strana 1 od 1

SV. DUJE, SALONA I SPLIT (1)

Crkvena topografija Dujmove Salone

U prigodi 1700 godina smrti sv. Dujma i solinskih mučenika Splitsko-makarska nadbiskupija, nasljednica Solinske nadbiskupije, obilježava proslavu toga događaja. Kao jedan od najvažnijih antičkih i ranokršćanskih lokaliteta u svijetu Salona je većim dijelom otkrivena. Sv. Duje, Salona i Split su jedno: zahvaljujući (i) Saloni, Dioklecijan je sagradio grad, a zahvaljujući gradu, očuvao se spomen na Dujma i Salonu

piše
don Josip DUKIĆ

Sv. Dujam, Salona i Split su jedno. Zahvaljujući Dujmu i ostalim mučenicima, Salona je sveto mjesto. Zahvaljujući (i) Saloni, Dioklecijan je sagradio grad, a zahvaljujući gradu Splitu, očuvao se spomen na Dujma i Salonu. Svima na ponos, sve dok bude tako.

Dvije Salone

U prigodi 1700 godina smrti sv. Dujma i solinskih mučenika Venancija, Asterija, Septimija, Anastazija-Staša, Paulinijana, Telija, Antiohijana i Gajana Splitsko-makarska nadbiskupija, nasljednica Solinske nadbiskupije, raznim vjerskim i kulturnim programima obilježava proslavu toga događaja: nakon tri godine priprave, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit msgr. Marin Barišić na blagdan Svijećnice otvara Dujmovu godinu pod geslom Stopama vjere. Kako su solinski mučenici vezani uz Salonu, dio programa jest i hodočašće u taj grad i njegova sveta mjesta.
Zahvaljujući brojnim arheolozima i povjesničarima, osobito don Frani Buliću, Salona je većim dijelom otkrivena i predstavljena i u znanstvenim i u popularnim publikacijama i svakako je jedan od najvažnijih antičkih i ranokršćanskih lokaliteta u svijetu. Nije slučajno da se u ovom gradu i u susjednom Splitu, od 20. do 22. kolovoza 1894. godine održao Prvi međunarodni kongres za starokršćansku arheologiju, a stoljeće nakon toga važnog događaja, u jeku rata u Hrvatskoj, od 25. rujna do 1. listopada 1994. u Splitu, Solinu i Poreču održan je i 13. kongres.
Dvije su varijante imena grada: starija je Salonae i mlađa Salona. Oblik Salonae potvrđuje postojanje nekoliko naselja istog imena. No, jačanjem naselja luke prevladava ime Salona u jednini. Prvi spomen grada datira iz 119. godine prije Krista. Zbog povoljnog položaja te dobre cestovne povezanosti, grad se od konačnog razaranja prije sredine 7. stoljeća razvio u jako strateško, političko, kulturno i vjersko središte. Kad Rimljani pobjeđuju Ilire, za Salonu je nastupilo razdoblje mira i napretka, vidljivog kroz snažan urbanistički razvoj.

U vrtu Metrodora

Od ostataka i danas vidljivih arhitektonskih cjelina u gradu, u jugoistočnom je dijelu grada forum s kapitolijem i teatar te, u sjeverozapadnom dijelu grada, amfiteatar. Jugoistočno od Carskih vrata (Porta Caesarea) pronađeni su ostaci jedne vile, vjerojatno praetoriuma, palače namjesnika provincije Dalmacije. Stara gradska jezgra okružena je zidom i utvrđena kulama, a izvan zidina, uz ceste, nalazila su se groblja. Najpoznatije je uz zapadnu cestu prema Trogiru nazvano in horto Metrodori (u vrtu Metrodora). Položaj groblja i nalazi u njemu pokazuju da je za Salonu ovaj lokalitet bio ono isto što je za Rim groblje uz Apijsku cestu (via Appia).
Crkvena topografija Dujmove Salone obuhvaća 15 arheološki potvrđenih crkava, čija se gradnja proteže od druge polovice 4. do kraja 5. ili početka 6. stoljeća. Radi se o pet grobljanskih bazilika izvan grada. Četiri se nalaze sjeverno od gradskih zidina: Manastirine, Marusinac (dvojne bazilike) i Kapljuč. Jedna je smještena na jugu, u okviru salonitanskog područja (ager salonitanus), u današnjem Vranjicu na položaju Crikvine.
Unutar gradskih zidina, u biskupskom gradskom središtu je potvrđeno postojanje dvojnih bazilika s predvorjem. To su Episkopalna bazilika (Basilica episcopalis), koju se obično naziva katedralom grada, i Honorijeva bazilika, zvana i Bazilika u obliku grčkog križa. Ostale su crkve raspoređene u ostalim dijelovima grada. Te su bazilike nazvane: Zapadna (Occidentalis), Kod carskih vrata (De porta Caesarea), Kod luke (Basilica iuxta portum), Ilinac, Bazilika s krstionicom (Basilica cum baptisterio), Istočna (Orientalis) i Gradina. Postojanje ovih crkava upućuje na pomisao o organizaciji prvih župnih zajednica.

Mauzolej matrone Asclepije

Na sjeveroistočnoj strani grada, unutar agera, u Rupotinama, između Kozjaka i Klisa, otkriveno je groblje s ostacima bazilike. U Saloni je, po jednom natpisu, postojala i židovska zajednica te vjerojatno i arijanska, ali danas nije moguće točno odrediti gdje su se njihovi pripadnici okupljali i pokapali.
Lokalitet na Manastirinama ne samo da je jedno od najstarijih i najvećih dosad istraženih kršćanskih groblja na otvorenom već je i jedinstvena arheološko-teološko-liturgijska cjelina. Obuhvaća mauzolej matrone Asclepije u kojem je bio pokopan mučenik Anastazije, naknadno prenesen u pokrajnu Anastazijevu baziliku. Sjeverno od nje nalazi se druga, koju danski arhitekt i arheolog E. Dyggve naziva Bazilika bez krova (Basilica sine tecto), po kojoj Salona dobiva posebno mjesto u znanstvenom svijetu.
Episkopalna bazilika u episkopalnom kompleksu u gradskom središtu po svojim je mjerama najveća bazilika u Dalmaciji. U Bazilici u obliku grčkog križa u vrijeme biskupa Honorija II. održani su 530. i 533. salonitanski koncili. Bazilika petorice mučenika (Basilica quinque martyrum) na Kapljuču, nazvana po mučenicima Asteriju, Paulinijanu, Teliju, Antiohijanu i Gajanu, posebno je zanimljiva za proučavanje privilegiranog ukopa uz mučenike. Po nađenom natpisu radi se o najstarijoj bazilici u Saloni, sagrađenoj sredinom 4. stoljeća.
Bazilika s krstionicom navela je E. Dyggvea da je dovede u vezu s arijanskom zajednicom u Saloni. Zbog nedovoljne istraženosti ostale su bazilike u sjeni spomenutih bazilika, ali po mnogočemu zaslužuju da im se pokloni pažnja.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.