Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
utorak, 13.4.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  automoto
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 3

BIVŠI VOJNI OBJEKTI NA VISU ČEKAJU INVENTIVNE PODUZETNIKE

SLANE SRDELE IZ PODRUMA
BIVŠE VOJARNE RAVNO

U nekadašnjim vojnim objektima, poput Samogora, Starine, Rogača, Zlo Polja, Smokove, Nove Pošte, Ravna i drugih, drže Višani, mogle bi se smjestiti mnoge gospodarske djelatnosti, napose za potrebe škojarskog turizma.
Viški vinar Antonio Lipanović iskoristio potkop za vinski podrum, a ribar Ante Mardešić gradi pogon za soljenje ribe.
Darko Mladineo pokazuje Slovencima Titovu spilju podno brda Hum, koju, kaže, u sezoni razgleda više od pet tisuća turista

piše Marko PEČAREVIĆ
snimke Dražen GAZIJA

Sada već zapušteni tunel Jastog vodio je u sam "trbuh" VisaMože li se "ostavina" jugovojske na Visu, ako ništa drugo, iskoristiti u gospodarske svrhe, poglavito u turizmu? Na to pitanje tijekom proteklog desetljeća, od kada je 31. svibnja 1992. godine jugovojska definitivno napustila škoj, mnogi su na brojnim službenim i neslužbenim razgovorima, pa i u uobičajenim malomišćanskim ćakulama, tražili odgovore. A onda, kada bi se približili nekoj viziji, obično bi se konačno rješenje ostavilo za "drugi put".
U međuvremenu mijenjale su se političke garniture, turističke institucije nisu imale baš čvrsto tlo pod nogama, veći gospodarski subjekti stenjali su u poslovnim teškoćama i stečajnim mukama, dok je začudo malo poduzetnih pojedinaca, koji su u tom potencijalu vidjeli mogućnost nicanja novog profitabilnog biznisa. I dok su se tako na riječima gradile kule u zraku, brojni su vojni objekti zapušteni i devastirani tonuli u zaborav. Doduše, treba priznati da su odgovorni u vrhovima vlasti, poglavito protekle vlade i ministarstva obrane u čijoj je nadležnosti sve do lani bila glavnina bivših vojnih potencijala, stavljali prst u uho kada su dolazili zahtjevi otočnih lokalnih valsti da im se vrati u vlasništvo oduzeti objekti i prostor koji su činili gotovo četvrtinu otočnih površina.
Naime, po kazivanju i prikupljenim informacijama Dražena Gazije, koji je u vrijeme posljednje "okupacije" otoka od strane jugovojske u vrijeme Domovinskog rata bio operativac u viškom Centru za obavješćivanje i vanjski suradnik HTV-a, postrojbe jugovojske bile su smještene u vojarnama i potkopima (podzemnim tunelima) na području Samogora, Starina, Rogača, Zlo Polja, Smokove, Nove Pošte, Ravna, Huma, Stupišća, Barjaka, Vele Glave, Češke vile, Korita, Radina brda, Sv. Andrije i Taleža. Tako je s oko 2000 vojnika stalnog sastava i oko 3000 iz pričuvnih Hodnik u Carvenim stinama, nekadašnje komandno mjesto i ratna bolnicapostrojbi, po svom ustroju otok bio osposobljen za autonomni život i vođenje ratnih operacija protiv "vanjskih i unutarnjih neprijatelja" u trajanju od najmanje 45 dana, što nalazimo u dokumentima.
Mnogobrojni tuneli i potkopi, a radi se o oko 70.000 metara, građeni su dugi niz godina, pa su tako utrobu škoja pretvorili u golemi podzemni labirint. U njima su bili smješteni naoružanje, gorivo za vozila i brodove, raketno gorivo, streljivo, podvodne mine, rakete i torpeda, a neki su služili kao zapovjedna mjesta mornarice za cijeli Jadran te skrovišta za brodove i podmornice. Duboko u "trbuhu" škoja bila je smještena i ratna bolnica. Najveći potkop, oko 400 metara tunela pod zemljom, nalazi se na području Vela Glava (zapovjedno mjesto bivše mornarice), gdje se moglo smjestiti 110 ljudi, zatim hrana, voda, trafostanica i mrežna struja, te dva elektroagregata za rezervno napajanje, klimatizacija, ventilacija, sanitarni čvorovi, praonica rublja, kuhinja, ambulanta, žične i bežične komunikacije, operativna dvorana s praćenjem pomorske i zračne situacije na Jadranu. Postoje dva izlaza za slučaj opasnosti koji su na površini zatvarani tenkovskim kupolama. I to je danas, dakako, devastirano. A još uvijek vidljivih na desetke kilometara bodljikave žice na betonskim stupovima neodoljivo asociraju na zloglasne koncentracijske logore.
No što je, tu je. Vratimo se na početak naše priče: kako sve to uklopiti u dodatnu turističku ponudu, odnosno kako sve te ostatke jedne očito neprimjerene politike iskoristiti u funkciji razvoja. Neki dosadašnji primjeri upućuju na jedan od mogućih putova. Tako je viški vinar Antonio Lipanović potkop bivše električne centrale na domak grada Visa pretvorio u vinski podrum. Na području kompleksa bivše vojarne Ravno češki poduzetnik komiških korijena Ante Ostaci bunkera na Češkoj viliMardešić gradi pogon za soljenje ribe, bivši Dom JNA u Visu postao je u jednom dijelu kulturni centar, a u drugom su od lani privatni ugostiteljski i zabavni sadržaji. U dijelovima se koriste i bivša središnja vojarna Samogor te kompleks Rogači u Komiži.
A činjenica da uglavnom neorganizirano Titovu špilju podno brda Hum posjeti u sezoni više od 5000 turista, nedvojbeno upućuje na to da bi dobro osmišljeni marketing, koji bi bio popraćen dobro sročenim i dizajniranim vodičem moglo pobuditi daleko veći interes domaće i strane turističke klijentele do kada vrijeme i povjesničari ne utvrde prave vrijednosti onoga što se na škoju zbivalo posljednjih pola stoljeća u Drugom svjetskom ratu i u bivšoj državi. Ilustrativan je i primjer vlasnika seoskog domaćinstva Darka Mladinea koji svojim gostima, većinom Slovencima, pokazuje tzv. zapovjedno mjesto mornarice jugovojske na Veloj Glavi kojima, po njegovim riječima, to popunjava praznine u turističkoj ponudi i iz posjeta se vraćaju zadovoljni jer na takvi "raritet" teško gdje mogu naići. Uostalom, mnogi će upućivati i na druge strane razvijenije turističke destinacije i njihova iskustva koji su i "crna" i "bijela" razdoblja u svojim povijesnim zbivanjima iskoristili ne samo za pokazivanje svijetu, već iz toga današnje generacije izvlače korist.
Zaključani ulaz na StončiciVis je doista prebogat spomenicima povijesti, a nema ni pošteni prospekt, a kamoli vodič ili neki drugi vrjedniji promidžbeni materijal. Doduše, na škoju je bilo dvojbi, a ima ih i sada u raznim političkim sučeljavanjima, da tu najnoviju višku povijest zaboravimo kao ružni san ili je prezentirati javnosti kao pouku o zbiljnosti koja je imala posljedice na ukupni život na škoju. Taj povijesni segment je tu. Dogodio se bez volje otočnog življa, pa bi se komercijalizacijom ostataka moglo koliko-toliko vratiti oduzeto.

