Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
utorak, 27.4.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  automoto
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 5

Mare nostrum

Kako (o)vladati Svijetom?

Miro KUČIĆ

Kako je globalizacijska kočija sa svojim četveropregom (WTO, NATO, MMF i Svjetska banka) uspjela ovladati svjetom? Proces globalizacije nije krenuo u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća. Procesi su počeli mnogo ranije, još u vrijeme kada je pokret nesvrstanih bio na vrhuncu, a istočni blok protuteža zapadnom kapitalizmu. Već tada su mudre glave Zapada postavile načela "kako ovladati svijetom", kako ovladati resursima, radilo se o bakru (čile 1971.) ili o nafti (Irak 2003.).
Čin prvi — najprije je trebalo postaviti strateške ciljeve - prodor NATO-a na istok što dublje i što dalje prema samom srcu bivšeg Varšavskog pakta. Međunarodni monetarni fond odigrao je jaču ulogu nego NATO koji, de facto, osim intervencije na Balkanu i Afganistanu do danas nije imao ozbiljnijeg posla u proteklih 40 godina. Ali zato su ova tri jahača, MMf, WTO i WB, dobila sve bitke uglavnom u ime i za račun jedine svjetske velesile.
Čin drugi — sjećate li se inflacije u Jugoslaviji sedamdesetih i osamdesetih. Jugoslaveni su primali plaču u milijardama dinara. Svi smo bili milijarderi. Isto je bilo gotovo u svim zemljama socijalističkog bloka, a i u većini zemalja Latinske Amerike. Sve je bilo vrlo logično i planski provedeno. Oprema za tvornice koje su se gradile u srednje razvijenim zemljama i i zemljama u razvoju stizala je uz relativno lako dobivene kredite od svjetske banke i uz blagoslov MMF-a. Stalna devalvacija domicilnih valuta davala je dvostruku korist. Oprema se plaćala skuplje, a povrat kredita koštao je dvostruko. Nije izostala ni svesrdna pomoć već tada debelo zadužene Organizacije ujedinjenih naroda i njezinih specijaliziranih oranizacija UNDP-a i FAO-a. I sam sam bio svjedokom plasiranja relativno stare tehnologije sa Zapada kao pomoći u vidu dugoročnih kredita (Indija 1979.).
Čin treči — kada je "Solidarnost" iščupala prvi kamen iz Berlinskoga zida, tehnologiju je trebalo polako mijenjati. Najprije je trebalo postaviti metodologiju tranzicije na način da najveću korist iz toga izvuče bogati Zapad. Na Balkanu su olakšavajuću okolnost imali u krvavom raspadu Jugoslavije, no davni cilj da se granica utjecaja pomakne dalje postignuta je bez njihovih žrtava. Zbog vlastite gluposti i uz svesrdnu pomoć i nesposobnost Europe, početni je stadij tranzicije na Balkanu plaćen sa 150.000 života.
Čin četvrti — e, sada ide druga faza. Tehnologija monetarnih vladara svijeta mijenja se. Pila se okreće naopako. Umjesto devalvacije, sada se upire na čvrste domicilne valute. Naravno, njihova je čvrstoča unutar zemlje čelična, a izvan zemlje nikakva. Mala je kuna prerasla u Bengalskog tigra, a Polski zlot stabilan je poput crkvenih zakona. Razlog je jednostavan. Upropastiti domicilnu proizvodnju, posebno poljoprivrednu, a način je još jednostavniji. Uz tako precijenjene valute kao što je zlot ili kuna ništa se ne isplati proizvoditi, ali se zato sve isplati uvoziti. Jeftini se bofl iz Europe i svijeta spustio na police dućana u zemljama tranzicije.
Čin peti — scenarij se nastavlja rasprodajom domaćih banaka (predhodno uredno saniranih našim novcem). Kada banke konačno ovladaju, tada počinje protežirano ulaganje i investiranje uglavnom iz zemalja čije su banke postale vlasnici domaćih financijskih institucija — raste zaduženost. Domaći bruto društveni proizvod raste puževom brzinom, dok zaduživanje ide skokovima antilope. No bankari, beskrupulozni kakvi već jesu, ne plasiraju kredite u razvoj domaće proizvodnje. U prvom planu je "napad" na već sada osiromašeno stanovništvo. Iako su ti krediti relativno jeftini, još uvijek su dvostruko skuplji od njihove cijene u domicilnim zemljama banaka iz Njemačke, Austrije i Italije. Naravno, svi su krediti osigurani dvostrukim hipotekama. I tada nastupa novi čin, koji se već sada događa u Poljskoj. Kada krediti dođu na naplatu, a para nema, plijene se stanovi, posjedi, zemlja — broj razrušenih obitelji raste, broj se samoubojstava udvostručuje, a bankari trljaju dlanove.
Čin šesti — MMF se još uvijek smiješi. Cilj mu je dovesti ukupni dug do visine bruto nacionalnog dohotka. Tada dolazi posljednja ucjena. Prodajte nacionalnu zlatninu, velike nacionalne infrastrukturne kompanije, ili podredite legislativu o prodaji zemlje kako bi bogati Europljani mogli kupiti otoke i priobalje. I tu je prići kraj.
Čin sedmi — epilog. Globalizacijska kočija juri. Njezina četiri konja čiste sve pred sobom. Za to vrijeme u svijetu je sve više siromašnih, bolesnih, gladnih i obespravljenih. Tamo gdje ne može MMF i WTO, prostor če očistiti NATO uz pomoč CIA-e i inih agencija u službi demokracije i novog svjetskog poretka. Terorizam je riječ koja se odnosi na pojedinca, ili grupu, nikako naciju. Terorizam države sakrio se u procesu globalizacije.

 
Još u rubrici:
 


NAŠA POSLA
Tuku naši, al’ tuku i nji’ovi!


PROZOR
Kako Račana zamjenjivati


USTVARI
Dostojanstvo Levarovih


pijuni & pješaci

 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/5