Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
utorak, 13.4.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  automoto
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

IZ PROŠLOSTI BOKE - PERAŠKI ROD ZMAJEVIĆA (4)

Barski i zadarski nadbiskup Vicko Zmajević

Znameniti crkveni dostojanstvenik, pisac i političar Vicko Zmajević iz Perasta zasigurno je jedna od najistaknutijih osoba u Dalmaciji prve polovice 18. stoljeća. Bio je apostolski vizitator za balkanske zemlje pod osmanlijskim vrhovništvom te barski biskup i zadarski nadbiskup, te pobornik glagoljice i mecena, a njegovom zaslugom uselilo se sasvim blizu Zadra više od 500 arbanaških izbjeglica utemeljivši naselje Arbanasi

piše Lovorka ČORALIĆ

Nećak barskoga nadbiskupa Andrije, znameniti crkveni dostojanstvenik, pisac i političar Vicko Zmajević zasigurno je jedna od najistaknutijih osoba iz povijesti Dalmacije prve polovice 18. stoljeća. Rođen je u Perastu 23. prosinca 1670., plodonosnu crkvenu karijeru počinje studijem teologije i filozofije pri Collegium Urbanum odnosno Collegium de Propaganda Fide u Rimu, a potom djeluje kao opat samostana sv. Jurja pred Perastom i župnik crkve sv. Nikole u Perastu (1695.-1701.).
Papa Klement XI. imenuje ga 1701. barskim nadbiskupom i administratorom Budvanske dijeceze te apostolskim vizitatorom Katoličke crkve za Srbiju, Albaniju, Makedoniju i Bugarsku. Zbog nesigurnih uvjeta života u Baru povlači se 1706. u rodnu kuću u Perastu odakle 1710. godine odlazi u Kotor. Zadarskim nadbiskupom imenovan je 1713., ali i dalje zadržava naslov apostolskog vizitatora za balkanske zemlje pod osmanlijskim vrhovništvom (od 1737. njegova su vizitatorska prava proširena i na Bosnu).

Utemeljitelj Arbanasa

Nastojanjem Vicka Zmajevića uselilo se 1726.-1733. godine sasvim blizu Zadra više od 500 arbanaških izbjeglica iz Krajine pod Skadarskim jezerom, utemeljivši naselje Arbanasi. Obnašajući naslov zadarskog nadbiskupa u razdoblju kada je, ponajviše mletačkim nastojanjem, u dalmatinsko zaleđe već bilo doseljeno brojno pučanstvo pravoslavne vjeroispovijesti, Zmajević se od dolaska u Zadar suočava s težnjama srpskih patrijarha i njemu podložnih pravoslavnih episkopa (Stefan Ljubibratić) da ustroje neovisnu crkvenu organizaciju na području Dalmacije.
Zmajevićevi dopisi mletačkoj vlasti u Dalmaciji, mletačkoj središnjici, pojedinim dalmatinskim biskupima i rimskoj kuriji iskazuju ogorčenje i nezadovoljstvo ponašanjem pravoslavnog svećenstva i crkvene hijerarhije koju su, u cilju održavanja ravnoteže snaga, Mlečani povremeno svesrdno pomagali. Takav je stav najizrazitije iskazan u spisu Zrcalo istine (Specchio della verita), djelu koje do danas nije znanstveno posve valorizirano.

Pobornik glagoljice

Nepoznati slikar (18. st.): Portret nadbiskupa Vicka Zmajevića (Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar)Zmajević je tijekom cijelog svog nadbiskupovanja bio gorljivi pobornik uporabe glagoljice i hrvatskog jezika u crkvenom bogoslužju. Već 1725. godine piše o ideji osnivanja sjemeništa koje će biti namijenjeno obrazovanju ilirskog (odnosno hrvatskog) svećenstva. Ta se zamisao počela ispunjavati 1735., kada je sagrađena zgrada naslonjena na nadbiskupsku palaču. Za otvaranje studija nedostajalo je novca te je Zmajevićevu zamisao dovršio nasljednik na nadbiskupskoj katedri, Splićanin Matej Karaman, koji 1. svibnja 1748. otvara zadarsko ilirsko sjemenište.
Zmajevićevim sredstvima financirane su brojne gradnje i dogradnje u Zadru i okolici. Kao privrženik Marijanskog kulta, zadarski je nadbiskup 1725. dao načiniti kapelu za sliku Blaža Jurjeva Trogiranina u zadarskoj crkvi Gospe od Zdravlja (Gospa od Kaštela), mjestu njegova budućeg mauzoleja. U istoj je crkvi dao podići i oltare posvećene sv. Filipu Neriju i sv. Franji Asiškom. Dana 17. lipnja 1736. godine spominje se da je to popularno zadarsko svetište pridruženo s loretskom bazilikom. Zajednici arbanaških useljenika pomogao je da u Borgo Erizzo (Arbanasi) podignu svetište Gospe od Loreta.

Pisac i mecena

Kao provoditelj tadašnje politike rimske kurije u jugoistočnoj Europi, Zmajević održava bogate veze s istaknutim osobama svog doba. Od djela ističe mu se arbanaška redakcija crkvenog sabora u Mrkinju kraj Lješa (1703. i sam mu predsjeda), djelo važno za upoznavanje tadašnjih društvenih prilika na albanskom području. Zmajevićeve teološke (uglavnom dogmatske) rasprave odaju vrsnog znalca latinskog i talijanskog jezika, osobu široke naobrazbe i kulturnih interesa. Osim nedvojbene znanstvene akribije imao je i dar za lijepu pjesničku riječ. To potvrđuje njegovo djelo Corona poetica, zbirka pjesama na latinskom jeziku objavljena u Rimu 1694. pod naslovom Musarum Chorus ad laudem Antonii Zeni.
Zmajević je za života bio i mecena više književnika i kulturnih pregalaca. Zalagao se i vjerojatno novčano pomagao tiskanje pjesničkog djela Dubrovčanina Ignjata Đurđevića (1675.-1737.) Uzdasi Mandaljene pokornice (Mleci, 1728.), koje je i posvećeno zadarskom nadbiskupu. Svoje djelo (Pisna od pakla, Mleci, 1727.) Zmajeviću posvećuje i franjevački Crkva Gospe od Zdravlja u Zadru, mjesto pogreba Vicka Zmajevićapisac Lovro Šitović/Sitović (1682.-1729.). Oba su djela zabilježena i u osobnoj nadbiskupovoj knjižnici u zadarskoj nadbiskupiji (prema njegovu osobnom inventaru iz 1745. godine).
Brojna, još uvijek nedovoljno proučena rukopisna ostavština Vicka Zmajevića razasuta je diljem domaćih i stranih pismohrana i knjižnica (Mleci, Rim, Vatikan, Perast, Kotor, Zadar i drugdje). Proučavanje njegova života i djela, važnog kako za povijest Boke kotorske i Zadra, tako i drugih naroda europskog jugoistoka (poglavito Albanaca), još uvijek je aktualno i iziskuje cjelovitu monografsku obradu.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1