   

Povijest skrivena na morskome dnu

Komadi limenih podloga s piste nekadašnjeg savezničkog ratnog aerodroma u Velom polju i danas se mogu vidjeti kao ograde nekih vrtova ispred kuća u seoskim dijelovima otoka. A neki stariji Višani, svjedoci viških događanja u Drugom svjetskom ratu, tvrde da u podmorju oko otoka ima još olupina savezničkih zrakoplova koji oštećeni na bojištima Europe nisu uspjeli stići u zračnu luku spasa na Visu.
Pa bi i to mogao biti izazov povjesničarima, ali i ljubiteljima podmorskih atrakcija, dakako, uz dužnu počast onima koji su možda u toj ratnoj kalvariji izgubili život.

"Buon giorno, signori"

Kao najdrastičniju posljedicu povampirene politike u doba hladnog rata samo od ’50-ih do ’60-ih godina prošlog stoljeća oko 400 mladih Višana pobjeglo je preko granice do Italije iz političkih razloga u potrazi za obećanom zemljom zapadne civilizacije. Pritom su doživljavali razne avanture na moru budući da se na put u nepoznato biralo obično loše vrijeme pod okriljem noći. Ujutro bi se tek po oglašavanju sirene putničkog broda slutilo da su novi viški mladići zauvijek napustili škoj.
Zanimljiva je epizoda kada je skupina golobradih otočana, nakon nekoliko sati lutanja uzburkanim prostranstvima Jadrana, nošena morskom strujom i vjetrom, misleći da su se napokon domogli talijanskog kopna i Monte Gargana, vrteći se zapravo u krugu, dospjeli na Biševo. U maloj barketi, iscrpljeni i mokri do kože, ugledavši starog ribara koji im je došao uhvatiti cimu, jedan od njih zadovoljno mu pruži ruku kazavši:
— Buon giorno, signori.
— Ma, koji signor. Ca si poludi, sinko — začuđeno odgovori stariji Biševljanin na opće razočaranje izmučenih putnika.
Danas su velika većina tih viških prebjega ugledni iseljenici, koji se s vremena na vrijeme vraćaju na rodni škoj u vizite.

Viški Navarone

Da je Vis nedvojbeno podsjećao na čuvenu njemačku ratnu utvrdu u kamenim klisurama pokrajine Navara u zapadnim Pirenejima (Topovi Navarone), svjedoči mirnodopski arsenal teškog naoružanja jugovojske. Tako su u potkopu na rtu Stupišću provirivale cijevi topova 90 mm i raketne lansirne rampe obala — more. Na Barjacima i Novoj Pošti prijetili su topovi od 88 mm, dok je potkop Jastog na Novoj Pošti bio sklonište torpednih i raketnih čamaca. Talež je u svojoj utrobi nosio topove od 130 mm, potkop u Češkoj vili sve moguće vrste podmorskih mina, dok su Carvene Stine bile pozadinsko komandno mjesto i ratna bolnica.
Tunel na Radino Brdo bio je mjesto radio-relejnog centra, a u uvali Stonca podzemna skladišta goriva, ulja i maziva te još brojni drugi podzemni tuneli kao rezervna zapovjedna mjesta pojedinih nižih zapovjedništava od kraja Drugog svjetskog rata do prestanka militarizacije otoka, iščitali smo iz bogate riznice podataka Dražena Gazije, odakle epitet otoku Bojni brod.

 
Još u rubrici:
 


U SRIJEDU SJEDNICA UV PARKA PRIRODE VRANSKO JEZERO
Umjesto ravnatelja,
smjena čeka Upravno vijeće


PROIZVODNJA "ZDRAVE" STRUJE U ŠESTANOVCU
Vjetar pali žarulje


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/3