Pred splitskim Općinskim sudom trenutačno je oko 10.000 ovršnih prijedloga zbog
dugova za struju, vodu, telefon, komunalije, kredite... Od toga je 380 ovršnih postupaka
za klasične hipotekarne kredite, a samo je ove godine, do kraja travnja, sudu stiglo 95
takvih prijedloga. Lani su 53 građanina ostala bez nekretnina
piše Sanja STAPIĆ
Pred splitskim Općinskim sudom trenutačno je 12.000 ovršnih prijedloga, od čega
glavnina, oko 85 posto ili nešto više od 10.000, otpada na ovrhe građana i njihove
neplaćene račune za struju, vodu, telefon, komunalije, kredite... Od tog je broja 380
ovršnih postupaka za klasične hipotekarne kredite, a samo je ove godine, do kraja
travnja, sud zapljusnuo val od 95 takvih novih ovršnih prijedloga.
Lani su 53 građanina ostala bez svojih nekretnina — stanova, poslovnih prostora i
zemljišta — prodanih na dražbama zbog neplaćanja kredita, a "najlošija" je
godina bila 2001., kada je 86 ljudi ostalo bez nekretnina zbog neplaćanja hipotekarnih
zajmova, kaže Stjepan Mamić, sudac koji je tijekom proteklih osam godina vodio ovršne
postupke pred splitskim Općinskim sudom.
— Najveći dio postupaka što se tiču hipotekarnih kredita, njih dvije trećine, riješe
se tako da ljudi podmire dugovanja novim kreditom, posudbom novca od prijatelja... da ne bi ostali bez
nekretnine. Stranke se i izvan suda mogu sporazumjeti i dogovoriti te odgoditi ovrhu.
Vjerovnicima je stalo do novca, da se dugovanja podmire, pa je bankama draže dobiti
novac, a ne se naplaćivati nekretninama, te nastoje uglavnom omogućiti ljudima da se snađu
— kaže sudac Mamić.
Prema njegovim riječima, trajanje ovršnog postupka ne ovisi o samom sudu, već o
vjerovnicima. Požuruju li vjerovnici postupak, trajat će kraće, a inače mogu trajati
od pola godine pa i do sedam godina. Od plaća i mirovina se za dugove u principu usteže
trećina, a do polovice mjesečnih primanja za naknade za uzdržavanje i naknade za narušeno
zdravlje, kaže sudac Mamić koji veli da u svojoj praksi nije imao slučaj da netko
ostane bez cijele plaće zbog dugova. Naglašava da se u slučajevima kada dužnici
strujnih, telefonskih... računa nemaju sredstava, ide u pljenidbu njihove imovine, no
zbog struje nitko neće ostati bez krova nad glavom.
Premda sustav razmjene podataka banaka, svojevrsna crna lista neurednih klijenata,
funkcionira mjesec dana, nema podataka koliko je ljudi u Hrvatskoj u situaciji da zbog
neuredne otplate kredita može strahovati od ovrhe. Tvrdi to dr. Zoran Bohaček, direktor
Hrvatske udruge banaka, objašnjavajući nepostojanje tih podataka činjenicom da su u
sustavima isti ljudi pojavljuju više puta zbog različitih "minusa" na listi,
pa sam broj nije vjerodostojan. HUB tih podataka nema, a banke znaju samo
"svoje" stanje na listama. Ipak, u javnosti su se pojavile procjene da je od
60.000 do 80.000 klijenata banaka na tim listama. Ipak, treba znati da su mnogi na liste
dospjeli i zbog razloga koji nemaju veze sa zajmovima, primjerice nedopuštenih minusa na
tekućim računima, pa se ne može tvrditi da su svi ti ljudi u opasnosti od suda,
pljenidbi, ovrha...
Na pitanje je li postotak naplate od građana, najurednijih dužnika bankama, još uvijek
visokih 97 ili 98 posto, što znači da od dva do tri posto dužnika ima problema s vraćanjem
zajmova, dr. Bohaček odgovara da tim podatkom ne raspolaže, no veli da to i nije toliko
važno:
— Nije problem kad nekoj banci naplata s 98 posto padne na 90 posto. Problem je samo ako
to ta banka nije znala. Naše banke, a mnoge su u sustavima velikih stranih banaka, imaju
tehnike upravljanja rizicima. One prate naplatu i vrlo dobro mogu procijeniti koliki će
to postotak biti za godinu, 18 mjeseci i više. Kad imate veliki val plasmana, nije
nenormalno da se možda ponešto pogorša postotak naplate, ali banke to znaju i očekuju.
Građani bankama duguju 55 milijardi kuna kredita, što čini oko 30 posto bruto društvenog
proizvoda, u zemljama EU-a taj se prosjek kreće oko 80 posto, u Americi i Velikoj
Britaniji od stotinu do 120 posto, a novoprimljenim zemljama u EU prosjek je manji od
hrvatskoga. Prvi čovjek HUB-a veli da sva ta gospodarstva normalno funkcioniraju i da
situacija sa zaduženosti u Hrvatskoj nije blizu alarmantnoj.
— Uostalom, sve i da imamo najbolje kredite na svijetu, oni bez potražnje neće ići.
Banke ne određuju potražnju.
Za šaku kuna
Mogućnost da se nečija nekretnina na dražbi proda za puno manje od procijenjene
vrijednosti ili, jednostavnije rečeno, za bilo kakvu cijenu, više ne ne postoji za
postupke pokrenute od lanjskoga 8. studenoga.
Svi ovršni prijedlozi za hipotekarne kredite koji su na sudove završili do tog datuma, ići
će po starim propisima, što znači tri ročišta za javnu dražbu: na prvom se
nekretnina ne može prodati za cijenu manju od tri četvrtine procijenjene vrijednosti, na
drugom ročištu ispod polovice, a na trećem se ročištu nekretnina može prodati bez
ograničenja najniže cijene. To je treće ročište iz Ovršnog zakona "izbačeno"
8. studenoga, pa se nekretnine na dražbama neće moći prodavati ispod polovice
procijenjene vrijednosti. No, ta se odredba primjenjuje za postupke pokrenute nakon prošlogodišnjega
8. studenoga.
— Nikada nismo na trećoj dražbi nekretnine prodavali ispod 40 posto ili najniže 30
posto vrijednosti. Mi smo u Splitu bili tako odredili granicu da ne bismo prodavali
nekretnine u bescjenje, a neki ih nisu određivali — kaže sudac Mamić.
Bolje spriječiti...
Svima koji će se možda naći u problemima s otplatom svojih kredita zbog izvanrednih
ili nekih drugih problema, bolje je preduhitriti opomene zbog kašnjenja u otplati
kredita, otići u banku te se pokušati dogovoriti o odgodi, reprogramiranju zajma...
Banka takvim klijentima može i ne mora izići u susret, budući da su krediti ugovorni
posao.
— Najgore je prestati otplaćivati kredit i čekati što će se dogoditi. Bankarstvo je
zasnovano na povjerenju i ako ste došli u banku i pokušali se dogovoriti o svom dugu,
imate šanse da ćete se možda uspjeti dogovoriti. Banke ne vole opominjati, sjedati na
garancije, hipoteke i ako procijene da je veća šansa naplate odgoda ili reprogram nečijeg
kredita, mogu izići u susret dužniku — kaže dr. Bohaček.