strana 1 od 3

SPLIT, MARULIĆEVI DANI: "GROZNICA" IVANA VIDIĆA
U IZVEDBI ZAGREBAČKE ADU I GDK "GAVELLA"

Groznica subotnje večeri

Komad o kojemu je riječ ne posjeduje osnovne pretpostavke dramske vrijednosti koja bi ga promovirala među nekakve repertoarne značajnosti. Osim izrazite, sustavne neduhovitosti, ta "groznica" pokazuje i gomile elementarnih, gotovo naivnih dramskih prekršaja

piše Anatolij KUDRJAVCEV

Ako ništa drugo, "Groznica" Ivana Vidića, u izvedbi zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti i Gradskog dramskog kazališta Gavella još jednom dokazuje kako Marulićevi kazališni dani uglavnom služe ne bi li ilustrirali stanje u aktualnoj hrvatskoj dramskoj-teatarskoj proizvodnji, a kvaliteta ne može biti presuđujući činilac prilikom izbora. I zaista, komad o kojemu je riječ ne posjeduje osnovne pretpostavke dramske vrijednosti koja bi ga promovirala među nekakve repertoarne značajnosti. Osim izrazite, sustavne neduhovitosti, ta "groznica" pokazuje i gomile elementarnih, gotovo naivnih dramskih prekršaja. To je tekst kojemu nedostaju osnovni razlozi za tenziju, tako da je uglavnom sporedno tko govori i što se govori, budući da taj prividni razgovor ne vodi nikakvom cilju, naprosto podsjećajući na konverziranje s TV reklama. U takvim okolnostima ne može se ništa dogoditi niti itko može steći status dramske osobnosti. Sve se svodi na zorne i slušne smicalice čiji su uzroci preopćeniti i koje ne vode nikamo. Osim što ne postoje dramski motivi, tu nema ni kontinuiteta koji bi vodio prema nekoj vrsti misaonosti ili barem započinjao tijek nekakvih primisli. Sve se, dakle, temelji na golom trenutku što simulira stanovitu životnost kojoj ipak nedostaje sadržaja. Nekoliko pretpostavki priča koje su tu sastaju u prividan slijed ogrnute su velom nonsensa, što je i gotovo izjednačuje i pretvara u goli, bezizražajni verbalizam. To može nasmijati samo onoga tko u smijehu vidi lijek.
Redatelj Joško Ševo potražio je svoju priliku u pretvaranju tih zadanosti u manje-više dinamične sličice. Međutim, spomenuta jednoličnost teksta osudila ga je na ponavljanje, čak i onda kada su doslovni zapisi najava prognozirali bitne promjene. Pojedine scenske radnje predstavljale su stanoviti fizički kontinuitet koji se temeljio na poluerotskoj izazovnosti pokreta i nedovoljno efektnim igrama tijela. Osim toga, redatelj je gotovo zatražio i lako dobio nekakvu zajedničku intonaciju koja je dodatno onemogućila svaku pretpostavku ostvarivanja osobnosti, dakle, i scenske napetosti. Prizori su mu najčešće funkcionirali kao ponavljanja pojedinih fizičkih doskočica srodnih nebitnostima, a povremene intervencije glazbe Nevena Frangeša nisu imale slušnog efekta, i one djelujući poput prekršaja. Sve je to izgledalo kao nešto čemu nije bilo dovoljno samo oprati noge u lavoru, nego je tražilo potpuno kupanje u kadi, i to preko glava. Samo što onda od svega, da oprostite, ne bi ostalo ništa. Uostalom, i scenografsko-kostimografski postupak, čiji autor ostaje relativno anonimnim, nije uspio izbjeći bujici ponavljanja pa se ponudio kao niz neodređenosti nalik odbačenostima sa smetišta, kao gomila fizičkih sitnica koje su djelovale krajnje dekoncentrirajuće, ograničujući i devastirajući ionako premalu pozornicu Scene 55, dakle u okolnostima klimatski gotovo neizdrživim.
Tri mlade glumice - Csilla Barath Bastanić, Petra Dugandžić i Jelena Veljača - nastojale su ostvariti ugođaje nekakve žestoke izražajnosti, ali i njih je tekst osudio na ponavljanje i na jednoličnost.
Bila je to nekakva zajednička uzbuđenost na istom kolosijeku, a nisu se zapazile ni one presuđujuće individualne različitosti koje sugeriraju dramatičnost. Zapravo, sve tri su se izražavale na sličan, gotovo isti način i svim sredstvima podsjećale jedna na drugu, druga na treću i treća na prvu. Ni jedna od njih nije, dakle, bila na putu prema stanovitoj dramskoj osobnosti u nekoj od tih međusobno neskladnih pričica koje su, ako ništa drugo, a ono barem zapomagale zbog besmislenosti modernoga života, lišenoga skrupula i osjećajnosti.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.