NA SPLITSKOM ŽUPANIJSKOM SUDU OSUĐEN IVAN ČUJIĆ
Za ubojstvo četiri godine i 10 mjeseci
SPLIT - Ivan Čujić (48) iz Krivodola kod Imotskoga osuđen je na zatvorsku kaznu od
četiri godine i deset mjeseci zbog ubojstva s neizravnom namjerom Đure Mandića u ožujku
1995. godine.
Ovom presudom splitskog Županijskoga suda okončan je sudski epilog tragičnog događaja
otprije devet godina kojom je prethodilo slavlje u kući jednog od Čujićevih rođaka.
Tamo su, u ranim večernjim satima 26. ožujka, Ivanov sin Denis i njegov nećak Slaven,
sin njegova brata Slavka, rekli odraslima da je Đuro Mandić s još dvojicom muškarca u
kući svoga brata Rade zadržao Antu Čujića, sina drugog Čujićeva brata Mirka. Tada je
Ivan Čujić zajedno s ostalima došao pred kuću Rade Mandića s puškom M-48 kalibra 7,9
milimetara, puškom razbio rolete i staklo na prozoru te ispalio metak. Ispaljeni metak se
odbio, pogodio Đuru Mandića u grudi, što je za njega bilo kobno.
Među bitnim činjenicama, nespornim za ovaj predmet, predsjednik Vijeća Josip Čule
posebno je naglasio jak motiv Ivana Čujića da krene prema kući Đure Mandića nakon što
je čuo da je tamo zatočen njegov nećak. Bitna je i činjenica da je svemu prethodilo
slavlje, na kojem se malo više popilo, bila je večer i vrlo loša vidljivost, a sve se
zbivalo u vrlo nesigurno vrijeme, nešto prije Oluje, dok je na tom području još uvijek
bilo sukoba između Hrvata i Srba.
Premda su tadašnja djeca, danas mladići, pred sudom odlučno nijekali pokušaj krađe u
srpskoj kući, po razmještaju predmeta bilo je vidljivo kako su upravo zbog toga bili u
kući Rade Mandića. Sud ne može prihvatiti niti njihove izjave kako je netko za njima
pucao, to su oni izmislili, rečeno je u obrazloženju, kako bi potencirali svoju priču.
Nakon takvog razvoja događaja, odrasli su se ponijeli upravo onako kako nisu smjeli,
uzimaju oružje, pucaju i na krivi način pokušavaju riješiti problem.
Premda je optuženi cijelo vrijeme tvrdio da ispaljeni metak nije iz njegove puške,
veliku pomoć u rasvjetljavanju ovog ubojstva Sudu je dao sudski vještak balističar,
danas pokojni, ing. Berislav Tomašić. Prema tom vještvu, koje je sudac Čule nazvao
"malim znastvenim radom", uz pomoć mikroskopa pouzdano je utvrđeno kako je
upravo Čujić ispalio kobni metak. Time je otklonjena optuženikova verzija kako mu je
ovo ubojstvo "namjestio" danas pokojni Mate Boban, kako bi zaštitio pravog počinitelja.
Da je pucnjava doista bila nepotrebna govori i činjenica da se nestali Ante u jednom
trenutku javio iz podruma te stoga više nije bilo razloga da odrasli sumnjaju na najgori
ishod.
Sud je, uzimajući u obzir sve činjenice, odbacio mogućnost kako je riječ o općeopasnoj
radnji jer je pucnjavom po pročelju ta radnja prestala, no prihvatio je stav splitskog
odvjetnika mr. sc. Željka Gulišije, branitelja optuženog Čujića, koji drži kako je
riječ o ubojstvu s neizravnom namjerom. U ponašanju okrivljenog su sva obilježja tog
kaznenog djela, a ne ubojstva s izravnom namjerom za koje je bio optužen; bio je svjestan
da pucnjavom može doći do najgorih posljedica, no nije imao namjeru ubiti Đuru Mandića
jer i nije znao da je on odmah pokraj prozora. Sve se zbivalo u vrijeme pojačanih tenzija
između Hrvata i Srba, no Ivan Čujić nije mrzio Đuru Mandića, te djelo nije počinio
iz niskih pobuda. Upravo te olakotne okolnosti koje je obrazložio i njegov branitelj
pridonijele su izrečenoj zatvorskoj kazni koja, kako je rečeno, neće zadovoljiti ni članove
obitelji ubijenog Đure Mandića kao ni okrivljenog Čujića, no na Sudu i nije da
zadovoljava bilo koju stranu, nego da pronađe ravnotežu i donesene kaznu primjerenu počinjenom
djelu.
Pravomoćnost presude Ivan Čujić čekat će na slobodi jer je pritvor obvezan za kaznu
od najmanje pet godina zatvora.
O. KOHAREVIĆ
|