strana 1 od 3

2. ZLARINSKA REGATA JEDRENJE POD
MEDIJSKIM POKROVITELJSTVOM SLOBODNE DALMACIJE

Bura dere špinakere!

U more su završila barem tri-četiri špinakera, a jedan je tako povukao brod za sobom da je već ležao na desnome boku. Tada su fino u more završila dva mlađahna člana posade, tako da su na posljetku iz mora izvlačili i špinaker i ljude...

piše Jordanka GRUBAČ
snimke Jozica KRNIĆ

Među onih nekoliko srednjodalmatinskih otoka, koji organiziraju jedriličarske regate, junački se prižentala Zlarinska regata krstaša — ove godine druga. Tako mlada, a već regata, mislim ja dok gledam tu čistu ljepotu koju proizvode refuli bure, i dok zarađujem brojne modrice na kuverti Salone 45 imenom Leticija. Miro Pelajić, koji ju je doveo iz Kaštel Gomilice, kaže da to dolazi od prezimena Casta i glagola letiti. A letila sam uglavnom ja s boka na bok te manekenke Leticije. Mojoj posadi, inače JK Vala, ali u službi Lions kluba iz Šibenika, koja je bila međunarodna jer su u njoj bili prijatelji Ljubljančani Petra i Bogdan Žvanut, već na startu sam objasnila da sam ja mozak ekipe: dok oni rintaju po brodu, ja mislim. Naravno, (uz prigodne beštimje) na urednika Flescha, i to prilikom svake oštre vire, te permanentnog pranja naizmjence jedne pa druge bande broda, duboko u moru...
Srećom, nije završilo, ali je zato sve ovo počelo u šibenskoj Općoj bolnici, gdje je likar Paić, jedan od vodećih ljudi JK Val iz Šibenika, virusom jedrenja zarazio uglavnom cijeli liječnički kolektiv Kirurgije, pa oni od tada imaju vlastitu posadu. Moj kormilar Pelaja kaže: — Isto ja ne bi s njima volija jedrit, oni te gledaju i kažu: baš bi te ode bilo lipo otvorit... A kako je u toj kirurškoj družbi i Zlarinjanin doktor Vinko (Alfier), tako se iz cijele te zamršene situacije napaljenosti šibenskih likara na jedrenje rodila, na inicijativu doktora Vinka i u kooperaciji nekolicine vrijednih iz Yacht Cluba Zlarin, te šibenskog Vala, Zlarinska regata krstaša.

TRIDESET JAHTI

— Dvadeset godina posli neg’ smo osnovali Yacht Club Zlarin bez ijedne jahte, sad smo za zlarinsku rivu doveli skoro trideset jahti, od čega bar desetak trenutno najbržih na našoj obali. Dogodine ćemo i bolje — kazuju mi Vinko Alfier, dopredsjednik kluba, i Đorđe Ljuba, predsjednik. Ako netko misli da je sa Zlarina od dvista duša visokog prosjeka (godina) jednostavno organizirati regatu, možda se čak malo i vara. Bome su se naradila gore spomenuta dvojica, pa onda tajnik kluba Renato Ljuba, pa Zlatko Adum, Dario Gregov, Damir Vukov, Dragan Štrelov i Neven Šare, a Stipi Kursaru nitko nije kriv što je na dan regate morao biti na vjenčanju (i to ne svom!) u Zagrebu, pa nije ni vidio plodove svoga truda.
Na regatu se prijavilo 28 jedrilica, šest ih je jedrilo po ORC-u, a ostali po openu. Prvoga dana vozila se navigacijska: Zlarin—Mažirina—Zlarin. Na startu moja me je posada utirala u brod da preko radija slušam komande regatnog odbora, i ja čula kako govore da su neki brodovi prestupili startnu crtu. Ja sam to prenijela i još sam u bradu promrmljala neku pretpostavku o mogućem ponavljanju starta (nisam čak bila jedina s tom pretpostavkom...). Dok nismo shvatili da nema ponavljanja, nego da cijela regata lijepo odmiče od nas, i dok me nisu htjeli baciti u more i provuć ispod kolombe. To se zove kako za...frkati rođenu posadu.

