Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
subota, 8.5.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  sd magazin
pomet
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

SV. DUJE, SALONA I SPLIT 2

Salona Cosmopolitana

Salona je plodno tlo za brojne religijske zajednice. Prije prevlasti kršćanstva, pored službene rimske u Saloni postoje i druge religijske zajednice. Nađeni su tragovi metroačkih i egipatskih kultova, prinosi se žrtve Izidi i Kibeli, podižu se svetišta Nemezi, koju štuju gladijatori, i Mitri, čiji se kult najviše širi među vojnicima, a nađen je i natpis o židovskoj zajednici te natpis djevice manihejke. Početkom 4. stoljeća ti kultovi i religije nestaju, a prvenstvo pripada Dujmovoj vjeri

piše don Josip DUKIĆ

Salona, mjesto žrtvovanja biskupa Dujma, vjerojatno je u doba procvata brojila više od 50.000 stanovnika. U njoj se govorilo latinskim i grčkim, a stanovništvo je bilo podrijetlom iz gotovo svih pokrajina Rimskog carstva, najviše sa Istoka. Ilirik, Mala Azija, sj. Afrika, Panonija, Španjolska, Rim, Akvileja, Ravena... - po imenima Salonitanaca svi su oni ostavili trag u Dujmovoj kozmopolitanskoj Saloni.

Kultovi i religije

Salona je bila plodno tlo za brojne religijske zajednice. Prije konačne prevlasti kršćanstva, pored službene rimske religije u Saloni postoje i pripadnici drugih religijskih zajednica. Nađeni su i tragovi sljedbenika metroačkih i egipatskih kultova. Častilo se i prinosilo žrtve Izidi i Kibeli (Magna Mater). U Saloni je bilo sjedište Kibelina arhigala (vrhovni svećenik), znači čitave vjerske organizacije, unutar amfiteatra podignuta su dva svetišta božici sudbine i osvete Nemezi, koju štuju gladijatori. Na više mjesta u gradu podižu se svetišta (mitreji) u čast Mitre, čiji se kult najviše širi među vojnicima. Natpis spomena tri vjerske zajednice u SaloniNađen je i natpis o židovskoj zajednici u gradu. Rijetkost u svjetskom razmjerima je i natpis djevice Basse, manihejke iz Lidije, pronađen južno od gradskih bazilika. Salona cosmopolitana!
Nabrojeni kultovi i religijske zajednice početkom 4. stoljeća polagano nestaju, a prvenstvo pripada kršćanima katolicima, Dujmovoj vjeri. Zajednica kršćana se, kako svjedoče pronađeni natpisi, punim imenom zvala Ecclesia catholica salonitana. S velikom se vjerojatnošću pretpostavlja prisutnost kršćana arijanaca iako o tomu do sada nisu pronađeni sigurni dokazi. To se posebno odnosi na vrijeme kada su gradom upravljali Goti (480.-526.), koji su po vjeroispovijesti bili kršćani arijanskog usmjerenja.

Rušitelj do rušitelja

Po E. Dyggveu, Basilica cum baptisterio pripadala je arijanskoj zajednici, a njezini pripadnici su se ukapali na groblju u Crikvinama.
Česti napadi Avara i Slavena presudili su Saloni između 620. i 640. godine. Rušenje grada bilo je ujedno i kraj antičkog doba na ovim prostorima, a time i kraj salonitanskog kozmopolitanskog života. O doseljenju Hrvata na ovo područje još se u znanosti raspravlja. Zacijelo su stigli koncem 7. stoljeća naselivši se izvan razorenoga grada, uz rijeku Salon na imanja pobjeglih posjednika salonitanske Crkve. U 9. i 10. stoljeću oblikuje se se na tom prostoru hrvatska država. Hrvatski vladari adaptiraju u Solinu ranokršćanske crkve i na njihovim temeljima podižu nove.
Ono što nisu srušili Avari i Slaveni dobrim dijelom kasnije čine Mlečani, potom kolekcionari (raznih nadahnuća) i solinski težaci. Oni gase i posljednju nadu da će se neke pojedinosti iz prošlosti Salone ikada otkriti. Mlečani i solinski težaci da bi preživjeli, kolekcionari i neki drugi da bi živjeli. No, preživio je duh Grada koji još tinja i pali nove vatre. Živio Grad!
Iako se Solin kulturno preporađa, broj religijskih zajednica nekadašnje Salone znatno je smanjen. Izida, Kibela, Nemeza i Mitra ostali su bez svojih žrtvenika. Njihovi ostaci mogu se danas vidjeti samo u knjigama. Od manihejaca, židova, arijanaca i katolika nekada prisutnih u gradu, zubu vremena odoljeli su samo katolici, nasljednici davne Dujmove Ecclesiae catholicae salonitanae. Oni danas u Solinu grade nove crkve, i to u čast salonitanskim mučenicima. Jedna je podignuta u Solinu u predjelu Ninčevići u čast Sv. Solinskih mučenika, a druga u blizini bazilika na Marusincu i stavljena je pod zaštitu Sv. Anastazija-Staša.

Novo razdoblje

Bazilika na ManastirinamaKiše s Kozjaka čudnom su upornošću zemljanim nanosima prekrile ostatke grada. Davne 1820. osnovan je Arheološki muzej u Splitu, koji Salonu čuva kao najdraže blago. No, i prije osnutka muzeja, mnogi humanisti, posebno M. Marulić i I. Lučić zanimaju se za salonitanske spomenike. Potom slijede arheolozi I. L. Garanjin, C. Lanza, F. Carrara, M. Glavinić, F. Bulić, D. Rendić-Miočević, B. Gabričević, M. Nikolanci, Ž. Rapanić, N. Cambi, B. Kirigin, E. Marin i mnogi meštri, poneki zaboravljeni, koji uspijevaju gradu vratiti dostojanstvo. Od stranaca koji pridonose boljem poznavanju Salone, treba istaknuti T. Mommsena, G. B. de Rossija, H. Delehayea, J. Zeillera, R. Eggera i E. Dyggvea.
U Solinu od početka devedesetih započinje novo razdoblje i za grad i za njegovu spomeničku baštinu. U potkrovlju doma kulture Zvonimir smještena je radionica u kojoj se izrađuju suveniri nadahnuti salonitanskim spomenicima. Kozmopolitanski duh stare Salone osjeća se na međunarodnim natjecanjima u gradu. Ponovno, na svoj drukčiji način, živi Salona (i Solin), grad u čiju su obranu ustali "sanjari" i vrijeme, grad koji, istini na volju, više neće biti to što je bio, ali koji je to ipak nekoć bio. A to što je bio vječno je nadahnuće. Zato ga, barem kao arheološki kozmopolis i grad Dujmove vjere i žrtvovanja treba čuvati i predstaviti ujedinjenoj Europi i ostatku svijeta.
(nastavlja se)

 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1