i Salonitanski triptih. Arheološki muzej u Splitu objavljuje tri ključna djela za poznavanje Salone i Solina: Starohrvatski Solin (1992.), Salona Christiana (1994.), i Longae Salonae I, II (2002.). Izdavački niz Salona, plod francusko-hrvatske suradnje, zaslužuje posebnu pohvalu: izdane su tri knjige, a uskoro će i četvrta o salonitanskim starokršćanskim natpisima, po kojima se Salona svrstava uz bok Rima i Atene.
Salonom se bave povjesničari, arheolozi, epigrafisti i teolozi, a grad je i neiscrpno vrelo za umjetnike, slikare, putopisce i književnike (nedavno je tiskana i antologija Salona aeterna u izboru P. Opačića). Tko je razjasnio Dujma, razjasnio je Manastirine, tko je shvatio Manastirine, gotovo da je shvatio starokršćansku Salonu.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1