JELA I SAŠA

Oprostili su mi tek kad smo u hipu oprali posljednju trećinu brodova u regati i već na okretu kod prvićke Galiolice izbili negdje u sredinu. Život ide dalje, Salona izvrsno jedri, a moja sreća da je posada srca milostiva.
Bilo je burice dvanaestak čvorova po našoj slobodnoj procjeni. Mora jedan-dva, sunca umjereno kroz tanku naoblaku. Idealno vrijeme za velike jedriličarske gušte. Za razliku od većine brodova, odabrali smo kurs između Sestrica, pa uz možda još jednu ili dvi vire pravac na Mažirinu, koju obilazimo lijevim bokom. To smo učinili negdje možda osmi-deseti po redu. Nikako ne smijem zaboraviti: u mojoj posadi bile su i dvije djevojčice, naizgled vršnjakinje, premda Jela Pelajićeva ima skoro 14 godina, a Saša Brkićeva (mama Zlarinka, tata zlarinski zet i naš član posade Brk), studentica povijesti umjetnosti, dvadeset i dvije. Jelu je Miro Pelajić poveo s očitom namjerom da joj usadi onaj opasni virus kojim je i sam zaražen: mora i jedrenja. A Jela je, po svemu sudeći, toj zarazi vrlo podložna.
Prva je u cilj stigla — a šta’š pitat — Kalita s Tonkom Ramešom na kormilu. Ti su počeli harati srednjojadranskim regatama. Svašta mo’š očekivat od posade kluba koji se zove Wasserdicht!
Tako su svi sretni i zadovoljni odradili prvi dan Druge zlarinske regate. Dok nije raspalila takva bura da su se oni s prvog unutrašnjeg mula morali odvezati i doploviti na bokove ovih vezanih za rivu. Čuo se samo fijuk vjetra i urlanje: krma, krma, krmaaaaa!!! prova, prova, drži, paaaziii, držiiii!!! vataaaajjj!!!... Taj je noćni horor srećom prošao bez ogrebotine.

PRŠUT, FAŽOL, GULAŠ

U hotelu Koralj svi su zatim našli lijeka za duševne i tjelesne boli: prvo se nacipalo pršuta, pancete i sira, potom fažola s kobasama, a negdje oko ponoći jedan izvrsni vinski gulaš. Uto se i onaj fortunal bure malko smirio...
Osvanuo i drugi dan Druge zlarinske. Suci Šime Stanić, Baldo Morožin i regatni odbor odlučili da se starta negdje oko 11 sati, s tim da se održe dva štapa ispred Prvića. Puhala je bura jača nego jučer, petnaest-dvadeset čvorova, i cijelo je vrijeme sipila kiša. Jedan neugodan dan.
Dosezali smo brzinu i do osam čvorova. Bez puno vlastite ambicije gledali smo kako dobro jedre — drugi. Iza okretišta su uglavnom razvijali špinakere, a mi smo odlučili da smo danas za to umorni. Osim toga, u more su završila bar tri-četiri špinakera, a jedan je tako povukao brod (Fiumanka, vodički JK Tijat, kormilar Ante Španja) za sobom da je već ležao na desnome boku. Tada su fino u moru završila dva mlađahna člana vodičke posade, tako da su na posljetku iz mora izvlačili i špinaker i ljude. U svojoj su grupi ipak bili prvi, a dvojica kupača preuzela su i pehar za fair-play...

MALI INCIDENT

Dogodio se i jedan incident zbog kojega su potegnuti obostrani prosvjedi: cure iz kluba ANA s kormilarkom Irenom Petričević protiv muških iz posade Hamburga JK s kormilarom Zdravkom Radnićem i obrnuto — oni protiv njih. Cure su mi za rivom pričale kako ih je Hamburg stisnuo s desnoga boka i tjerao u orcu, u manevar koji sa špinakerom nisu mogle izvesti: to je isto kao da su nas tjerali da idemo u kopno! Špinaker im je naprosto prsnuo jer mu je ograda Hamburga uhvatila desnu škotu! Moje je srce odmah bilo na strani cura, a znalci su mi rekli ovako: po jedriličarskoj legislativi, momci jesu u pravu, ali to se ne radi curama i ne na ovakvoj u biti prijateljskoj regati. To se radi na match-racevima, kad se jedri po principu ubij-razbij. Svakako, cure iz ANE su se plasirale bolje (druge u grupi, Hamburg treći), a Neptun je dečkima drugog dana, kad su brod vraćali u Rogoznicu, pokvario motor pa su morali natrag, u zaklonicu od bure u Prvić Luci. Od šteta valja spomenuti i onu na brodu Claire JK Žal - Rotari klub Šibenik: rasparalo im se glavno jedro pa drugi dan nisu ni startali.
Važno je znati da Zlarinska regata dogodine može primiti barem još deset-petnaest brodova, da je to regata na koju se dolazi jer je još prepuna spontanih i lijepih malih gušta, svirke, pjesme, spize i druženja. Da je YC Zlarin imao čak tri posade i tri broda, da su stigli jedriličari iz Biograda (posada Perice Zlaovića), JK Siscia (posada Borisa Kašljevića), YC Zagreb (posada Želimira Mazora), JK Zenta (posada Frane Brate), JK Medveščak (posade Jana Vinklera i Ive Miličića), a ove domaće iz šibenskoga Vala, vodičkoga Tijata i primoštenskoga NCP-a da ne nabrajamo. A posada Policijske uprave na Malom pivcu i ovim putem zahvaljuje kolegama iz Pomorske koji su i za njih odradili osiguranje velikog skupa katoličke mladeži u Šibeniku toga vikenda! Uz dvojicu odraslih plus kormilar Zdravko Erak jedrili su i poletarci Vala: Damir i Domagoj, pa kažu da su imali posadu od tri i pol člana!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.